Znate li kako se zove tim koji je napravio Super Mario Odyssey? Vjerojatno ne, budući da Nintendo dosadnim korporativnim imenima zapravo pokušava sakriti tko stoji iza kojeg naslova. No, u pitanju je Nintendo Entertainment Planning & Development – Product Group No. 8. Iza ovog generičnog naziva stoji tim koji je praktički zaslužan za sve 3D Mario igre još od Mario Galaxy serijala. Ipak, početak ovog tima seže još u doba GameCuba te 2D Donkey Kong platformera kojeg se upravljalo bongosima. Da, dobro ste pročitali – Donkey Konga smo kontrolirali udaranjem po kontroleru u obliku bačvi. I u neku ruku me novi Donkey Kong Bananza neodoljivo podsjeća na to iskustvo, makar sam čitavu igru prešao bez lupanja po bilo čemu, izuzev tipki na kontroleru.

Vidite, u Donkey Kong Bananzi ponovno su glazba i ritam uz platforming dijelove stavljeni u prvi plan. Uz našeg DK-a ovaj put nije njegov poznati suputnik Diddy – nadamo se samo da i ovaj Diddy nije imao problematične zabave. Na ramenu popularnog gorile u novoj avanturi nalazi se Pauline, i to dosta mlađa verzija iste. Pauline obožava pjevati, no u startu igre još je sramežljiva te ima tremu prilikom nastupa pred većim brojem ljudi. Srećom, tu je naš DK da lupanjem od prsa stvori savršeni ritam koji pomaže Pauline da pusti svoj glas, te tako pretvori gorilu u jedan od Bananza oblika.

No, prije nego uđemo u objašnjavanje što su to Bananza oblici i koliko je zabavno izgovoriti ovu riječ naglas, sigurno se pitate otkud ovaj dvojac skupa. Kao i uvijek, sve započinje jednog prekrasnog dana na iskopu Banandiuma – dragulja u obliku banana koji raspamete svakog majmuna. Tijekom rudarenja se pojavi zloglasna korporacija iza naziva VoidCo, ukrade sve Banandiume te uz to toga povuče i našeg Donkey Konga jednu razinu ispod zemlje. Donkey ondje upoznaje malu Pauline, te doznaje da za povratak na površinu moraju učiniti totalno suprotnu stvar – otići u samo središte Zemlje. Upravo se ondje nalazi misteriozna sila koja ispunjava sve želje, poput povratka na površinu. Ili, naravno, kamiona punog banana.

Priča nije u prvom planu, no ipak je sve smisleno povezano, ima nekoliko zanimljivih preokreta te prilično epsku završnicu.

Uzimajući u obzir da je ovo Nintendov platformer, čak sam i zadovoljan s pričom. Kao i uvijek, narativ nije u prvom planu, no opet je sve to nekako smisleno spojeno, ima nekoliko zanimljivih zapleta te prilično epsku završnicu. Naravno, ne očekujte ovdje neke dubinske razrade – dovoljno je što ste pod zemljom. Ako ništa, dobit ćete razvoj Paulininog lika iz plahe djevojčice u samouvjerenu suputnicu koja se ne boji pustiti svoj glas kada treba.

Ima tu i nekih novih rasa koje donose mrvicu drugačiju dinamiku od levela do levela te dosta humorističnih elemenata. Posebno bih pohvalio segmente odmaranja / regeneracije zdravlja. To je prikazano kroz scene drijemanja dva glavna lika, prilikom čega sam dobio prilično iskren i dječji pogled od Pauline na svaki level te njihovu trenutačnu situaciju. Šaljivo, simpatično i šarmantno.

Glavni as iz rukava novog Donkey Konga je sami gameplay, pogotovo novi sustav uništavanja teritorija.

Glavni as iz rukava novog Donkey Konga je sami gameplay, pogotovo novi sustav uništavanja teritorija. Kako da vam opišem koliko je u ovoj igri dobar osjećaj  razbijati stvari? Jednostavno sam se u određenim trenutcima osjećao kao nekakav ovisnik – daj mi samo još jedan sloj za uništiti prije nego krenem dalje. Teren možete udarati ispred sebe, ispod sebe, iznad sebe… Možete ga čupati, bacati na njega eksplozivne stvari i ostavljati kratere. Možete uzeti dio terena i koristiti ga kao dasku za surfanje na suhom. Možete se penjati skoro po svim površinama i kotrljati se po njima. I najbitnije za dočaravanje ovih mogućnosti: rekao bih da je 90% svih levela u potpunosti uništivo. Vidite neku ogromnu gromadu od kamena? – Donkeyjeve šake ju samelju kao da je od papira!

