Paul Auster - Nevidljivo (Invisible; 2009)
Volim Austera, ima dvije meni drage knjige (NY trilogy, book of ilusions), oboje doduše malo pretenciozne ali zanimljivo napisane, teme su univerzalne ali općenito u oba slučaja im se pristupilo na drugačiji način. Već u NY trilogy je Auster drko nešto sa krimićem, ali ispalo je solidno jer je bilo više metaforično i sa snažnim metafizičkim prizvukom zbog čega nije izgledalo "stvarno". Međutim ovdje je knjiga cijela nekakav krimić, što mi nije previše drago, ali čitao sam jer eto, kupio sam knjigu. Najviše me razočaralo što knjizi skoro nevjerojatno nedostaje mašte. Očekivao sam klasični meta obrat na kraju no izostao je (iako je bilo nekih naznaka), sve je jako po špranci. Priča kao takva je dosta bjedna, mislim nisam neki čitatelj krimića ali subplot kao takav je jako sub-par i teško da bi itko od toga napravio solidnu knjigu. Al također ne pomaže previše što je stil jako nazadan, ublažen nepodnošljivo, ima se osjećaj kao da frajer nije htio nekoga povrijediti cijelo vrijeme ili nešto slično. posebno bjedni su opisi seksa, s čim nikad nisam sretan, kao da se lik nije nikad jebo. Nisam sretan, većinom isprazno i nezanimljivo, ubuduće ću ga preskočiti jer očito frajer ne zna više.
