Kako iz banalne uloge birokrata stvoriti naslov koji nije samo konceptualno originalan, već i zabavan za igranje, makar na sebi svojstven način? Jedan takav odgovor doznali smo prije sedam godina. Intrigantan i inovativan, Papers, Please se uspješno poigrao konvencijama medija videoigara tako što je birokratski posao pretvorio u (anti)herojsku misiju krojenja sudbine čitave jedne države. Sada imamo naslov koji bi se u dalekom paralelnom svemiru mogao prozvati njegovim humorističnim spin-offom. Dobronamjeran i šaljiv, Death and Taxes daje uvid u neku opušteniju stranu birokratskoga posla.

Death and Taxes ima prepoznatljivi grafički stil, šarmantne likove i obilje humora, no pritom postavlja i neka zanimljiva metafizička pitanja. U njemu imate ulogu Smrti, zaposlenika u poduzeću kojim upravlja Sudbina, zaduženog za određivanje ljudi koji u određenom trenutku imaju preživjeti, a koji umrijeti. Barem na neki način. Kao i u svakome drugome birokratskom lancu, pravila su u njegovom poduzeću ista – na što se nižoj kariki netko nalazi, to su ovlasti manje. U odnosu na Sudbinu (šefa), odluke koje donosi Smrt od puno su manjega značaja. Ipak, igra je koncipirana tako da naredbe možete, ali i ne morate slušati. To je element koji joj daje puno narativne slobode.

Na početku svakog dana dolazite u ured na čijemu se stolu nalazi telefaks. U njega ubacujete listove papira s profilima ljudi – označene egipatskim križem ukoliko imaju preživjeti, te lubanjom ukoliko umiru. Na listovima pišu podaci o dobi i zanimanju pojedinaca te kratki opis njihove osobnosti, a broj listova koje je potrebno ispuniti ovisi iz dana u dan. Osim njih, na stolu neizbježno nalazite listić s naredbama koji vam je ostavila Sudbina. Kao što je već rečeno, hoćete li njih slušati ili ne ovisi o vama.

Na stolu neizbježno nalazite listić naredbi koji vam je ostavila Sudbina. Hoćete li ih ispuniti ili nećete – to ovisi o vama.

Primjerice, tako možete dobiti naredbu da ubijete sve ljude mlađe od trideset godina. Ili da ubijete samo one ljude koji se bave računalstvom. Kako god bilo, svaka odluka koju donesete imat će dvostrukog utjecaja – kako na svijet tako i na vaše odnose sa šefom. Ako napravite previše grešaka dobit ćete otkaz. To je ipak najbanalniji primjer – ovisno o tome koju sudbinu namijenite određenim ljudima, stanje u svijetu može oscilirati bilo gdje na ljestvici između blaženog prosperiteta i totalne katastrofe.

Gotovo je nemoguće da ćete na prvom prelasku doći do željenog završetka. Igra ima više od desetak različitih krajeva i traži da ju se igra ispočetka. Motivaciju za ponovno igranje moguće je pronaći i na narativnoj razini, što je zgodno. Nakon što prvi put završite naslov doznat ćete da počinjene greške nije moguće ispraviti, ali ih je moguće ne počiniti u nekome od paralelnih svemira. Sad već dosta učestala opcija „New Game +“ onda ne predstavlja tek neki narativno nepovezan meta-element, već je organski integrirana u njezinu strukturu.

Igra ima više od desetak različitih krajeva i traži da ju se igra ispočetka.

Izbjegavanje počinjenih grešaka ne svodi se na mehanizam pokušaja i pogreške. Novcem koji zarađujete ispunjavanjem papirologije u podrumu zgrade poduzeća možete kupiti predmete koji će vam pripomoći u donošenju odluka – kao što je posebno svjetlo koje pokazuje koji efekt određeni ljudi imaju na stanje svijeta, ili snježnu kuglu unutar koje možete vidjeti minijaturnu reprezentaciju spomenutog stanja. Svi se kupljeni predmeti prebacuju u novu igru pa čim naslov dulje igrate veća je šansa da ostvarite željeni kraj.

Čak ni uz nekoliko uzastopnih igranja Death and Taxes ipak nije duga igra. Za prvi prelazak, koji je vjerojatno najdulji, trebat će vam otprilike tri sata. Kasnije sve to skupa traje kraće – ne samo zato što je moguće preskočiti narativne dionice, već i zato što se naučite koncentrirati samo na bitne stvari. Malo-pomalo Death and Taxes pretvara se u igru efikasnosti. S jedne strane to je zgodno povezano s prikazanom temom birokracije, no kako rješavanje papirologije samo po sebi nije baš herkulijanski pothvat, teško da ćete uživati u svakoj sekundi igre.

Čak ni nakon nekoliko prelazaka, Death and Taxes nije osobito duga igra.

Isto tako, iako se u njemu upravlja konačnim pitanjem života i smrti, ovaj naslov daleko je od postizanja emocionalnog učinka Papers, Please. S obzirom na njegov dobronamjerni i topli ugođaj teško je to navesti kao manu. Ipak, postojanje određene težine iza odluka (ne nužno emotivne ili moralne), kao i dinamičniji sustav uzroka i posljedica, pripomogli bi tome da se igranje naslova ne pretvori u usputnu rutinu. Kad se tome pridodaju uvelike tek kozmetičke promjene u naraciji i dijalogu, dolazi se do jasnoga problema. S vremenom Death and Taxes ne igrate više radi igre same, nego samo zato da biste vidjeli različite krajeve.

Što se ostalih stvari tiče, broj zvučnih segmenata nije velik, ali je glasovna sinkronizacija odrađena neočekivano dobro. Osobnosti Sudbine i pirata-trgovca Mortimera odlično se zrcale u njihovim glasovima, jednako kao se zrcali i prštavi ton igre. Ipak, šteta je što likova ipak nema više. Osim spomenutih Sudbine i Mortimera pojavljuju se još blago antropomorfizirana mačka i bestjelesni glasovi u zrcalu. Kako se oni tijekom igre osobnošću praktički ne mijenjaju, s vremena na vrijeme osjeti se želja da se među njih uvede neki nepoznati element. Do toga ipak nikada ne dolazi – likovi s kojima se upoznajete na početku likovi su s kojima se družite do kraja.

Sve u svemu, iako je neporecivo je da Death and Taxes ima zanimljive mehanike, dobro pisanje i simpatične likove, to malo znači u trenutku kad igru počnete gledati više kao laboratorijski eksperiment nego narativni naslov – što on u suštini jest. Iako igra potiče višestruko igranje, u statičnosti se prikazanoga najviše osjeti da se radi o naslovu maloga budžeta, na kojemu je radio mali broj ljudi. Izostanak ikakve dublje emocionalne komponente uvelike doprinosi dojmu repetitivnosti, kao što čini i relativno mali broj mehanika koje se kroz igru malo mijenjaju. Iako Death and Taxes nije daleko od toga da bude odlični naslov u svojemu žanru, spomenuti problemi ipak ga svrstavaju u rang „tek“ vrlo dobrih naslova.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.