Left 4 Dead ostavio je takav trag da kooperativne pucačine gotovo 20 godina kasnije još uvijek pokušavaju uhvatiti taj uspjeh. Back 4 Blood, Warhammer: Vermintide, World War Z i mnoge slične igre uzele su ono najbolje iz L4D-a i ponudile svoju interpretaciju toga, s mješovitim rezultatima. World War Z, kojeg je razvio studio Saber Interactive, vjerojatno je najbliži nasljednik originalnog Left 4 Deada, a njihova nova pucačina, John Carpenter’s Toxic Commando, pokušava ponovno uhvatiti tu formulu.

Majstor horora, John Carpenter, legendarni redatelj filmova kao što su Halloween i The Thing, inspirirao je hrpetinu igara. Iako je veliki obožavatelj gaminga, Carpenter se, nije izravno uplitao u razvoj igara. A čini se da je sličan pristup bio i s igrom koja nosi njegovo ime. Elektronska glazba inspirirana osamdesetima daje osjećaj kao da gledate neki od Carpenterovih filmova, ali ništa više od toga. Nema sjajne režije koja izaziva napetost, nema velike društvene kritike, niti zanimljivih likova i tema. Čini mi se kao da je ovdje Carpenterovo ime iskorišteno prvenstveno kao marketinški trik, a ne kao istinski umjetnički potpis. Prava šteta, s obzirom na to koliko je Carpenter talentiran.

Priča je ovdje kompletno zanemariva, iako je sama premisa zanimljiva. Pohlepne korporacije žele iscijediti svaki cent iz Zemlje i pokušaju duboko kopati kako bi se energija zemljine jezgre pretvorila u proizvod. No, to razbjesni drevnog Sludge Goda, boga blata koji asimilira okoliš i ljude da slušaju svaku njegovu naredbu. Naši heroji, toksični komandosi, pokušavaju spasiti svijet, spriječiti drevno zlo i usput zaraditi nešto.

Sama priča unutar misija svedena je na minimum i uglavnom ćete obavljati nekakve zadatke kako biste doprinijeli uništenju tog Sludge Goda. Nažalost, odabrani protagonisti su prilično nezanimljivi, kako izgledom tako i osobnošću. Kolutanje očima bio mi je čest refleks tijekom igranja, jer bi svaka druga replika izazivala dubok osjećaj susramlja.

Ako ne živite pod kamenom, sigurno već znate kako ovakve igre funkcioniraju. Vi i vaših troje prijatelja, ili AI suboraca, probijate se kroz horde zombija i posebnih neprijatelja kako biste obavili razne zadatke. No, Toxic Commando nam pruža prilično veliku promjenu, a to je sama struktura razina. Ne pratite linearni put, već sami birate kako ćete pristupiti zadacima na ogromnoj mapi, a zato su uvedena i vozila.

U srži je Toxic Commando spoj Mudrunnera i Left 4 Deada. I to prilično zanimljiv. Izvan vozila očekujte zadovoljavajuće napucavanje, a kad ste na četiri kotača vozni model je izvrstan. Samo kretanje vozila je onakvo kakvo bi trebalo biti. Prirodnije sam se osjećao iza volana nego trčeći po mapi.

Velik dio mape je prekriven dubokim blatom koje će vas usporiti. Ako se nađete izvan vozila, to često znači sigurnu smrt čim vam priđe horda zombija. No, ako ste u vozilu, bit će vam potrebno vitlo da se izvučete iz blata.

Vozila mogu doći opremljena bacačem plamena, strojnicama, elektromagnetskim impulsima, a čak se možete vozikati i u kolima hitne pomoći koja vas liječe. Naravno, potrebno je tražiti municiju i gorivo za sama vozila, a to vodi do zanimljivih situacija gdje vam auto zapne u močvari, a vi morate naokolo tražiti gorivo. Možda na papiru zvuči naporno, ali moram reći da sam uživao u tim trenucima. Konstantno prebacivanje između vožnje i kretanja pješice unosi potrebnu raznolikost u žanr koji inače zna brzo dosaditi.

Uz obične zombije, tu su i posebni neprijatelji koji jako podsjećaju na Left 4 Dead. No, svi ti posebni zombiji su vizualno i funkcionalno različiti te ih je lako prepoznati i prioritizirati prijetnju, za razliku od Back 4 Blooda, koji je imao previše tih neprijatelja koji su svi slično izgledali.

Zadaci nisu pretežito raznoliki, no svi traže međusobnu suradnju igrača. Ponekad trebate odvesti i štititi teško vozilo do cilja, prenositi baterije, štititi lokaciju ili aktivirati nekakve generatore. Prilično standardno, no dovoljna je ta mješavina vozila i pješačenja da razbije monotonost. Zadaci su puno jednostavniji ako igrate sami, jer je inteligencija vaših suboraca prilično upitna pa su i sami izazovi ublaženi. AI vas može oživjeti kada padnete i često pucaju zombije, ali realno, najbolji AI u žanru je i dalje u Left 4 Deadu.

