Chiptune – renesansa retro glazbe iz videoigara

O raznolikosti ukusa i stilova u svim aspektima života ne treba gubiti riječi. Ideja sadržana u narodnoj poslovici koja glasi ”Sto ljudi, sto ćudi” vrlo se lako može prenijeti i na glazbu. Brojnost žanrova i podžanrova raste iz dana u dan a u cijelom tom procesu javljaju se i  određene subkulture koje spajaju na prvi pogled nespojivo. Jedan od takvih fenomena je i takozvani chiptune – glazba nastala za potrebe videoigara 80-ih godina ili inspirirana istom. Ako vam nije jasno zašto je glazba nekada bila nespojiva s videoigrama, prisjetite se da prve videoigre uopće nisu imale nikakvog zvuka.

U tehničkom pogledu, glazba u videoigrama 80-ih godina se uglavnom razvijala korištenjem sintesajzera. Pomoću PSG (programmable sound generator) čipova u starim računalima i konzolama ili tracker programa stvarala se poprilično ograničena glazba u kontektu raznolikosti zvuka. No, kako su računala postajala dostupnija, a sintesajzer tehnologija prešla i na glazbene instrumente, ovaj tip glazbe postao je sve zanimljiviji širem krugu ljudi. Savladavanjem tehničkih ograničenja i korištenjem poprilične doze kreativnosti, chiptune glazbenici počeli su razvijati nešto do tada novo. Među pionirima u ovom glazbenom žanru vrijedi izdvojiti sastav Yellow Magic Orchestra koji su u kasnim 70-im godinama započeli s primjenom računala u stvaranju glazbe.

Ova japanska trojka veći dio svoje inspiracije duguje sampliranju glazbe iz videoigara poput Space Invadersa, na čijim je temeljima razvila zvuk, toliko različit u glazbenom svijetu od svega što se do tada poznavalo. Među prvima su također koristili digitalno snimanje i ritam mašine (eng. drum machine).

Dio glazbenika je pak radio paralelno na stvaranju glazbe za igre ali i kao samostalni umjetnici na sceni. Primjerice, Jeroen Tel je poznat kao jedan od  skladatelja glazbe za naslove na Commodoreu 64 ali je dio njegovog djelovanja bio usmjeren na rad demo scene, audiovizualne supkulture. Ona je razvila chiptune kao glazbeni žanr, inače i glavni utjecaj iz kojeg je elektronička glazba povukla inspiraciju do danas.

Pojava četvrte generacije konzola, poznata i kao 16-bitno doba, obilježila je devedesete godine. Nova tehnologija omogućila je korištenje uređaja s više čipova na već tada prihvaćenoj FM frekvenciji. Glazba je počela vidno utjecati na videoigre te je najčešće na tome i ostajalo. Najbolji primjer bi bila serija videoigara Streets of Rage s početka desetljeća.

Glazbena tema ovog serijala rezultat je eksperimentiranja s proširenim zvukom sintesajzera i žanrova poput techno i house glazbe. Glazba inspirirana videoigrama devedesetih godina nije nailazila na široku publiku te je njena popularnost drastično pala. Igre su počele dobivati kompleksnije skladanu glazbu te je ideja synth glazbe odjednom postala zastarjela.

Situacija se u korist chiptune-a počela mijenjati tek u drugoj polovici 2000-ih godina. Glazbena industrija je ponovno prihvatila chiptone zvuk i dala mu novi zamak kroz izvođače kao što su The Killers, Deadmau5, Bitshifter i brojni drugi. Također, pojavom novog vala retro igara on se ponovno udomaćio među sve širom publikom a glazba iz videoigara je ponovno postala inspiracija. Uskoro je došlo do renesanse chiptunea i do pojave podžanrova poput bitpopa te spajanja s drugim žanrovima i nastajanja Nintendocorea, synthwavea i sl.

Posebnost u odnosu na druge žanrove chiptune odnosi se prije svega s tehničke strane. Dok bi većina populacije smjestila Nintendove Game Boy konzole i Commodore 64 u muzej ili na otpad, ove tehnološki zastarjele uređaje chiptune umjetnici koriste kao osnovu u njihovom  radu. Tako primjerice na nastupima uživo chiptune glazbenik neće imati isključivo miksetu, player ili laptop ispred sebe već i nekoliko Game Boy uređaja. Popularnost žanra dovela je i do prepoznavanja potencijala od strane proizvođača i pojave novih uređaja poput PO-20 Arcade džepnog operatora, novih trackera poput Schism Trackera te tehničke podrške od strane zajednice na brojnim web stranicama poput chiptune.com.

U svijetu se chiptune danas uglavnom izvodi na sajmovima poput Gamescoma, Comic-Cona te na posebno organiziranim događajima audio-vizualne prirode koje pohađa sve više ljudi kako popularnost žanra raste. Također, dostupnost opreme i mogućnosti spajanja s drugim elektroničkim stilovima omogućila je da se sve više pojedinaca uključuje u stvaranje glazbe što je dodatno obogatilo scenu.

Što se chiptune glazbene scene u Hrvatskoj tiče, ona je uglavnom u povojima. Chiptune i srodna mu glazba trenutno se ponajviše izvodi na partyjima organiziranima za turiste, a popularnost će vjerojatno rasti tijekom sljedećih godina, što bi zasigurno pozitivno utjecalo na razvoj ovog žanra. Poprilično je zanimljivo kako je jedno razdoblje gaming povijesti dovelo do inspiracije za glazbeni žanr koji se zahvaljujući korijenima u videoigrama uspješno izdvojio i stvorio zaseban identitet od svojih početaka te ga zadržao do danas.