HCL.HR

Recenzija

The Witness

Pravac ravno kroz križić-kružić

Gregor Stojev

Postoje igre koje vas drže za ruku, postoje igre koje vas ne drže, i onda tu još postoji The Witness – toliko kriptičan da vam ni nakon 10 sati neće zucnuti ni riječi. Za novu zagonetnu pustolovinu od kreatora hvaljenog Braida – Jonathana Blowa, nakon osam godina razvoja i nekoliko odgoda, visoka očekivanja bila su neizbježna te je tako jednak broj ljudi i oduševio i razočarao. The Witness se često uspoređuje s našim domaćim The Talos Principleom kako se oboje bave dubokim temama skrivenim među zagonetkama dok u prvom licu lutate misterioznim lokacijama. I tako se svakako čine prvi dojmovi, no nakon dosta peglanja ja ga sad nekako više vidim kao dijagonalu nečega drugog – Dark Soulsa.

Da, dobro ste to pročitali, The Witness je Dark Souls puzzle žanra. Jasno, mehanički i tematski nisu uopće slični, no oboje se temelje na sličnom pristupu koji se već dokazao kao preveliki zalogaj prosječnom igraču od kojeg se traži da zadane probleme pažljivo i uporno studira te razumije, a radnju pak shvati bez da mu se kaže. Zbog neizmjerne kompleksnosti i manjka uputa često će dolaziti do frustracija, no savladavanjem tih naizgled nemoguće kodiranih enigmi imat ćete time i veći, još više zadovoljavajuć “Aha!” trenutak.

ČVOR

Riječ je o jednom vrlo nekonvencionalnom pristupu dizajnu igre što The Witness čini u potpunosti unikatnim, i pomalo genijalnim. Rješavanjem zagonetaka ne dobivate neke konkretne nagrade, ključeve, bolje statistike, mogućnosti penjanja, daljeg skakanja i slično što bi vam pomoglo u savladavanju izazova koji slijede. Umjesto toga, nudi se samo znanje i praksa rješavanja zagonetaka, a proces napretka odvija se isključivo u vašoj glavi te tako vi kao igrač novim spoznajama postajete “jači”. Međutim, nije cilj samo riješiti zagonetku, već i razumjeti kako i zašto. The Witness će se pobrinuti da tu lekciju u potpunosti savladate i prigrlite, no genijalnost ovoga nije samo činjenica kojom on taj posao obavlja, već i kamo to sve vodi.

Ne znam zapravo što da vam uopće dalje kažem, a da nešto ne spoilam pa ukoliko vam ovakvo što izgleda interesantno preporučam da svakako odigrate prije nego li išta o tome čitate.

NEPOZNANICA I KONSTANTA

Ima par ključnih točaka koje bih htio istaknuti jer The Witness nipošto nije za svakoga, pa čak možda ni za sve obožavatelje puzzle žanra. The Witness je naime jedno apstraktno iskustvo i ako tražite konkretne odgovore ili nagrade nakon teško obavljenog posla, vrlo je vjerojatno da ćete se ovdje razočarati. Sama radnja igre veoma je nezgrapna, a po mnogima čak i nepostojeća. Jedino što vam mogu reći je da igrate u ulozi nekoga, negdje, kako radi nešto, jer je i sama premisa igre misterija koju pokušavate dokučiti, a za to će vam možda trebati i do 30-ak sati igranja, ako ne i više. Okej, to “negdje” je otok, a to “nešto” je rješavanje logičkih zagonetki povlačeći pravce po ekranima, no između svega toga krije se nešto drugo, nešto neopipljivo.


Kako se radi o potpunoj slobodi istraživanja, samim time cijela stvar zapravo postaje i obostrana oštrica – proces nalaženja odgovora svodi se na neprestano pješačenje otokom uzduž i poprijeko i ako nemate izričito jaku želju za dešifriranjem nepoznanica vjerojatno ćete se zakopati od dosade. Nikad ne znate krije li se rješenje zagonetke u okružnoj blizini, na drugoj strani otoka ili čak možda nigdje jer je rješenje očigledno putanja kojom je Jonathan Blow jučer skoknuo po gablec. To su samo neke od ideja koje će vam prolaziti kroz misli kako na svakom koraku zapinjete, a kasnije ćete se osjećati glupim kada saznate da vam je rješenje cijelo vrijeme bilo ravno pod nosom. Dosta odgovora genijalno je skriveno u okolini za proučavanje koje bi vam dobro došlo treće oko, a bome i dobra stara penkala i komad papira.

