Zaigravši novu Fifu shvatili smo kako je došlo vrijeme da usporedbe s konkurencijom stavimo u nekakvu arhivu kao stvar prošlosti. FIFA 12 dimenzija je sama za sebe i samim time nemamo potrebe uvoditi vas u ovu recenziju jednom te istom pričom o padu i usponu ovog serijala. Umjesto toga, zaključak ćemo donijeti već sada – riječ je o najboljem i najsadržajnijem virtualnom predočenju nogometa do sada. Obzirom da ovakve uranjene konkluzije donosimo samo u slučaju vrhunskih naslova, zasigurno vas zanima što to ovogodišnju Fifu čini vrijednom ovakvih hvalospjeva. Razloga je više, stoga nećemo odugovlačiti.
DRUŠTVENO – NOGOMETNA MREŽA
FIFA 12 bazira se na provjerenim sadržajima prijašnjih verzija. Drugim riječima – sve što ste u dosadašnjim Fifa igrama voljeli i dalje je tu, uz dodatak nekoliko značajnih noviteta. Dotični su pak većim dijelom fokusirani na mrežnu komponentu igre u čijem je središtu tzv. EA Sports Football Club. Riječ je o prilagođenoj društvenoj mreži u stilu NFS-ovog Autologa, namijenjenoj FIFA igrama. Koncept je jednostavan – spajanjem na Football Club igrač pristupa usluzi koja prati aktivnosti i bilježi njegov napredak, vidljiv svim prijateljima na listi.
Odigravanjem bilo koje utakmice, neovisno o njezinom rezultatu, igrač skuplja exp bodove i eventualno doseže novi level na temelju kojega mu matchmaking sustav u multiplayeru bira pogodnog protivnika. Osim toga, Football Club nudi specifične izazove, te aktivnu ligu u kojoj se na tjednoj bazi natječu klubovi s najboljim omjerom fanova i rezultata koje ti fanovi sa svojim klubom postignu. Iako takav sustav nije naročito motivirajuć, u praksi mu nemamo što prigovoriti. S druge strane, nešto korisnijim pokazala su se tri nova moda.
Doduše, u njima zapravo nema nekakvih inovacija. Online Friendlies je tu kao alat za statističko praćenje utakmica s prijateljima, dok je Head to Head Seasons serija od deset utakmica po čijim se ishodima rangiraju ljestvice uspjeha. Potonji je svakako dobrodošao mod, no najznačajnija novopridošlica je Ultimate Team mod, kojega smo dosad viđali samo kao plaćeni DLC. Riječ je o menadžerskom modu u kojemu igrače skupljate u obliku karti, a cilj je stvoriti što kompaktniju momčad. Za tu potrebu karte možete razmjenjivati s drugim igračima ili licitirati za njih na aukcijama.
Ukoliko ste pak singleplayer tip, sličnu ideju nudi tradicionalni Career mod koji možete igrati na tri načina – kao menadžer, igrač, ili oboje. Iako je menadžerskim dijelom dosta daleko od specijaliziranih simulacija te vrste, Career mod ove je godine zapravo vrlo ugodno izveden. Uz već postojeće upravljanje klupskim budžetom i transferima, sada je tu i razrađeniji sustav skautiranja. Princip istoga je jednostavan – angažiraju se skauti različitih nacionalnosti, iskustava i novčanih potražnji, a onda im igrač zadaje željene parametre te ih šalje na određeni teritorij i analizira njihova izvješća.
Ostali modovi igre nisu doživjeli nikakve promjene. Međutim, broj različitih liga i kupova (izuzev onih Uefinih) i dalje je impresivan, baš kao i Virtual Pro mod sa svojim brojnim izazovima. Valja spomenuti i to da FIFA 12 također omogućuje lagano editiranje svih klubova i natjecanja, što će dobro doći onima koji nisu zadovoljni početnim (ponekad i nelogičnim) postavama timova, ili samim nepostojanjem istih (još uvijek ništa od hrvatskih klubova unutar igre).
IMPAKTNE IMPRESIJE
Preseljenjem na travnjak uočavamo tri značajna noviteta. Ako ste pozorno pratili najave za novu Fifu, vjerojatno znate da je u igru pored glavnog pokretača ubačen i jedan zasebni, zadužen za fiziku, odnosno simuliranje iste pri kontaktu igrača. Impact Engine, kako je nazvan, teoretski je najveći pomak u ovom serijalu. No u praksi djeluje kao da mu je potrebno još malo dorade. U većini slučajeva kolizija dvaju igrača rezultira realnim posljedicama, a to uvelike pridonosi kvaliteti gameplaya i sveopćoj atmosferi igre. Međutim, Impactu nisu strane reakcije koje mi percipiramo kao krivu procjenu kontakta. Drugim riječima, događa se primjerice da igrač na najmanji kontakt padne kao pokošen. Dakle, možemo reći da najznačajnija novina ove godine radi pristojno, ali da je to jedna od onih stvari za koju se nadamo da će biti usavršena iduće godine.