Usred tog demoliranja terena, skupljao sam brdo stvari razbacanih po tlu. Zlatnike koje sam kasnije mogao trošiti za otvaranje novih puteva, mjesta za odmaranje te stvari iz trgovina razbacanih po levelima. Tu su i novčići koje sam mijenjao za Banandiume. Pronalazio sam i škrinje s blagom, uz čestu pojavu mapa koje pokazuju lokacije skrivenih fosila ili Banandiuma. Fosile sam koristio za novu odjeću za naše protagoniste, od boje krzna, hlača te kravate kod DK-a i čitavog outfita za Pauline. Odjeća tu nije samo za estetiku, nego mi je donosila i određena poboljšanja kod glavnih likova, poput manje oduzimanja energije od vatre, bržih transformacija ili veće količine zlata po mapi.

Glavni resurs za skupljanje su kristalne banane Banandium, kojih po svakom levelu može biti 80-ak komada.

Glavni resurs za skupljanje su već spomenute kristalne banane Banandium. Zamislite ih kao Power Moons iz Super Mario Odysseya – razbacane po svakom levelu u većem broju, skrivene iza određenih zadataka, teže dostupnih mjesta ili skrivenih lokacija. Level može imati i po 80-ak Banandiuma, a njihova glavna svrha je otključavanje bodova iskustva. Konzumacijom pet Banandiuma otvarate jedan skill point, a iste bodove kasnije koristite za otključavanje novih poteza, povećanje zdravlja i snage udaraca, ili poboljšanje Bananza oblika.

Ovo je već drugi put da spominjem Bananza transformacije pa je pravi trenutak da napokon otkrijemo mistiku iza ove razigrane riječi. Osim što sam skupljanjem zlata povećavao svoj profit za kasnije šoping dane, usput sam punio i Bananza bar. Jednom kada je navedeni bio pun, pritiskom tipki R i L Donkey Kong bi odradio udaranje po svojim prsima, Pauline bi zapjevala te bi se DK transformirao u neke od dostupnih Bananza oblika.

Spomenut ću samo one oblike koji su prikazani u traileru da vam ne otkrivam sva iznenađenja. Na primjer, u Kong obliku postajem još veća gorila s razornom moći uništavanja težih terena poput betona. Ako bih se pak prebacio u Zebra oblik, dobio bih ekstremnu brzinu te bih se mogao kretati po terenu koji bi inače propao pod nogama običnog DK-a. A tu je i transformacija u noja koja omogućava lebdenje u zraku te ispaljivanje eksplozivnih jaja poput letećeg bombardera.

I nije da sam bio ograničen samo na korištenje jedne transformacije dok mi je trajalo Bananza vrijeme. Mogao sam razbiti betonski zid s velikim majmunom, zatrčati se u zebra obliku do litice te se onda u zraku prebaciti u noj oblik te strujati nebom bombardirajući protivnike i teren ispod sebe. Prava mala simfonija koju bih izveo samo u par sekundi. A da ne spominjem kako postoje i zabavnije transformacije koje otključate kasnije tijekom igre. Čak i sami proces otključavanja Bananza oblika je mala priča za sebe. Trebao bih doći do ogromnog starješine tog životinjskog plemena koji je usput DJ. Nakon toga bih morao naći dijelove antičke gramofonske ploče, staviti ih u ogromni gramofon te uz Paulinu napraviti ludi parti za sve prisutne članove sela. Totalno šašav koncept koji me svaki put razveselio.

Mogao sam razbiti betonski zid s velikim majmunom, zatrčati se u zebra obliku do litice te se onda u zraku prebaciti u oblik noja te strujati nebom bombardirajući protivnike ispod sebe.

Kod svih tih transformacija zapravo je najbolja glazbena pozadina. Tijekom svih Bananza dionica Pauline pjeva temu specifičnu za tu Bananza transformaciju. Naravno, prilikom izmjene transformacije, mijenjaju su se i pjesme. A sve je tako dobro ukomponirano, uz brutalan ritam te me naprosto tjeralo da ludujem po terenu. Naravno, Donkey Kong je od ranih SNES dana bio hvaljen zbog svoje glazbe, a Bananza nastavlja možda i najjače do sada. Različiti stilovi glazbe za različite levele, od jazz nota, ambijentalne glazbe, težih rock ritmova te ludih bass bangera – ima svega!

Jednako kao i s glazbom, svaki level je luđi do luđeg. Apsolutno svaki od njih donosi potpuno novu mehaniku, poput Mario Odysseyja ili Astro Bota. Bilo da je u pitanju nova vrsta terena kojeg možete razbiti samo na određen način, komada duge koji će vas vinuti u zrak, blata koje će vas usporiti ili leda koji će vas ubrzati. Nikada nije dosadno ponavljanje istog. I da vam budem potpuno iskren, Donkey Kong Bananza mi je barem jedno koplje ispred u dizajnu levela u odnosu na Super Mario Odyssey. Eto, napisao sam to! Možete me kasnije zasuti drvljem i kamenjem ako se ne slažete, no čvrsto stojim iza te tvrdnje.