The Witnessov otok veoma je šaren i jednostavno predivan – mrežasti dizajn pun skrivenih prolaza konstantno će biti razlog da se opet nekamo vratite i još malo pretražujete. Nikada ne znate gdje ćete završiti i što ćete sljedeće raditi, osim naravno povlačiti pravac kroz tablicu križića-kružića, svojevrsnih labirinata, koji čine temelj svih 500-tinjak ponuđenih zagonetaka. Od arheoloških nalazišta u pustinji do zelenih šuma i vlažnih močvara, sve te šarene lokacije usko su povezane i nevjerojatno detaljno složene da im se teško ne diviti, pogotovo kada shvatite na koje načine skrivaju odgovore.

No bit ću iskren, meni grafika i level dizajn nisu bili dovoljni da me drže, barem ne prvih 5-10 sati u kojima me ubijala dosada. Ne samo radi nedostatka “priče” koja vam se kapaljkom cijedi u grlo svakih pet sati, već i zato što uopće nema glazbe. I to me osobno jako smetalo. Mišljenja sam da bi nekakva ambijentalno-atmosferična laganica od glazbe više pomogla nego naškodila atmosferi. Ovako ste ostavljeni da predivnim otokom lutate u grobnoj tišini, a to me osobno uopće nije motiviralo. Očigledno je presudno bilo da se igraču dostavi apsolutna tišina kako bi u miru mogao razbijati glavu, no u ovako lijepom šarenilu to nekako ispada kao grijeh.

ČITANJE IZMEĐU REDAKA

Kako preprekama koje veoma brzo postaju kompliciranije nikada kraja, tako i vašim frustracijama. Osjećao sam se poput zalutale ovce u muzeju slijepih i gluho-nijemih. Nerado ovo priznajem, jer ako ste već škicnuli dolje na dno znate da mi se The Witness na kraju ipak i više nego dopao, no glavni razlog zašto sam unatoč svemu uporno gurao dalje bio je uglavnom samo radi pisanja ove recenzije, a to kod vas neće biti slučaj… Moji kolege potvrdit će da sam se u početku samo žalio koliko je katastrofalna cijela stvar jer nisam mogao ustanoviti u čemu je tu uopće poanta. Doduše, to je sve bilo prije nego li sam shvatio o čemu se tu zapravo radi. Na moju sreću daljnje kopanje po otoku se isplatilo, i to još kako!

Na moju sreću daljnje kopanje po otoku se isplatilo, i to još kako!

Probijanjem kroz beskrajne apstraktne zagonetke, koje naizgled nisu imale veze s vezom, povlačeći trakice oko kodiranih simbola, pokušavao sam odgonetnuti zašto je pobogu The Witness svima toliko genijalan. To “nešto” na što sam nabasao u potpunosti je rezoniralo sa mnom. Odjednom više nisam mogao stati rješavati te besmislice kako sam okusio dio poante koju mi The Witness cijelo vrijeme pokušavao dočarati, a ja sam ju uporno odbijao vidjeti. U potpunosti sam ostao izbezumljen kako je cijela stvar odjednom uspjela izrasti iz nule do nečeg najgenijalnijeg što sam ikada odigrao. To vam je kao par novih cipela koje će vas neko vrijeme žuljati, dok ih ne razgazite.

Ako ste mišljenja da je The Witness bezveze, u potpunosti vas razumijem jer sam i ja bio istog mišljenja. Iako je upravo to dio jedne od genijalnosti koju The Witness posjeduje te mi je pokazao da to što želim zapravo nije to što trebam, prava je šteta da u startu ne nudi nešto malo konkretnije što bi svaki tip igrača zadržalo na duže staze. To je zato jer fundamentalno The Witness nije tradicionalni pokušaj jednostavne zabave, već pokušaju da vam otvori oči, da naučite ne samo gledati, nego i vidjeti svijet oko sebe.

The Witness nije tradicionalni pokušaj jednostavne zabave, već pokušaju da vam otvori oči, da naučite ne samo gledati, nego i vidjeti svijet oko sebe

Da naravno, ima tu i neke “priče”. Kako je to sad velika fora, naravno da je dio toga prezentiran u obliku skrivenih audiologova. U njima ćete slušati razne citate stranih filozofa i znanstvenika poput Alberta nam Einsteina koji pričaju o jednom prastarom pitanju – je li čaša napola puna ili prazna? Dok će se igraču to sve činiti kao besmislice nekoga tko je malo teže zabrijao, najuporniji će tek u samoj završnici imati priliku saznati o čemu je tu zapravo riječ, iako je i do potpuno zadovoljavajućih spoznaja moguće doći puno ranije.

