Zaigrali smo No Rest for the Wicked, krije veću viziju i ambiciju nego većina skupih igara

---

Znao sam da je No Rest for the Wicked poseban kad sam se uhvatio da previše vremena provodim razmišljajući o igri. Znate ono kad u glavi razglabate koji ćete build idući isprobati, koje ćete oružje nadograditi… ili kad vam često pada na pamet sami svijet igre i što vas sljedeće čeka… e pa ovo je jedna od takvih igara.

Iako je ovdje riječ o early access izdanju, mogu reći da se već sad iz aviona vidi kako je ekipa Moon Studiosa visoko ciljala ovim projektom. Već sam znao da mogu očekivati kvalitetu od kreatora Ori serijala, ali No Rest for the Wicked ubacuje brdo zanimljivih ideja u gotovo svakom uglu svog žanra.

Mnogima je možda bilo iznenađujuće što se Moon Studios uhvatio u koštac s drugačijim žanrom. Napravili su skok od 2D metroidvanije do akcijskog RPG naslova koji se igra iz ptičje perspektive. No, upravo ta tranzicija je možda jedna od najimpresivnijih stvari kod ovog naslova.

U većini drugih igara s ovakvim pogledom (bilo to strategije ili drugi RPG-ovi), sami teren po kojem putujete je prilično limitiran, ponekad i totalno nebitan za sami gameplay. U Diablu možete putovati po različitim okolinama po pitanju estetike, ali u praksi se većinski mlatite po plošnim mapama, bez neke vertikalnosti ili filozofije u dizajnu okoliša, tj. levela.

No Rest for the Wicked u potpunosti napušta takve principe. Nijedna okolina ne daje dojam kao da je samo tlocrt u drugačijoj boji s par novih caka. Možete se penjati po ljestvama ili po korijenju stabala te skakati na određenu udaljenost. Većina levela također ima jedinstvenu mehaniku koja određuje kako ćete se snalaziti po okolišu.

Nijedna okolina ne daje dojam kao da je samo tlocrt u drugačijoj boji s par novih caka.

Možda su to mostovi koji se uzdižu u kanalizaciji ili platforme koje možete pomicati dizalicom u jednom rudniku. Jednostavno rečeno, ne sjećam se kad sam zadnji put vidio da je ptičja perspektiva nudila ovoliku količinu interaktivnosti sa svijetom u igri. Igre kao Baldur’s Gate koriste taj pogled za efektivnije RPG sustave, Hades za brutalnu akciju… ali No Rest for the Wicked stvarno želi da pazite na sami dizajn mjesta po kojemu se krećete.

Nije tu kraj friškim stvarima koje ova igra donosi za stol. Ni sustav borbe nije nešto što vidite svaki dan. Da opet uzmem Hades kao usporedbu – ovo je dosta sporije, na neki način i manje arkadno. Osjećaj borbe je sjajan jer se vidi da Moon Studios opet želi prikazati tu interaktivnost sa svijetom.

Svaki potez nosi svoju težinu, a slično kao u Dark Soulsu, neprijatelji vas udaraju kao kamion. Samo nekoliko udaraca je dovoljno da vas pošalju do zadnjeg checkpointa. Mislim da je onda bila pametna odluka što igra dosta oprašta kad je u pitanju tajming izbjegavanja udaraca.

Nije ovo sad Sekiro pa da morate imati reflekse mačke s katanom. Borbama pomaže i to što su zvučni efekti prava poslastica – nema mi ništa draže nego kad čujem da sam skucao nekog smrada vatrenom kuglom. Ipak, jasno je da ovdje ima vidljivog mjesta za napredak. Rekao sam da igra zna oprostiti vaše greške kad treba, ali isto mi je zadala frustraciju u dosta slučajeva. Najčešće bi to bilo jer određeni dijelovi borbi nisu sjajni po pitanju vidljivosti i jasnoće. Šok i nevjerica – to je poprilično bitno kad imate neprijatelje koji vas u tren oka mogu skucati o pod.

Ne sjećam se kad sam vidio da je ptičja perspektiva nudila ovoliku količinu interaktivnosti sa svijetom u igri.

Pravi primjer bili bi elementi korisničkog sučelja, koji se jednostavno ne ističu dovoljno dobro dok ste u žaru borbe. Ne mogu nabrojati koliko me puta masakriralo samo zato što nisam vidio da sam ostao bez stamine. Također, neki znakovi za protivničke napade su previše suptilni, a u dosta trenutaka sam pomislio “Okej, tu imam osjećaj da sam trebao zaustaviti njihov napad, ali eto – nisam…”

Trenutno primjećujem i nekoliko problema s balansom. Unatoč mojim naporima, jednostavno ne vidim kako teška oružja mogu biti korisna u ovoj igri. Neprijatelji udaraju previše brzo, a količina štete koju nanosite nije baš najisplativija naspram onog što gubite. Zasad mi se čini da je spoj agresije i brzine najbolja taktika u No Rest for the Wickedu.

