“Kad planinarite, uvijek uzmite pola litre tekućine više nego što vam treba”. Rečenica je to koju su nam naši vodiči u planinarskoj školici stalno govorili. Kakve to veze ima s igrom Laysara: Summit Kingdom? E pa građanstvo doline pogodila je nepogoda i moraju otići u planine da prežive. Vrhovi planina jedini su način opstanka vašeg stanovništva u ovoj igri. I zato se morate opskrbiti potrebnim rezervama hrane i pića kako biste uspješno preživjeli prve dane u planinama. Pomno planirana gradnja naselja, proizvodnja potrebnih resursa i zaštita od nevolja važan su temelj za preživljavanje.

Ako se odmah odlučite za kampanju od 15-ak misija, dobra je stvar što se ista sastoji i od tutoriala. U njemu ćete naučiti osnove igre i mehanike koje će vam trebati u drugim modovima, ne nužno u samoj kampanji. Što se tiče narativnog dijela igra, on je u Laysari solidan. Nema tu efekta predobro ispričane priče, već ona slijedi način na koji ispunjavate zadatke i gradite svoje naselje.

Tri glavna lika, uz poneke sporedne, pojavljuju se tijekom igranja. Svaki od njih predstavlja jedno od tri kaste stanovništa. Imamo tako obične radnike, umjetnike i redovnike. Kako igra ima očitu azijsku tematiku, lako možemo zaključiti da su redovnici inspirirani tibetanskim načinom života.

Genijalna stvar je što svaku kastu možemo raspoznati zahvaljujući unikatnom izgledu punom dinamičnih boja. Obični radnici su označeni plavo-ljubičastom bojom, umjetnici crvenom, dok su redovnici žuto-zlatni. U kombinaciji sa svjetlosnim aspektima (noć, sumrak, zalazak sunca, itd.), igra se definitivno nalazi u sferi lijepih city-buildera.

Genijalna stvar je što svaku kastu možemo raspoznati zahvaljujući unikatnom izgledu punom dinamičnih boja.

Radnička kasta za vas će obavljati zahtjevne fizičke poslove, dok se umjetnici usmjeravaju prema malo kompleksnijim ustanovama. Redovnici su pak zaslužni za napredovanje vašeg naselja, što znači da će oni biti zaduženi za edukaciju i razvoj, čime vam se otključavaju razne mogućnosti produktivnosti i zaštite.

Ako nemate dovoljno radnika, onda ćete morati posegnuti za plaćenicima. Nije to jednokratna kupovina radne snage, već vas igra uči da ne posežete za njima. Zašto? Zato što ćete početi primati financijske penale koji mogu biti vrlo veliki. Ne samo da će vam to poremetiti planove izgradnje naselja, već će vam isušiti i blagajnu. Plaćeni radnici korisni su na početku, ali definitivno ih treba izbjegavati kad se počnete razvijati.

Svrha svega je upravljanje financijama jer prihodima morate pokriti troškove nastambi, poslova i samog stanovništva. Logično, zar ne? E, tu leži jedna mala caka koja Laysari daje mali izazov. Nemate beskonačne financije, ali zato imate mogućnost skupljanja donacija, kojima se produbljuje financijski segment igre. Ako zapnete i ostanete bez love, vlasti vam posuđuju jednokratni iznos novaca koji morate pametno iskoristiti. Kako je blagajna limitirana, to može biti dvosjekli mač jer djeluje pomalo restriktivno. Planski način gradnje tu je od velike važnosti. Ne samo radi financija, već i zbog planinskog terena.

Tereni se razlikuju od planine do planine, no većinski možemo reći kako pripadaju istom lancu. Ne postoje proceduralno generirane planine, već su relativno iste uz pokoje varijacije tla. Odabir tla, naravno, uvelike utječe na proizvodnju. Sasvim zelena i zdrava livada odlična je za pašnjake i stoku, što dovodi do velike proizvodnje sira i pšenice.

Iako odvojeni, različiti planinski tereni mogu se spojiti mostovima, tunelima i putevima. Kao što sam već naveo, potrebno je sve graditi planski. Tržnica je od velike važnosti i način na koji ju postavite ovisi o tome koliko će se vaše stanovništvo razvijati. Postavite li ju predaleko ili ne spojite cestom dovoljno stambenih objekata, a čujte – pola stanovništva vam odlazi u propast i ne razvija se jednakom brzinom. Kako bi stvari bile bolje po vaše kaste, tu su transportne kućice, koje mogu direktno prevesti traženu robu na željenu lokaciju. I tu je pohvalno što ne trebate previše bauljati, već je dovoljno da jednu crtu potegnete od točke A do točke B i mirni ste.

Možda i najveća zamjerka je činjenica da ne možete rotirati ništa od objekata. Svi su građeni horizontalno i to možda ima smisla kad pogledamo kako su dizajnirane planine. Ali, budimo realni, zar mi netko može reći da je moguće sagraditi bazene i kuće na katove, ali zato nije moguće okrenuti zgrade? Pa kad se već igramo Tetrisa, dajte nam onda sve njegove mogućnosti, a ne samo jednu. Uostalom, cilj igre u kampanji je sagraditi hram i spojiti sva planinska naselja. Ako je moguće izgraditi hram na vrhovima planina, a uz to i pokretne trake, kako nije moguće okrenuti nastambe?

