U poslu gaming novinara postoji jedno stvarno teško vrijeme koje se dogodilo sigurno svakome iz struke – neka igra je već duže vrijeme vani, na ocjene ste već sigurno bacili oko, a onda, s nešto zakašnjenja, putem službenih kanala ta igra stigne i vama. Što sad, za Boga miloga? Kako sačuvati hladnu glavu i objektivnost kad već otprilike znaš da je igra takva i takva? Kako doživjeti igru bez da nečije tuđe stajalište utječe na tvoje?

Ova situacija dogodila se meni s igrom čiju recenziju sada pišem – već sam odustao od toga da će ekipa iza Escape Dead Islanda svoj proizvod poslati u malu Hrvatsku, a onda je iznenada, potpuno nenajavljeno, ipak stigla. Hebem ti sve živo i mrtvo i nemrtvo – bila je moja prva reakcija, jer, prema ocjenama na koje sam bacio oko, Escape Dead Island se činio kao potpuni promašaj koji sada ja, duša od čovjeka koja nikad nikome nije ništa skrivila, moram odigrati i stručno opisati.

Na moju sreću Escape Dead Island meni je odlučio pokazati svoje drugo lice te me često ugodno iznenadio do te mjere da sam se po završetku igre priupitao – ma je li moguće da se ekipa s velikih gaming portala uopće nije ni potrudila završiti igru?

Escape Dead Island screenshots

Jer da se potrudila, sigurno bi znala da Escape Dead Island prije svega krasi najbolja priča u jednoj videoigri ove godine – bez pretjerivanja! Da, u tako neuglednom malom naslovu, k tome i spin-offu koji krši dobar dio tradicionalnih vrijednosti Dead Island serijala, krije se stvarno sjajna priča koja zombije koristi tek kao sporedne objekte, a u stvarnosti koketira s Twin Peaksom, Zonom sumraka, Dosjeima X i najljućom psihodelijom kakvu smo do sada mogli tek rijetko iskusiti kroz medij videoigara.

Sama priča počinje jednostavno – ekipa prijatelja čula je da se na otoku Banoi događaju čudne stvari, a priče koje su čuli govore o zombijima kao uzroku zatvaranja svih luka koje vode do tamo. No, naša ekipica ne ide na sam Banoi, već na drugi otok, Narapela, u banoioškom arhipelagu, budući da se do Banoia, centralne lokacije priče svih prethodnih Dead Islanda, ne može doći.

Glavni lik je Cliff Calo, student, sportaš i razmaženi bogatunko koji predvodi ovu grupicu (njih troje sveukupno) kako bi impresionirao svoga oca, inače medijskog mogula. U svojoj potrazi za pričom Calo i društvo veoma brzo upadaju u probleme sa zombijima, no to je samo klišejizirani početak svake priče o nemrtvima od kakve se Escape Dead Island postupno odmiče i evoluira.

Evolucija nažalost nije napravljena po pitanju likova pa su sve živuće osobe koje Cliff Calo susreće po Narapeli jako loše okarakterizirane te vam često može učiniti da je jednaka količina truda uložena u stvaranje karaktera bitnih sporednih likova i zombija koje morate nacijepati.

No, začudo, ovo je jedan od rijetkih primjera gdje loše napisani likovi nisu oštetili dobro napisanu priču. Bez da vam previše toga pokvarim, reći ću samo da stvari definitivno nisu onakve kakvima se isprva čine, kako važnih preokreta ima na svakom uglu, kako se san, java i osjećaj transcendentalnog konstantno prelijevaju i miješaju jedan u drugog te kako igrač nikada nema čvrst oslonac o neke konstante u priči, budući da nikada ne može razaznati što je od svega prikazanoga stvarno, a što nije. Sam kraj objašnjava mnogo toga, a u isto vrijeme ostavlja novi set upitnika iznad glave kao u svakoj dobroj priči iz ranije spomenutih serijala o paranormalnom.

Escape Dead Island screenshots

Ovo je faktor koji svakako tjera igrače da se upuste u još jedno odigravanje Escape Dead Islanda koje bi potrajalo dodatnih šest do devet sati, no mnogo toga u isto vrijeme odbija od još jednog prolaska igre.

Prije svega, radi se o izostanku bilo kakvog co-opa ili drugog oblika multiplayera pa se iskustvo ovoga naslova veže isključivo uz singleplayer prolazak. Uz to, skriveni objekti u igri i nisu toliko dobro skriveni da ih uz malo sreće i pameti ne možete sve prikupiti već u prvom prolasku, a achievementi, ako je to vaša stvar, sasvim su ostvarivi u jednom ‘casual’ pristupu igri.

Osim toga, apsolutno nepraktična karta Narapele sigurno nije nešto s čime se želite susresti prilikom još jednog prolaska igre, budući da će vas ista više puta natjerati da se izgubite, nego da pronađete put do željene lokacije. U spas tu dolaze stupovi sa šiljastim znakovima koji daju generalni smjer prema lokaciji, no oni su dosta rijetki pa vam često ne mogu dovoljno pomoći.

