Postapokalipsa je vrijeme kada će gameri zasjati u punom sjaju i postati krucijalni faktor preživljavanja ljudske rase, ekskluzivno čitate to upravo na našem portalu! Uz sve različite scenarije – od zombija preko gljivične infekcije do nuklearnog rata – nema onoga što bi nas gamere iznenadilo i situacije u kojoj se ne bi snašli. Ako treba pucati – pucat ćemo; ako treba sklepati kakav motocikl ili ruzinavu VW bubu sa šiljcima – nije problem. A izgleda da nije problem ni uzgajati kupus i peći cigle u colony sim / city builder žanru, kako god to nazvali.

Endzone 2 igra je u kojoj upravljate malom skupinom preživjelih ljudi koji nakon nuklearne katastrofe napokon izlaze iz podzemnog bunkera sa snovima o životu na svježem zraku. Poput svojeg prethodnika, riječ je o ne pretjerano poznatom serijalu koji je put do površine prošao kroz tunele early access programa u kojemu je proveo 11 mjeseci.

Poput bilo kojeg drugog naslova iz ovoga žanra, igru započinjete nastojanjem da svojim kolonizatorima osigurate vitalne resurse, tj. iskoristite kakav izvor vode, hrane te sklepate kakva-takva skloništa. Potom se bacite na osnovnu industriju koja bi u ovom slučaju bila skupljanje i prerada mnogobrojnog otpada. Jednom kad napravite prve korake, razvijanjem novih znanja bit ćete u mogućnosti koristiti sve naprednije resurse s kojima raste i vaše industrijsko carstvo. Doduše, ne možete svoje nastambe praviti bilo gdje, nego samo na platoima različitih veličina na koje nabasate vožnjom po radioaktivnoj pustoši.

Do novih lokacija dolazite vozilima koje kasnije možete i sami proizvoditi, a u početku igre prijevozno sredstvo bit će vam jedan vrlo pouzdani, žuti autobus. Bez tog autobusa nema ni napretka jer ranije spomenuta znanja stječete istraživanjem pustoši, a taj segment mi predstavlja ujedno i najbolji dio igre. Mapa je krcata raznim lokacijama od značaja, a dok neke možete opustošiti onako iz padajućeg menija, one druge pak istražujete malo temeljitije kroz takozvane ekspedicije. U tom trenutku upravljate jednim vašim kolonizatorom i osobno zavirujete u svaki kontejner, napušteni auto, ili kakvo teško dostupno mjesto za koje će vam biti potreban specijalan alat.

Naime, osim kapaciteta resursa koje vaše vozilo može ponijeti, postoji i kapacitet opreme koju možete ponijeti sa sobom, a trebati će vam u specijalnim slučajevima (sjekira, generator, ljestve, mitraljez…), tako da osim mikromenadžmenta nastambi, morate taktizirati i prilikom pustošenja okoline. Te lokacije su razumno raznolike i uvijek se baš onako razveselite nekom dobrom ulovu. Uspješnim istraživanjem dobijete znanje, tj. iskustvene bodove, koje koristite kako bi otključali nove tehnologije. Upravo rafiniranje tog segmenta igre, kao i upravljivo vozilo te postojanje više nastanjivih zona (ranije spomenuti platoi) novosti su u odnosu na prethodnu Endzone igru.

Do novih lokacija dolazite vozilima koje kasnije možete i sami proizvoditi, a u početku igre prijevozno sredstvo bit će vam jedan vrlo pouzdani autobus.

Količina iskoristivih resursa je zaista ogromna: punite zalihe vode, hrane (bilo preko skupljanja šumskog voća, bilo izlovom životinja), drveta, ugljena, gline, biljnih vlakana, otpada. Potom proizvodite cigle, lijekove, alate, zaštitnu odjeću, pa i papire, da bi vaše škole mogle funkcionirati. Samim time pazite i na glad, žeđ i razinu izlaganja zračenju, što naravno narušava zdravlje. Mnogo je to stvari na koje morate paziti, stoga je upravljanje većih nastambi i većeg broja njih dosta zahtjevno.

Uzmite u obzir i da se ipak nalazite u ne tako savršenom okruženju pa će vas elementarne nepogode poput kiselih kiša dodatno testirati. Te kiše ne samo da povećavaju šansu o izbijanju kakve zaraze koja vam onesposobi naselje, već i trajno dodatno onečišćuju okoliš, tj. postotak radioaktivnosti (koji varira od mjesta do mjesta) raste, pa morate naći načina kako takva mjesta dekontaminirati. Naraste li postotak zračenja u jezeru koje koristite kako bi napojili stanovništvo, ono će se razboljeti neovisno o tome što ste recimo pazili da se kućice prave na mjestima gdje radijacija nije toliko značajna.

Iz nekog je razloga tutorial dosta duži od očekivanog i ne čini ništa da vas dodatno zainteresira za samu igru, te ćete upravu tu primijetiti jako manjkav pokušaj prepričavanja priče. Nema govora o nekakvoj pravoj kampanji s konkretnom radnjom, likovima i dijalozima. Često ćete dobivati nekakva usmjerenja, što je i za očekivati u jednom tutorialu, no ona su prikazana kao dijalozi i monolozi određenih bezimenih likova, za čiju su “glumu” vrlo izvjesno korišteni alati umjetne inteligencije. Ili su glumci katastrofalni… Čak su i slike tih likova nekako previše generične.