Također, ono što ubija napetost je instant gradnja. Kako gradite naselja i razvijate se, možete vidjeti sve više ljudi koji se šeću ulicama. Međutim, objekti i nastambe izgrade se u istoj sekundi kad odobrite gradnju. Ne postoji mogućnost da vidite sami proces izgradnje.To posebno dolazi do izražaja kad gubite novac i morate brzo nešto sagraditi da se vratite u igru. Možete pauzirati, odabrati ono što želite sagraditi i bum – evo, postavljeno bez problema. Gdje je napetost, izazov? Hoću li uspjeti sagraditi na vrijeme da preokrenem situaciju na bolje? Toga, nažalost, nema. Jedina prednost takvog načina gradnje je što brzo možete premjestiti objekte ako vam ne odgovara kako ste ih prvotno postavili. Čisto da udovoljite novoj ideji koja vam je sinula, u smislu: “Aha, ipak bih mogao bazene postaviti južnije i dignuti još jedan red nastambi!”

Objekti i nastambe izgrade se u istoj sekundi kad odobrite gradnju. Ne postoji mogućnost da vidite sami proces izgradnje.

Tako da je Laysara ipak pojednostavila neke stvari u žanru city-buildera. Kako se okrenula i nepotpunoj gradnji objekata u stilu Tetrisa, nekako sam dojma da je ideja bila više usmjeriti se na puzzle mehanike nego na klasičnu gradnju koja vašoj kreativnosti daleko više omogućuje da dođe do izražaja. Gradit ćete manje gradove, ali na više prostora u planinama. To može djelovati kao neka vrsta ograničenja, no veliki plus je što se svaki prostor itekako da iskoristiti. Osim činjenice da ne možete rotirati objekte.

Da vam igra malo oteža održavanje naselja, tu su prirodne nepogode, ponajviše u vidu lavina. Lavine mogu varirati od manjih do velikih. Ako vam pogode naselja, smanjit će stopu produktivnosti. Zato je važno imati pripremljene obrambene ideje. Jedna od takvih je gradnja šuma koje će zauzeti dobar dio prostora te uz zajednički napor onemogućiti čak i onim najjačim lavinama da vam unište naselja. Tu su i zidine koje mogu pomoći, ali ne u jednakoj mjeri kao šume. Stvaraju li lavine tolike probleme? Pa i ne baš, više će vas nervirati nego što ćete se brinuti hoće li vam nešto nastradati.

Ne želim da ovo zvuči previše negativno. Istina je kako se u normalnim modovima ne osjeti neki preveliki izazov u gradnji planinskih naselja. Međutim, sva sreća pa postoji više modova u igri, od kojih jedan igri daje razinu izazova koji joj u temeljima nedostaje. Na primjer, jedna opcija izazova u tom modu jest da dovedete populaciju goveda određenog broja, najčešće to bude neki veliki broj (npr. 300). Ili se morate, recimo, suočiti s nedostatkom pšenice. Možemo, ajde, ovdje ubrojiti i scenarije koji vam daju da odabere na kojoj planini želite graditi naselje, uz prednosti i mane svake od ponuđenih.

Zadaci koje imate u igri su raznovrsni. Dojam je da se dosta morate posvetiti njima, čak i u sandbox modu igranja. Tu vam opet ostaje mali dio za nekakvu kreativu. Ako se pak njoj želite posvetiti, imate mod koji vam u potpunosti omogućuje ignoriranje financijskoj i logističkog aspekta igre, već možete samo graditi kako vam mila volja.

Mogu pohvaliti i zvučnu stranu igre. Vrlo lijepa, umirujuća i udobna glazbena pozadina pomaže u dočaravanju planinskog ugođaja. Pazite se samo da ne igrate umorni – glazba zna i uspavati. Što se tiče kamere i sučelja, na njima bi se trebalo još poraditi. Ponekad stvari nisu toliko jasne i morate više puta otvarati razne kategorije da dođete do onoga što tražite. A kameru ne možete okretati kao što je to slučaj u sličnim igrama. Upravljanje kamerom stoga djeluje dosta nespretno i nezgrapno. Nije toliki problem, ali malo upada u oči jer djeluje kao da ste fiksirani u jednom kadru pa samo pomičete planinu u krug, a ne svoju perspektivu.

Laysara: Summit Kingdom na kraju ispada jedan ugodan naslov, ali ne i vrhunska city-builder igra. Nedostatak napetosti možda neće svakome se svidjeti, no vjerujemo kako će se pronaći oni koji će ovoj igri itekako pružiti priliku. Uostalom, nismo svi jednaki i nemamo svi isti ukus. Igra je prilično jednostavna za igranje. Neće vas tjerati da previše mozgate (osim dok se pitate zašto ne možete rotirati objekte) već će vam pomoći u planiranju. Pogotovo ako vam planiranje stvari baš ne ide najbolje u stvarnom životu, ovdje ćete ga usavršiti. Garantiram vam to!