STVAR JE U PERSPEKTIVI

Čak i sa svim nedostacima i manama koje The Witness posjeduje, u konačnici ne mogu biti drugačijeg mišljenja nego da je jednostavno nevjerojatan uradak. Počeo sam shvaćati da je sve zapravo namjerno tako, da za sve ima razlog i odgovor, te da su moje frustracije izazvane njegovom nemilosrdnom kriptičnošću bile potreban dio lekcije koju sam naučio dešifrirajući ga. The Witness je hrabro išao korak dalje kako bi me pripremio za spoznaje o kojima često i ne razmišljam, i to s par zbilja neočekivanih iznenađenja koja su me, figurativno rečeno, oborila sa stolca.


Poput situacije kada mrave gledate povećalom – u njihovom svijetu nebitna je činjenica što su goli, ružni, i da ih neki seljak upravo promatra. The Witness ne pređete kada spasite princezu, pobjedite zlog negativca ili pobjegnete iz virtualne simulacije – njega pređete kada u potpunosti razumijete da s njime ne tratite vrijeme. Sagledavši cijelu sliku, vidim da mi uopće više nije bitna činjenica da nema muzike ili jasnih motivacija, već samo prilike da se igraču prepusti sloboda u kojoj će on imati prostor i vrijeme za naći samoga sebe. To u ovom slučaju moram cijeniti jer je postignuto bez da se igrača vuče za nos, vabi nekim nepotrebnim achievementima ili psihološkim “Skinner Box” trikovima s kojima smo već godinama kondicionirani da asociramo zabavu pružanu od jedne igre.

DO MJESECA I NATRAG

Iako se čini da je The Witness na prvi pogled potpuno beživotan i da su te zagonetke mogle biti smišljene samo od strane bezdušnog robota (hmm taj Jonathan Blow mi je oduvijek bio malo sumnjiv lik, a možda je upravo to i tajna koja je ovdje skrivena?), iznenadit ćete se koliko je emocija The Witness u stanju izgurati iz vas. Jaukat ćete od napora, prevrtati stolove iz frustracija, i urlati od veselja u trenucima trijumfa. Obeshrabrit će vas i ohrabriti, smrskati vam pouzdanje prije nego vam ga ponovo izgradi još većeg i jačeg – The Witness je čista umjetnost vrijedna divljenja i teško mi je u konačnici ne biti zahvalan da sam ga imao priliku prekopati.

U najmanju ruku, pohvalio bih Jonathana Blowa da je našao 500 različitih načina kako povući pravac kroz tablicu, jer sam do sada bio uvjeren da to može samo Stephen Hawking. Bit će vam ovo solidna vježba logičkih spletki koje će vam mozak bezbroj puta mozak petljati u čvor. No u najboljem slučaju, The Witness ne samo da slavi ljudski potencijal, nego i snagu gaminga kao medij koji nam je svakodnevno na dohvatu ruke. Dostavljen kao ljubavno pismo nama igračima, pokazuje da nam se u našoj tradicionalnoj aktivnosti provođenja vremena s kontrolerom u ruci ostvaruju snovi i inspiriraju putovanja na Mjesec – The Witness je dokaz da svi imamo moć promijeniti svijet oko nas.

Ili naravno, možda smo mi ovdje upravo ti koji su teško zabrijali? Samo je jedan način da saznate!

Ako ste dovoljno strpljivi za genijalne tajne skrivene iza kriptičnosti, osamljenosti i momenata čiste dosade, čeka vas iskustvo koje otvara oči.

93 Naša ocjena
  • sloboda i povezanost lokacija
  • prekrasno šareno
  • ideja i tajnovita poanta
  • dizajn metode organskog učenja
  • uzdiže moć igara kao medij
  • grobna tišina
  • nemotivirajuća prva polovica mnogima će teško pasti

Gregor Stojev

Kad nema mačku na glavi, sa zadovoljstvom se prepušta atmosferičnim hororcima. Lokalni nostalgičar koji žive mrtvace vidi kao slatkiše, voli akcijske pustolovine i poneku mozgalicu dok pokušava zaobići sve stvari PvP.

Komentari (16)

  • CroPsychooo

    12.02.2016 - 18:03

    Igrica djeluje kao brain free lutanje kroz sve, a zapravo nista, dok s druge strane igrica budi stres i inačenje rijesavanja “slagalica”…
    Predobro i prezanimljivo izgleda, jedino oko cega nisam siguran je onaj element gdje ne moras razmisljati nego pogadati… cini mi se da je to u #2 videu, sjena pada na polovicu zagonetke i moras doslovno pogadati gdje spojiti putanju jer joj ne vidis kraj, to je recimo nesto oko cega sam skeptican da je na drugim zagonetkama takoder element pogadanja…