Od pomoći će vam tako često biti samo vlastita pamet i prilično zadovoljavajući arsenal oružja. Za blisku borbu koristit ćete prije svega sjekiru (makar kasnije dobijete priliku koristiti katanu) kojom možete vršiti lake udarce, teške udarce koje je stvarno divno koristiti jer doslovno raznesu zombija na komade te pogubljenja kada uspijete srušiti svojega neprijatelja. U borbi na daljinu koristit će vam pištolj i sačmarica, a sve navedeno možete unaprijediti kako igra bude napredovala.

Escape Dead Island screenshots

Jedina zamjerka koju ovdje imam uputiti je ta što je fotoaparat smješten u izborniku oružja pa vam se često može dogoditi da odaberete njega umjesto stvarnog oružja, a tada ćete veoma brzo poginuti i to sasvim neslavno.

Neslavna smrt često će vas unazaditi za dobar komad igre, budući da su checkpointi dosta nespretno raspoređeni. Smrt je ono čega se u Escape Dead Islandu uistinu trebate bojati, jer to u velikom broju slučajeva znači ponovni prolazak velikog broja zombija, vrata, zamki i prostora. Što se tiče ovoga posljednjeg, valja napomenuti da su developeri koristili koncept koji sam već prije iskusio u Wolfensteinu 2009, a koji mi se ni tamo nije svidio.

Naime, radi se o tome da se igra sastoji od većeg broja malih više-manje linearnih misija povezanih otvorenim svijetom. Ako želite doći do zadatka koji trebate obaviti to u velikom broju slučajeva znači trčanje po istim lokacijama koje ste već prošli i borbu s istim, ili pak zahtjevnijim zombijima koji sada tamo obitavaju. Ne znam za vas, ali meni se ovo čini sasvim nepotrebnim, pogotovo kad igra ne sadrži nikakav sustav napredovanja baziran na prikupljanju iskustva koje bi igrači eventualno mogli zaraditi komadanjem zombija.

Escape Dead Island screenshots

Ali nemojte misliti da je cijepanje zombija na sitne komadiće u Escape Dead Islandu dosadno – upravo suprotno! Raznoliki tipovi zombija i njihova brojnost često će od vas zahtijevati isprobavanje različitih taktika koje se naizgled svode na klasiku – stealth (koji je možda malčicu prejednostavan) ili frontalnu borbu po principu “napad, izbjegavanje, napad, izbjegavanje”. No, kako ćete i sami shvatiti ako zaigrate igru, borba je i mnogo više od toga budući da traži od vas tempiranje i izračunavanje za vas najbolje situacije, pozicije i mogućnosti. Ako vaše kalkulacije pokažu da je bijeg najisplativiji, a često puta hoće, nemojte se sramiti – već iza ugla sigurno vas čeka nova horda zombija sprema za malo sjekire u žvale.

Svaki put kada im date okus svojega željeza, to ćete gledati iz trećeg lica što je novost za Dead Island serijal, koja, da vam budem iskren, i nije toliko drastično promijenila gameplay. Ako volite Dead Island sigurno ste zaigrali i Dead Rising pa ste na koncept komadanja zombija iz trećeg lica vjerojatno već i navikli.

Ono što možda niste navikli vidjeti u jednoj zombi igri je cel shaded stil grafike sa stripovskim elementima uključenim u vizualni identitet igre. Ova odlika Escape Dead Islanda nagnala je mnoge da igru nazovu ružnom, neprivlačnom, gadnom ili zastarjelom, no u biti radi se samo u drugačijem pristupu grafici koji ujedno pomaže tome da igra bude što funkcionalnija na računalima što manje jačine. Ne kažem da su u optimizaciji tvorci igre u potpunosti uspjeli (jer nisu), ali glavni razlog odabira cel shaded grafike sigurno se krije negdje iza ovoga razloga. Pri tom sigurno ne možemo reći da je grafika ružna, jer to svakako nije, već samo da je drugačija, pogotovo u okvirima jedne zombi igre. Ja bih ju čak nazvao simpatičnom, no to sam samo ja.

Escape Dead Island screenshots

Po pitanju bugova igra je više manje sigurna, osim kada se radi o nekoliko puta kada mi se cijela stvar srušila u samome finalu igre. Razlog? Pa, nisam išao u potpunosti skriptiranim putem do konačnoga cilja, odnosno dozvolio sam sebi nekoliko zamaha u prazno prije nego sam razbio objekt koji sam trebao. Greška je s moje i sa strane developera, no bitnu pouku sam na kraju izvukao ja – Renato, nemoj se zezati ako ti je sam kraj igre pred očima.

Pred očima mi je sada i konačna ocjena Escape Dead Islanda pa poučen iskustvima iz igre neću puno mahati u prazno već ću ovdje zaključiti recenziju. U konačnici, ostao sam ugodno iznenađen igrom, mnogo ugodnije nego kolege sa stranih portala koji su igru, barem po meni, nezasluženo popljuvali sa svih strana i po svim njenim elementima. Cijena od 40 eura možda je malo previsoka, ali Escape Dead Island je sigurno idealan poklon svakom fanu dobre priče o paranormalnom i/ili komadanja zombija jednom kada se nađe na nekakvom popustu. Igra će mi svakako ostati u dobrom sjećanju, a ako više vjerujete HCL-u nego nekom tamo stranom portalu, mogli biste i vi isprobati ovaj naslov i provesti ugodno vrijeme kidajući udove zombijima na otoku Narapela.