Ako se fokusirate isključivo na glavne zadatke, misije možete riješiti u nekih petnaestak minuta, iako će biti znatno teže. Ako idete sporije, skupljate resurse po mapi i istražujete, duže će vam trebati, no dobit ćete više iskustvenih bodova i bolju opremu kako biste preživjeli najezdu na kraju svake misije. Ako odlučite ponovo proći istu misiju, neki elementi su nasumično generirani kako bi igra potaknula ponovno igranje. S devet misija i četiri različite postavke težine, tu je dovoljno sadržaja da vam dugo ne bude dosadno.

Sustav progresije je prilično jednostavan, no i dalje pristojan. Četiri su klase, a svaku od njih možete poboljšavati s prilično značajnim nadogradnjama. Većinu vremena igrao sam kao Medic i otključao sposobnost da povremeno obnovim zdravlje cijelog tima, nosim više pribora za prvu pomoć i municije. Klase se međusobno nadopunjuju, tako da ćete biti prilično pokriveni ako dobro sastavite ekipu.

Što bi bila moderna pucačina bez prilagođavanja oružja? Toxic Commando vam dopušta da detaljno mijenjate komponente pušaka, pištolja, sačmarica, itd. Čak možete i bojati individualne dijelove. No ekonomija igre nema previše smisla. Jedan nišan košta 11254 takozvanog Sludgite materijala, a drugi, funkcionalno identičan košta 11134. Ne samo da cijene nemaju smisla, već možete poboljšati sirovu štetu oružja, što realno potiče da koristite samo jedno oružje jer ćete se oslabiti promjenom.

Oružja također imaju Prestige sustav, sličan Call of Dutyju, gdje možete resetirati napredak kako biste dobili neku novu boju za oružje. No, ako ste uložili dragocjeni Sludgite u oružje, ništa vam neće biti vraćeno. Želite li iskoristiti Prestige sustav, najpametnije vam je uopće ne nadograđivati oružja, što je poprilično dosadno. Savjetujem vam da samo ignorirate Prestige sustav i igrate normalno jer ni nagrade nisu uzbudljive. Dobit ćete par neinspiriranih kamuflaža za oružje i to je to.

Uglavnom kozmetičke promjene izgledaju prilično očajno, i za oružja, a pogotovo za likove.  Nisam naletio niti na jedan izgled koji sam htio kupiti, a to je rijetkost. Prava je šteta što nismo dobili neke zanimljive izglede, a to može utjecati i na financijski uspjeh igre. Zašto bi itko trošio vrijeme na kozmetičke predmete ako ne izgledaju dobro? Srećom, igra nema nikakvu varijantu Battle Pass sustava tako da možete sve otključati normalnim igranjem, bez straha da će nešto otići iz igre.

Vizualno je igra sasvim solidna. Okoliš izgleda fantastično, a sva vegetacija je kompletno interaktivna. Auti trgaju grmlje i gnječe travu, a pravi je užitak upucati zombija sačmaricom i gledati kako odleti u travu i uzrokuje dinamično kretanje vegetacije. Kako se krećete kroz blato, isto se i dinamično deformira, a vaši likovi postaju sve prljaviji. Sličan sustav prljavštine se koristi i za aute. Što se više vozikate i gazite zombije, to su auti krvaviji i blatnjaviji, što je sjajan vizualni efekt. Općenito su efekti sjajni, a pogotovo trganje zombija na komadiće. Jedino što bode u oko su animacije lica u režiranim scenama, ali te ćete vjerojatno i preskočiti.

Nažalost, performanse su prilično čudne. U nekim trenucima se vrvi stotinjak zombija po ekranu i sve ide glatko, a u mirnim trenucima vam framerate padne ispod dvadeset. Općenito igra izgleda sasvim u redu, samo je daleko zahtjevnija nego bi trebala biti. Imam osjećaj kao da je ovo jedna od onih igara gdje su developeri optimizaciju zamijenili DLSS-om i sličnim metodama poboljšavanja FPS-a.

Toxic Commando je baš onakva igra koju ćete odigrati s nekoliko prijatelja, dobro se zabaviti, ali ne puno više od toga. Vozikanje naokolo, gaženje zombija, trganje zombija strojnicama i frantično traženje goriva dok vam se približava horda, sve to pruža ludu zabavu. Mozak je na paši, a prst na okidaču. Takav tip igre. One kakvu smo već vidjeli i doživjeli već x puta.

Prava je zabava gaziti zombije i gledati kako kola hitne pomoći postaju crvena. Vožnja i napucavanje su dobri te kombinacija istih razbija monotoniju koja se često javlja u ovakvim naslovima. Sami zadaci u misijama nisu previše maštoviti, ali je ritam pogođen i lijepo je što možete istraživati svojim tempom, bez vremenskog pritiska.

Sve je to zabavno prvenstveno u co-opu. Ako Toxic Commando planirate igrati sami… a vjerojatno postoje i kvalitetniji načini da provedete svoje vrijeme. Samostalno igranje izražava problem kretenske inteligencije suboraca i čudnu ekonomiju, a onda su tu još i problemi s performansama ako igrate PC verziju. Tako da ocjena u konačnici ovisi o tome kako ćete igrati igru. Ako imate društvo – slobodno računajte kao da je malo viša od navedene. Ako je AI vaš prijatelj, Toxic Commando će vas više naživcirati nego zabaviti.