Prilično ozbiljnu promjenu doživio je sustav kontroliranja obrane, odnosno igrača koji nije u posjedu lopte. Od ove godine FIFA prelazi na taktičko branjenje, što znači da se umjesto bezglavog ganjanja lopte sada vrednuje strpljivo pozicioniranje i precizno oduzimanje. Sustav se upoznaje kroz kratki tutorial na početku igre, no za privikavanje na njega trebat će vam nešto više vremena. Kontroliranje obrambenog igrača pri taktičkom branjenu tako nosi veći rizik od ispadanja koje onda može ozbiljno ugroziti vaš gol. FIFA 12 stoga zahtjeva stalnu koncentriranost i nešto više aktivnosti u defanzivnom dijelu. No ako niste spremni na to, nudi se i opcija za vraćanje na stari sustav obrane.
Da ne bi sve išlo ka otežavanju igre pobrinuo se novitet zvan precizno driblanje. Igrači još uvijek mogu izvoditi niz atraktivnih poteza i finti kako bi zaobišli protivnika, ali osnovno driblanje u novoj je Fifi jednostavnije no ikad jer se laganim potezima analog palice može ostvariti gotovo savršena kontrola nad igračem. Naravno, puno toga ovisi o kvaliteti samog igrača pa se u razlici između dobrog i lošeg driblera vide čak nijanse te vještine. Ovaj vam opis to neće dostojno prikazati – da biste se vidjeli lakoću i responzivnost kontrola, morat ćete jednostavno zaigrati samu igru.
Sjetit ćete se da je među najavljenim novitetima stajao i tzv. Pro Personality Plus. Dakako, i on je tu, no ako ga želite vidjeti na djelu morate igrati na težim postavkama. Ukoliko vam je pak i ona najteža zapravo lagana, u multiplayeru ćete si sigurno naći dostojnog protivnika. A ako želite vjernu simulaciju, postoji mogućnost za isključivanje svih pomagala pri gameplayu. I to je najljepša stvar ove Fife – nudi vam se sve i svašta, no uvijek imate izbor, čak i do najsitnijeg detalja, primjerice oblika i zategnutosti mreža na golovima. Sve to Fifu 12 čini najkompletnijom nogometnom igrom do sada i proizvodom vrijednim svake kune koju za njega izdvojite.
AUTENTIČNOSTI
Prezentacijski, FIFA 12 nije mnogo odmakla od svog prethodnika. Meniji su redizajnirani što je bilo i nužno obzirom na uvođenje Football Cluba i novih online modova, no to je ionako manja promjena na koju se lako naviknuti. Grafički, igra je skoro identična prošlogodišnjoj verziji, što znači da dio igrača izgleda autentično, a dio baš i ne; da je publika impresivna u daljini, no izbliza izgleda kartonski. Sve u svemu, i dalje je to nadasve atraktivna igra koja je uz dodatak Impact Enginea donijela još uvjerljiviji prikaz ovog sporta.
Zvučna strana igre ima nove značajke, ali zvuči očekivano poznato. Soundtrack je ovoga puta sastavljen od relativno alternativnih bendova u usponu (fali samo Ella Dvornik), no unatoč izostanku nekih popularnijih autora glazba je upravo onakva na kakvu smo u Fifi već naviknuti. Komentatori su, elokventni kao i uvijek, na visini zadatka, iako im se fraze češće ponavljaju, možda zbog činjenice da sada imamo dva komentatorska para, od kojih je onaj drugi ugodno energičan, što opet pridonosi atmosferi.
ZAKLJUČNO…
Dalo bi se pripovijedati o sitnicama koje čine ovako dobru cjelinu, ali neke se stvari već podrazumijevaju. Ako ste u prethodne dvije godine susreli preporođenu Fifu znajte da se ovdje nalazi sve što vam se u njoj svidjelo, a onda još i više. Ovogodišnja verzija pritom nije izgubila nijedan dio svoje specifičnosti. Baš suprotno tome – izrasla je u ogromnu igru za pojmove ovoga žanra. Naravno, nema garancije da će se to svidjeti baš svakome, no činjenica stoji – količinom sadržaja i opcija, te kvalitetom gameplaya i prezentacije, FIFA 12 je prava oda nogometu i naslov koji definira nove vrijednosti u svom žanru.
Komentari (0)
Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!