Đuka u snijegu

[beaver hunter]

imam malu tremu. ali samo kad govorim pred baš nepoznatom publikom koja je "bolja" od mene.

npr. kad pričam na faksu pred tim besmislenim mrljavcima nikad nemam tremu (možda prvi put na prvoj godini dok sam držao seminar), ali danas više ne jer znam da mi većina tamo može lizat jaja kolko su nesposobni. uglavnom je riječ o dobroj pripremi, ali i stavu da si ti ionako bolji od svih njih koji me puni samopouzdanjem. kad predajem, volim koji put bacit i neku pošalicu, ironični komentar ili nešto (to se naravno pripremim doma, što i kada) što u 99% pokušaja ispadne vrlo dobro jer kad čujem da se dvorana smije tek onda mi nema kraja.

inače slažem se s pilipom, olovka ili neki papirić s mini natuknicama o tome što pričam je uvijek poželjna jer stvarno pomaže u osjećaju sigurnosti.

[progabbeing-ixy]

Sviranje/pjevanje katastrofa. Trema bi me uhvatila par minuta prije samog nastupa i trajala bi prvih par minuta nastupa.
Kad god bih svirao neki koncert, najviše snage i koncentracije morao bih potrošiti na početak. Ako bih dobro krenuo, dalje nije problem.
Ako krenem loše, teško se izvučem. I bude mi vidno neugodno.

Na faksu imao samo dvije prezentacije dosad.
Jednu zrulao, drugu odradio preloše. 

[poison_ivy]

trema LOL. nastupam od šestog razreda.

doduše, kad su nastupi u vidu intelektualnog izlaganja to je već heh  MASE JE TEŠKO PRIDOBIT SVI SU NEPRIJATELJ!

[Đester]

Ako je manja grupa, bez problema. Ako je veća..durr. U principu, najgore je počet. Kad odriješim prvih par rečenica, trema popusti. Najvažnije je u principu pripremit se ( dakle, ne samo znati o čemu pričaš, već doslovce uvježbaj govor ) i za ime božje nemoj bit jedan od onih što stoje i samo bleje u papir i čitaju ;( Budi prirodan =)


URED: Također, probaj disat duboko. Ali skroz duboko, da ti se oči zakrvare. Neznam hoće li pomoć, samo bacam rendom

[depresija]

 

Nezz, ne izlažem inače nego pred 20ak ljudi, al kako god, uvijek mi je najvažnije bilo ZNATI o čemu pričam i zašto to pričam. Ne napamet, nego strukuirana-polu improvizacija, misli ti imaju neki flow, a ti ubacuješ u njega što već trebaš/znaš. Tako se dobije dojam da zapravo izlažeš, a ne da čitaš i nemaš pojma o čemu sereš uopće. Artikulacija, tj, naglašavanje onog bitnog, pokoji polu-duhoviti komentar da ne ispadneš pretenciozan i uštogljen, tj da se publika lakše uživi i nezz.
I ovo šta je pilip rekao. Ako ti je nezgodno i ako si nervozan, korisno je imati olovku pri ruci. Samo ne treba MLATARATI njome nego je koristiti kao da ti služi nečemu, a u principu ti služi samo kao svojevrsno smirenje =)

iako doduše jednom sam ustao i pred dvoranom od 100tinjak ljudi argumentirano probao kritizirati na ENGLESKOM sve što je neki europski tajnik integracija bio predavao. Mislim da me kurca nije skužio jer su rečenice KOMPLICIRANO bile posložene i na hrvackom, kamoli na engleskom, al ono.
Kasnije sam, nakon što sam 2 minute pričao i kad sam sjeo natrag u sjedalicu, skužio koliko sam se zasra bio i koliko sam se TRESAO od uzbuđenja i nesumnjivo mi je glas par puta pobjegao. Ali ipak

[Protector]

Mislim da je važna samo dobra priprema. Čim si nesiguran razmišljaš što će biti, kako će to izgledati itd.

Meni je isto bilo sa prvim seminarom na faksu, čak sam se i snimao sa mobom da vidim kako to izgleda.  
Na kraju sve prošlo super, i nakon par seminara, već te prođe trema. :)

I da, razmišljaj to na ovaj način - ovo mi je priprema da kada izdam knjigu mogu bez po frke prezentirati je u knjižnici pred novinarima i cijelom nacijom. 

[Đester]

Čudaku

[Protector]

Ko?

[Đester]

Ti, mr. ambicije i želje za pisanjem knjiga Takve ne volimo ovdje

[Protector]

 :tired:

[Dragster]

 

[dibek]

Mislim da je meni najveci problem kod prezentiranja to sto mi cesto zadaju rendom teme o koje ne znam TOLIKO mnogo, a nekad niti ne vjerujem u ono sto pricam, nezz. Da pricam o neznam, dedliftanju ili nesto, rulao bih

I da, isto mi rula sto imamo onakvu katedricu ili sto vec iza cega stojis kad prezentiras. Bez toga bih se oseca mnogo usrano

[sajo]

U tome je i štos, nije cilj samo informirati i podučiti one koje te slušaju o određenoj temi, bitno je i to da TI naučiš nešto novo. Zato profesori i zadaju teme za koje smatraju da o njima znate jako malo.

Inače, danas odgovarao socijalnu medicinu, rulalo mi to što sam znao apsolutno sve i jos sam se imao vremena rugati profesorici iza leđa kako mi nemože smisliti pitanje, sasvim svjesno 

[pilip]

*_*