Ah gdje da pocnem...

Još davnih dana kad sam igra formulu1 na segi saturnu znam sam da vožnje nisu za mene.Kome uopće trebaju vožnje, mišljah, sve dok nisam dobio kompjuterski sustav ,a s njim i u kratkom roku need for speed hot pršuit.Doduse tada ga nisam mogao pokrenut jer sam imao govno od kompjuterskog sustava, ali desetljeće je prošlo i konačno sam mogao okusati vozačinu na svom novom celeronu 433.Jebiga i na takvom sofisticiranom sustavu pixeli su bili veličine
dupeta Jenny from the block,ali jebiga nemoš imati sve.Kad sam zaigrao turnir začudila me pojava tuceta kamenja ispred mene,a kad su se počeli udaljavati,vikao sam koji kurac ideš u rikverc i pizdio.Za početak mi je bilo jabeno gaženje polugolih ženki sa strane autoceste al sam ubrzo shvatio da su to obični prometni znakovi.Jebiga nemoš imat... kuzite.Igrajući prvi put hot persuit mod osjetio sam veliku mržnju prema članovima reda i mira,smeće me stalno zaustavljalo
a naredba kill i enter koju sam non stop utipkavao nije imala nikakvog smisla.Uviđajući beznačajnost takve igre odlučio sam ju staviti na hladno, da se malo odmorim i da pobijem silne bube koje su se nakupljale od silnog igranja. :b_ae:Pravo iznenađenje je doslo kad sam zaigrao igru u dvoje s bratom u hot persuit modu ,konačno se sve posložilo garili bi po cijele dane i gutali prasinu jedan drugome(bez perverzija)To je jedina igra koja je podržavala split screen od nfs serijala i to je jedini razlog što nisam puno dirao ostale njihove proizvode.Voznja bez split screena je govno i točka.Malo sam tandrckao po ostalim nastavcima ali to nije bilo to ,jednostavno se izgubio feeling u komecijalom nabijenim i atmosferski istrošenim nastavcima