Iz nekog je razloga tutorial dosta duži od očekivanog i ne čini ništa da vas dodatno zainteresira za samu igru

Predlažem zato da odmah nakon hvatanja osnovnih smjernica pređete na sandbox mod igre gdje sami krojite svoju “priču” i donosite odluke. Tamo naravno možete podesiti generalnu težinu igre (nudi se pet razina) ili pak ići malo detaljnije pa odabrati neku svoju proizvoljnu težinu. Srednja opcija težine dostavlja sasvim pristojnu razinu izazovnosti, no za one hrabre svakako su tu i nezgodnije opcije. Osim težine možete postaviti i veličinu mape koja naravno diktira i dužinu igranja. Ako baš želite izgraditi državu i pol, Endzone 2 može biti prilično dugotrajna igra. Postoji i treća opcija, Scenarios, koja nije pretjerano zanimljiva, a u kojoj imate specifične izazove kroz nekoliko scenarija.

Kako bi ste ostvarili širenje na više zona, potrebna će vam u jednom trenutku biti i trgovina između istih. Tu trgovinu naravno možete odrađivati ručno, no srećom postoji i opcija definiranja trgovačkih ruta po kojima će vaše vozilo konstantno putovati.

Istražujući radioaktivno bespuće možete naletjeti i na posebne objekte poput skladišta Rusty Rolpha, lika koji vam je uvijek u stanju ponuditi ovotjednu akciju, a odrađivanjem sitnih usluga za njega možda i ponudi kakav popust. Osim dobroćudnog Rolpha možete otkriti i skrovište bandita koji će ometati vašu trgovinu i istraživanje. Svakako je pozitivno što ti banditi postoje, no ostaje žaljenje za nedovoljnom razradom. Osobno nisam iskusio situaciju u kojoj bi me banditska frakcija ucjenjivala ili radila izravne napade na moje gradove, a to se znalo događati u prethodniku.

Nisam iskusio situaciju u kojoj bi me banditska frakcija ucjenjivala ili radila izravne napade na moje gradove, a to se znalo događati u prethodniku.

Kako biste porazili bandite, svoja vozila morate opremiti oružjima koje otkrijete prethodnim istraživanjem, a u naseljima možete napraviti i svoju radionu gdje iste popravljate, ili pak širite arsenal svojih ubojitih vozila. Same borbe nisu spektakularne na razini sličnih igara, ali je svakako jako zgodno što i toga aspekta ima u igri.

Ranije sam napisao kako osim radionica imate mogućnost izgradnje i škole. Te škole su neophodne za obrazovanje stanovništva, a konkretno u opcijama vam je ponuđeno kakvo obrazovanje će učenici dobiti. Odaberete li ono generalno, svaka će industrija, pa i tip za bunarom, dobiti određeni bonus na produkciju, a odaberete li nešto specifično, poput inženjeringa, bit ćete u stanju obaviti i neke specijalne popravke u pustoši poput popravka mostova i slično. Objekti dobivaju bonuse na produkciju i od nekih drugih faktora, poput pristupa puteljku koji vodi do centra naselja, blizine skladišta itd.

Ljubitelji prvog dijela u nastavku inače nisu zadovoljni određenim promjenama, poput toga da se forsira širenje na ostale zone jer nijedna zasebna zona nema sve resurse potrebne za funkcioniranje velikog grada. Time se dodatno zakomplicirao gameplay, no osobno sam mišljenja da to i nije neka nerazumna promjena, jer dodaje i na realnosti, a upravo te i tjera na istraživanje okoline preko zanimljivih ekspedicija. Relevantniji minus je taj što su obračuni i odnosi s banditima bili zanimljiviji i grandiozniji u prethodnoj igri.

Za kraj bih spomenuo audiovizualnu/tehničku stranu. Što se zvuka tiče, u Endzone 2 on nije ni po čemu pamtljiv, a ona glasovna gluma je – iz svih pogrešnih razloga. Vizualno igra izgleda pristojno, no na trenutke možda malo i preagresivno. Boje su dosta zasićene, a uz prisutnost jako velikog broja raznih komada otpada i vlati trave imate osjećaj da vam oči rade “prekovremeno”.

Vizualno igra izgleda pristojno, no na trenutke možda malo i preagresivno.

Svijet je jako lijepo modeliran srećom, a premda nema konkretne narativne strane , imate onaj osjećaj da slika priča više od tisuću riječi. Vidite brojne ostatke nekad naseljenih gradova, gdje nema tako jako puno identičnih objekata, a pojedine lokacije vam znaju izmamiti osmijeh na lice. Sve to bez i jednog rušenja same igre.

Endzone 2 je jedan sasvim solidan city builder naslov koji nastoji proširiti svoje vidike i granice, a u tome možda odbija pokojeg starosjedioca ovog žanra. S druge strane nove igrače očekuje jedan svježi pristup premisi preživljavanja u postapokaliptičnom svijetu, uz sve ono što čini jedan detaljan i izazovan naslov ovoga žanra. Imate dosta posla jednom kad počnete baratati s brojnim materijalima. što bi nekima moglo predstaviti određeni zamor. Međutim, ekspedicije u kojima otkrivate tajne zanimljivih ruševina držat će vas zainteresiranima čim nađete određeni alat ili materijal koji vam može napredovati civilizaciju. Prizori pustoši su doista zanimljivi i pričaju neku vlastitu priču, makar one prave narativne strane nema i oči vas ponekad mogu zaboljeti od prenaglašenog šarenila.