Apsolutno svaki level uvodi potpuno novu mehaniku, poput Mario Odysseyja ili Astro Bota.

Čak i borbe protiv neprijatelja uvode redovito neki novi zaokret. Primjera radi, leteće neprijatelje mogao sam pobijediti samo tako što bi ih pogodio komadom zemlje da ih otežam dovoljno da padnu na zemlju te nakon toga udarcem plasiram u bezdan. Ili boss borbe koje počinju dosta lagano, no pred sami kraj igre su zahtijevale od mene prilično precizne akcije, redovite izmjene Bananza transformacija te praćenje neprijateljskih poteza.

I nije tu samo maštovitost gameplaya, neprijatelja te level dizajna, nego i čitavog vizualnog dijela svijeta. Sve je tako šareno, čemu posebno doprinosi HDR opcija na Nintendu Switch 2. Svaki level ima određenu temu, ali uvijek uz neki neobičan dodatak. Egzotični otoci s gigantskim voćem. Planinski level s neonskim ispušnim plinovima. Imamo čak i jedan level gdje se možemo utrkivati na poznatom nosorogu Rambiju. I bilo kojeg trenutka se vrlo lako možete prebaciti između levela te odraditi dodatno “čišćenje” mape da skupite sve što treba skupiti.

Svi leveli imaju određenu temu, ali uvijek uz neki neobičan dodatak.

Generalno Bananza ima i više nego dovoljno sadržaja, pogotovo ako ste u onom modu “želim kompletirati igru 100%”. Ja sam proveo nekih 30-ak sati u igri, prilikom čega sam prešao glavni dio priče te temeljito skupio sve na par levela, dok mi je ipak ostalo još veći broj levela koje tek moram razbiti uzduž i poprijeko. Pritom uvijek naletim na nešto novo, bio to neki skriveni 2D level, mini puzzle sekvence koje je potrebno promozgati da skupite Banandium ili borbu protiv većeg broja neprijatelja u vremenskom roku. Igra čak ima i klesarski mod pod imenom DK Artist, gdje možete uređivati postojeće skulpture ili raditi svoje vlastite, bilo da koristite gljive, upravljanje mišem ili mahanje po zraku..

Kada smo već kod tehnikalija, vrijeme je da spomenem i samo izvođenje igre. U većini slučajeva igra se vrti glatko, u 60 sličica po sekundi, no s vremena na vrijeme primijetit ćete značajniji pad sličica. Primjera radi, prilikom ogromne količine uništavanja terena raznim eksplozivnim napravama osjetit ćete da se igra bori s održavanjem stabilnog izvođenja. Nije to toliko često i rekao bih čak nije primjetno ni na svim levelima, no ipak nije savršeno izvođenje kakvo bi smoočekivali za veliki Nintendo platformer, pogotovo na tek lansiranoj novoj konzoli. I nekako sumnjam da će ovo biti ispravljeno kroz buduće nadogradnje.

Pored toga, igra izgleda kao tegla bombona. Veselo, šareno, s dosta detalja na modelima likova te okoline koju je na neki način moguće izmijeniti. Posebno su me dojmile same animacije likova, što neprijatelja, a pogotovo glavnih likova. Donkey Kong je s novim modelom dobio mrvicu više stil lika iz crtića, no to pomaže u dosta razigranijem prezentiranju njegovih reakcija i osjećaja.

Kada smo već kod osjećaja, mogao bih zaključiti da sam osobno doživio koktel pozitivnih emocija igrajući Donkey Kong Bananzu. Jako dobro odmjerena količina uveseljavanja, uzbuđenja i dječje radosti, prstohvat izazovnosti te sve posluženo na maštovit, a opet jednostavan način. Naprosto me fascinirao svaki sljedeći level – bilo sa strane dizajna okoline, kretanja neprijatelja, nove mehanike ili glazbene teme. Uvijek sam dobio nešto novo, svježe i zapitao bih se – kako se netko prije nije sjetio iskoristiti nešto ovako?

Nintendo je za promotivni naslov Switch 2 odlučio iskoristiti Mario Kart. No, uvjeren sam da će Donkey Kong Bananza biti naslov kojeg će većina spominjati za pet ili deset godina kao “onaj veliki hit” koji se igrao po izlasku nove konzole. Zaluženo možemo reći: odmori se malo Mario – Donkey Kong je tu da povede novu generaciju!