Ali, neka bude jasno – unatoč tim problemima, još uvijek imate ludu količinu opcija u biranju stilova igranja. Ja sam u početku igrao kao klasični ratnik sa štitom i mačem, a sad sam se prebacio u ulogu čarobnjaka. To znači da imam osjećaj kao da mazim neprijatelje regularnim napadima, ali zato time skupljam energiju za čarolije.

Postoji stvarno brdo finesa koje zaokružuju čitav sustav borbe u No Rest For the Wicked. Od regularnog nadograđivanja vještina do posebnih efekata za vašu opremu i kuhanja različitih jela za nove bonuse. Tome dodajte i dosta solidan element građenja baze, tj. činjenicu da možete urediti svoje odaje novim nadogradnjama. Ako ste se nadali dobrim role-playing sustavima, onda mislim da ovdje nećete biti razočarani.

U priči vi preuzimate ulogu Cerima, ratnika koji završi na otoku preplavljenom misterioznom zarazom. Mogu reći da mi je jako drago što igra nije išla u minimalističkom smjeru kao Ori. Ovdje isto imate bombastične cutscene, pune prekrasnih animacija. Tu su i kvalitetna glasovna gluma te iznenađujuće razrađena pozadinska priča. To se najviše vidi u tome što likovi u relativno kratkom vremenu ostave snažan dojam, kao da kriju još brdo zanimljivih stvari u svom karakteru.

Imate bombastične cutscene, pune prekrasnih animacija, dosta kvalitetnu glasovnu glumu te iznenađujuće razrađenu pozadinsku priču.

Pravi primjer bi bio jedan inkvizitor kojeg upoznate nakon uvodnih sati. U samo par rečenica vas lik zaintrigira svojom jezivom glasovnom glumom i zanimljivim dijalogom. Da ne govorim da se svijet već sad čini jako dobro osmišljen. Iako je sama premisa radnje jednostavna, postoji još brdo spletki koje se događaju u pozadini.

Likovi imaju sukobe iz prošlosti, vode se manipulacije za osvajanje prijestolje, a pobunjenici imaju svoje planove. Opet, s obzirom da cutscena nema previše, nevjerojatno je da je igra uspjela u relativno kratkom vremenu fino prezentirati većinu svoju priču. Upravo je ovaj dio igre jedan od glavnih razloga zašto sam uzbuđen za potpuno izdanje.

Kad je u pitanju prezentacija – mislim da i sa statičnih slika možete barem naslutiti koliko posebno No Rest for the Wicked izgleda. Kao da ste spojili mračnu fantaziju Dark Soulsa, prekrasno osvjetljenje Orija i stripovski stil nekog grafičkog romana. Posebno moram pohvaliti dizajn likova. Svi na svoj način iskaču s ekrana, često vam govore o svojoj prošlosti i karakteru samo kroz izgled.

No, čuli ste možda da tehničko stanje No Rest for the Wickeda trenutno baš nije… najbolje. I mogu potvrditi da je s moje perspektive to čista istina. Vrijeme učitavanja ide do apsurdnih granica, do te mjere da bih znao po nekoliko minuta čekati ulazak u novo područje. Vizualnih bugova i problema isto ima. Ne bi to možda predstavljalo toliki problem, ali često se bugovi znaju dogoditi tijekom napetih borbi. Nije baš neki gušt kad te ubije jer je igra zatrzala ili kad se tijelo ubijenog vuka i dalje miče iz nekog razloga.

Vrijeme učitavanja ide do apsurdnih granica, do te mjere da bih znao po nekoliko minuta čekati ulazak u novo područje.

Daleko je više problema u vezi zvuka – jednostavno se prečesto prekida tijekom igranja. Ipak, mora se priznati da sam naletio na manju zakrpu igre gotovo svakog dana. Stvarno se čini kao da je Moon Studios svjestan da je ovo early access naslov na kojem žele raditi uz pomoć igrača.

Ali i bez toga mi je iskreno jasno da je ovo projekt koji je pokrenut iz strasti. U gotovo svakom kutu No Rest for the Wickeda može se vidjeti želja da se stvori nešto posebno – bilo da je to sjajno iskorištena ptičja perspektiva, jako zabavan sustav borbe ili priča o kojoj želimo saznati što više.

Znam da je indie scena često ta koja gura ovu industriju put inovacija, ali stvarno moram skinuti kapu developerima. Već sada su napravili projekt koji pokazuje enorman talent, rad i možda više od ičeg – ambiciju. Ako mene pitate, tehnički problemi nisu mi ni blizu dovoljni za upropastiti mi ovo iskustvo. No, u potpunosti shvaćam ako želite pričekati kompletno izdanje. Čisto zato što će biti prava magija ovo zaigrati po prvi put kad se određeni problemi izbruse do kraja.