    Fora, dobra recenzija, ali se osobno bojim da ako je kupim da ce mi svejendo biti dosadna prvih nekoliko sati dok se ne uigram :/

    • Gregor Stojev

      @CroPsychooo, 12.02.2016 - 18:56

      Za sve postoji rješenje i način da saznaš kako proći bez da pogađaš, iako na prvi pogled možda i nije očito. Npr. onaj prvi dio gdje mu sjena smeta nema puno izbora, kad se malo udaljiš vidiš da mora dole na dnu proći traka, što znači da mora samo krug okolo napravit, drugih alternativa tamo zapravo i nema. A ova druga di je zapeo također ima rješenje da riješiš bez pogađanja (hint, ako ti sjena smeta – makni sjenu). Zato se paneli i gase da te kazne kada počneš pogađat bezveze, jer umjesto pogađanja baš traži da nađeš zamišljen štos. Da je Igor malo više istraživao okolinu umjesto slijepog pogađanja vidio bi da iza tog panela postoji jedan mehanizam… i tada problem praktički riješi sam sebe.

    • CroPsychooo

      @Gregor Stojev, 12.02.2016 - 19:01

      Hmmm, interesantno…
      Wow, zapravo da, veca zainteresiranost –> vise istrazivanja –> brže rješenje problema.

      Objasnio si sve sto me zanima i malo pogurnuo vagu da je uzmem i isprobam ;D

  • trulex

    12.02.2016 - 19:39

    Ne mogu dat ocjenu al evo ovde dajem 89.

  • Mr. Booker DeWitt

    12.02.2016 - 19:40

    Koliko je recenzentu trebalo vremena za dovršiti igru?

    • Gregor Stojev

      @Mr. Booker DeWitt, 12.02.2016 - 19:50

      Teško mi je za reć jer u igri nigdje ne piše taj podatak, a vrijeme leti dok igraš. Trebalo mi je otprilike dva tjedna, i nekih 30-50 sati igranja sigurno, iako još uvjek nisam apsolutno sve riješio što se riješit može, uglavnom secrete neke koje bi još satima mogao tražiti.

    • Sackboy

      @Mr. Booker DeWitt, 12.02.2016 - 23:21
  • funky0308

    12.02.2016 - 19:43

    Namjerno ne odgovaram dotičnom gospodin na njegov post kako me ne bi shvatio krivo ali…”igrica”???
    Pa dajte ljudi prestanite više s tom priglupom umanjenicom koja toliko degradira ovakva remekdjela da je to za plakati..
    Igrice su na mobitelima i to onima iz 2002 god, ovo su IGRE.
    Ajd kada to pročitam na 24 sata ali kada vidim takve komentare na HCLu stvarno mi se plače..

    • CroPsychooo

      @funky0308, 13.02.2016 - 02:25

      Vrlo nebitan podatak i to uopce nije predmet rasprave.
      Ako ti se plače na to što je netko napisao “igrica” jer mu je to trenutno palo na pamet umijesto IGRA, onda ti preporucam da poduzmes nesto oko toga jer ti se nije dobro živcirati/vrijeđati na ovakve banalne stvari…

    • funky0308

      @CroPsychooo, 14.02.2016 - 09:53

      Hehe..vidis da mozes. Bravo

  • funky0308

    12.02.2016 - 19:48

    BTW, svaka čast našim dečkima na The Talos Principle, kao i ovom liku na, očito, genijalnom projektu..
    Nadam se da će ga što manje piratizirati i da će ipak uspjeti uzeti više od trenutnih 5-6 mil $, odnosno da će njemu ostati 5-6 mil $ kad se prašina slegne..
    Tolike godine je utukao u razvoj ove igre i stvarno je zaslužio respekt..
    A recenzija, odlična, sigurno je bilo teško nešto pametno reći o ovakvom tipu igre, a ne spojlati ništa.. , sjedi, 5 😉

  • theth1ef

    12.02.2016 - 21:14

    Ocjena se ne može dati.

  • Resycler

    13.02.2016 - 00:11

    Genijalna logička igra koja me uvukla u svoj svijet linija kao rijetko koji AAA akcijski naslov, a rijetko igram čiste logičke igre. Teško ponovljivo i nezaboravno iskustvo za one s dosta živaca.

  • CoBE10

    13.02.2016 - 14:56

    Kada je Igor igrao izgledalo je zaista dobro,igra sa puno zagonetki… Dali ste joj realnu ocjenu.

  • RedEy3

    13.02.2016 - 19:07

    Osobno mi talos puno složenije slagalice ima, iako ovo vizualno djeluje bolje i zanimljivije.

  • Toka123

    27.06.2016 - 16:09

    Ja sam dao 90 jer je tako ogranicena za kretanje

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?