Oduvijek sam htio skejtat, al nisam smio.
Jednom sam posudio od bratića skejt vamo tamo i vozikao se po ulici. Al kratko je trajalo. Zapravo sam sakrivo skejt (
), al brat ga je jednom uzeo, išo se vozit. I naravno, igro je toni houka i sve to, prvi put stao na skejt i odmah išao trikove radit u vožnji. ;D
Pao je s prvim "olliejem". Naravno, niš mu apsolutno nije bilo, ni masnicu nije imao. Al sam moro vratit skejt i nisam više smio bit viđen u blizini istog.
I jednom sam kao klinac (možda 5-6 godina imao) kod bratića uzeo skejt i vozili smo se po ulici. Naravno, ko i svi klinci, sjediš na skejtu i furaš se. Al nije mi bilo napeto to više nakon pet minuta. Pa sam se popeo u susjednu ulicu i spustio se nizbrdo po ulici. Dost je strmo, ne znam jel bih se sad usudio skejtom ić tako. Uglavnom, vidjeli su me svi sa terase i digli uzbunu cijelu. Ubit ću se i te spike. Al sve dobro prošlo, uspio i skrenut u zavoju i sve. Pa su me pitali šta ja izvodim, gdje mi je pamet i to, na što sam ja odgovorio: "Pa zna skejt gdje ide."
Totalno mi je skejtanje uvijek bilo kul. Ono, jab to vozio malo uz muziku i tako, možda koji flip da znam i to... čisto za gušt malo. Al sad mi se čini da sam prestar već za počet tak nešt. :solidus:
EDIT:
Nemoj pricat o cemu nemas pojma. :tired:
Frend mi je treniro kickboxing otprilike pola godine. I često je u školi dobivao neke napadaje kad je bio totalno dezorijentiran i teško je govorio, onesvještavao se i slično. A i danas ima posljedice od toga.
