HCL.HR

Distopijski platformer Monochroma postavljen je u isprazan i tmuran svijet koji, paradoksalno, djeluje vrlo privlačno. Atmosfera je tako dobro postavljena kroz audiovizualni dizajn lokacija da jednostavno želite provesti neko vrijeme tamo i istražiti što se tu zapravo zbiva. Upravo dizajnom levela, turski nezavisni developer Nowhere Studios htio je ispričati priču o dva brata koja su se našla na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Hrabar je to pokušaj da se igrača zainteresira za priču samo putem atmosfere i izgleda levela, no developeri su pritom zanemarili jednu bitnu stvar – podariti bilo kakav karakter mladoj braći.

Sve počinje nevinom igrom na otvorenome koja, naravno, završi loše. Mlađi brat pada kroz krov i ozljeđuje nogu pa ga onaj stariji mora nositi prema kući. Na svom putu, braća će proći kroz četiri poglavlja, odnosno od predgrađa i geta, sve do nekakve tvornice i cepelina, a putujući će otkriti stvari koje nisu smjeli. I upravo se tu javlja problem kod radnje. Osim što braća nemaju gotovo nikakav karakter s kojim bi se igrač barem donekle mogao poistovjetiti, Monochroma pruža premalo odgovora, a ostavlja previše pitanja u zraku što može rezultirati zbunjenošću i gubljenjem zanimanja za priču. Još kada se na to nadoveže činjenica da igra ne nudi nikakav razlog za ponovni prolazak, lako je zaključiti da odabrana metoda nije najbolje iskorištena za sve ono što su developeri htjeli reći ovim naslovom.


Izgled levela uistinu pruža osjećaj da nešto nije u redu sa svijetom unutar igre. Da se razumijemo, to je pozitivna stvar jer developeri su upravo to i htjeli postići. Crno-bijeli dizajn s bljeskovima crvene odlično se uklapa u viziju distopijske alternativne stvarnosti, a sve to u kombinaciji s povremenim pojavljivanjem prikladne glazbe pojačava sumornu i uznemirujuću atmosferu te čini svijet još mračnijim mjestom. Nažalost, iako s grafičko-glazbene strane igra oduševljava, to se ne može reći za kontrole koje su, logično, veoma bitna stavka u ovakvim puzzle platformerima.

Monochroma se zasniva na jednostavnoj mehanici. Kako je mlađi brat ozlijeđen, stariji ga mora nositi na leđima, ali tada ne može skakati u visinu i dalj jednako spretno kao bez tog malog napora na leđima. Upravo oko toga se uglavnom vežu svi problemi na koje će braća nailaziti tijekom svog puta. Budući da je mlađi brat bojažljiv, njega se ne može ostaviti bilo gdje – mali se osjeća sigurno samo na dobro osvijetljenim mjestima. Iako je ova ideja u teoriji zanimljiva kao temelj gameplaya, developeri nažalost nisu uspjeli smisliti dovoljno interesantne zagonetke oko svega toga. Taman kad igra konačno predstavi neku zanimljivu mehaniku za rješenje nekog problema, ona se više ne pojavljuje često, a nikad ne dolazi do neke vrste vrhunca u iskorištavanju te ideje.


Same zagonetke, iako bi u ovom slučaju prikladnije bilo nazvati ih problemima, mogle bi se podijeliti na tri dijela: klasične glavolomke na principu fizikalnih mehanika (odnosno poguraj i povuci), „akcijski“ dijelovi u kojima se traži precizno skakanje te dijelovi levela u kojima igra testira vašu spretnost kombinacijom jednog i drugog. Budući da se igra uvelike oslanja na skakanje tu dolazimo do problema s lošom responzivnošću kontrola, što često rezultira smrću za koju se ne osjećate krivima.

To najviše dolazi do izražaja u „akcijskim“ dijelovima gdje treba bit brz, okretan i spretan s tipkovnicom. Primjerice, jedan poprilično ljut čovjek u prugastoj majici želi spriječiti braću u njihovom povratku kući, a da bi ga izbjegli, stariji brat mora spretno preskakati sve prepreke na putu. Kontrole će vam povremeno doslovno smetati da to odradite kako mislite da možete. A da ne spominjem iznimno frustrirajuć dio igre u kojem morate ostaviti mlađeg brata na pokretnoj traci i pravovremenim skakutanjem uokolo paziti da ga ne ubiju zupčanici.


Developeri su izjavili kako su im uzori za ovu igru bili Limbo i ICO, stoga ostaje pomalo nejasno kako je logički dio Monochrome ispao toliko jednostavan i plitak. Nedostaje pravi izazov u rješavanju problema, a dijelovi u kojima se testira igračeva spretnost i brzina nisu česti, ali često su frustrirajući. I dok najzabavniji dio gameplaya nije najuspješnije preuzet iz Limba, mora se reći da atmosfera i dizajn levela jesu. Nažalost, samo taj segment ne može biti dovoljan da se igra istakne u masi. S druge strane, za četiri sata igranja koliko je otprilike potrebno za prvi i jedini završetak igre, vjerojatno se nećete osjećati loše ako odlučite podariti svoje slobodno vrijeme svijetu Monochrome, pogotovo u slučaju ako volite sumornu atmosferu.

Prvijenac turskih developera oduševljava na polju atmosfere i dizajna levela, ali pada na gameplayu zbog prejednostavnih zagonetki. To ne bi bio toliki problem da se ne radi o puzzle platformeru.

60 Naša ocjena
  • vizualni dio
  • atmosfera
  • trajanje
  • jednostavne zagonetke
  • neresponzivne kontrole
  • slaba radnja

Stjepan Fikter

Tehnologija ga natjerala na Windows 10. Hvata se čudnih i većini ljudi potpuno stranih igara ŽNJ produkcije. Važno mu je trzanje oružja u pucačinama. Igrice su zabavne.

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?