Prvo izdanje originalne igre Xenoblade Chronicles pojavilo se na europskom kontinentu prije gotovo devet godina i to na Wii konzoli. Za to je bila zaslužna peticija fanova koja je za cilj imala postići to da se tri velike japanske ekskluzive (Xenoblade Chronicles, The Last Story i Pandora’s Tower) izbace i na zapadnom tržištu. Nakon uspješne peticije, upravo je Xenoblade Chronicles pokupio najbolje kritike i ostao zapamćen kao jedna od najboljih JRPG igara uopće.

U međuvremenu je prvi Xenoblade izašao i na Wii U platformi te doživio port na 3DS-u kao jedna od onih igara koje su radile isključivo na New seriji modela unutar 3DS obitelji. U međuvremenu su se pojavili i nastavci: Xenoblade Chronicles X (Wii U), te Xenoblade Chronicles 2 (Switch), a igra koja je započela cijeli ovaj podserijal u sklopu Xeno serijala (Xenogears, Xenosaga) sada dobiva tretman koji je otprilike na pola puta između remastera i remakea. Provjerimo koliko će Xenoblade Chronicles u 2020-oj godini impresionirati nepristranog igrača poput mene koji povremeno voli zaigrati dobar RPG, ali nije nužno fan(atik) ovog serijala.

Baš zbog toga što nisam uspio zaigrati original prije devet godina, poprilično sam se veselio ovom izdanju jer mi je dosta ljudi preporučilo igru, među njima i nekoliko osoba koje nisu nužno štovatelji RPG žanra. Uostalom, nemoguće je ignorirati hvalospjeve i kritike koje su popratile ovaj naslov. U ovom reizdanju uljepšani su modeli likova, glazbena podloga je modernizirana, a dodane su i neke sitnice koje igranje čine ugodnijim ili pak olakšavaju snalaženje pri istraživanju i u samim borbama.

U ovom reizdanju uljepšani su modeli likova, glazbena podloga je modernizirana, a dodane su i neke sitnice za ugodnije igranje.

Gorespomenute sam nastavke nabavio i zaigrao, ali me nisu uspjeli predugo zadržati. Sjećam se da sam Xenoblade Chronicles 2 igrao nekih desetak sati i da sam cijelo to vrijeme lovio tutoriale i pokušavao shvatiti kako zapravo funkcionira borba. Dobar dio vremena osjećao sam da sam pretrpan informacijama. Slično je i u prvom Xenobladeu, ali ipak malo manje strašno i srećom – sve mi je sjelo na svoje mjesto čak i nakon kraćeg perioda provedenog u igri.

Nakon te pomalo nespretne početne faze pretrpane tutorialima i informacijama koji se sastoje od nepotrebno velike količine teksta i dosadnih statičnih ilustracija, sustav se nastavio logično nadograđivati daljnjim napredovanjem kroz igru tek onoliko koliko je bilo dovoljno da stvari održi dovoljno svježima i zanimljivima. Iako te informacije ni dalje nisu bile najidealnije dozirane, nisam se osjećao preopterećeno i brzo sam hvatao konce istražujući svijet na Bionisu.

Nakon prelijepog glavnog ekrana koji prikazuje misteriozni mač Monado, odgledao sam uvodnu sekvencu koja je pratila ratnika Dunbana i njegova dva prijatelja na žarištu bojišta u kojem pokušavaju poraziti protivničke snage sačinjene od mašinerija zvanih Mechon. Odmah nakon toga uslijedile su neke oku ugodnije lokacije i našao sam se u ulozi Shulka, koji je valjda do sada poznat sve ijednom vlasniku modernih Nintendo konzola zahvaljujući njegovom višestrukom pojavljivanju u Super Smash Bros. serijalu.

Dakle, godina dana je prošla od okršaja iz uvodne sekvence, a mladi Shulk kopa po olupinama Mechona i traži iskoristive dijelove koji bi mogli poslužiti za naoružanje ljudskih snaga u njegovom domu – Koloniji 9. Prati ga njegov prijatelj Reyn koji mu daje savjete i čuva leđa, a u početnim sekvencama počinje se pojavljivati i Fiora – Dunbanova sestra koja sada njeguje ovog palog junaka zaslužnog za otpor silama Mechona prije godinu dana, te mu kuha i pomaže s oporavkom. U interakcijama sa Shulkom, Fioru smeta što on uvijek ima iste ravnodušne odogovore na upite u vezi njenog kuhanja, a Shulku je sve dobro i nikad nema nikakvih zamjerki.

Simpatične konverzacije i rutina naizgled tipičnog dana u Koloniji 9 prekidaju se u trenutku kad Shulk počinje osjećati određenu povezanost s oružjem koje je Dunban koristio u borbi i koje ga je umalo koštalo života. Radi se o maču zvanom Monado, a stvari se odjednom lagano počinju zakuhavati i izvan Fiorine kuhinje. Priča postaje sve luđa, a ovdje ću stati jer ne želim nikome pokvariti užitak otkrivanja Xenoblade svijeta, ipak je priča jedan od glavnih aduta ove igre. Reći ću samo da je vrlo dobra, možda na trenutke i preambiciozna pa su neke stvari nespretno objašnjene i vjerojatno bi bilo lako pronaći nedosljednosti unutar priče ukoliko ste tip osobe koju nešto takvo veseli.

Priča sadrži preokrete, dozira zanimljive trenutke i trenutke u kojima vjerujem da će se većini igrača biti lako poistovjetiti s junacima. Stekao sam dojam da povremeno ubacuje ponekad nelogične trenutke u kojima su si autori željeli osigurati apsolutnu nepredvidivost, ali mora se priznati da je unatoč manjim nedostacima i nedosljednostima radnja poprilično zanimljiva i da otkrivanje priče u kombinaciji s istraživanjem ovog ogromnog svijeta predstavlja vrhunac Xenoblade Chronicles iskustva.

Otkrivanje priče u kombinaciji s istraživanjem ogromnog svijeta predstavlja vrhunac Xenoblade Chronicles iskustva.

Eh da, zaboravih spomenuti da se radnja odvija na umrtvljenim tijelima dvaju divova koji su davno u prošlosti koegzistirali u harmoniji, da bi nakon toga žestoko zaratili, a sada služe samo kao statične lokacije na kojima borave raznorazna mistična bića, čudovišta i tzv. Homsi koji predstavljaju ljudsku rasu, s britanskim naglaskom. Glasovna gluma odrađena je iznenađujuće kvalitetno i britanski naglasci daju dodatnu autentičnost ovom naslovu u moru sličnih RPG igara.

Ovo reizdanje igre osim originalne osnovne priče, za čije je otkrivanje potrebno debelo preko sedamdeset sati, sadrži i novu kampanju imena „Future Connected“ koja traje nekih petnaestak sati, a događa se godinu dana nakon osnovne priče. Taj se epilog uz Shulka fokusira na jednog od likova koji su mu se pridružili tijekom njegove prvotne avanture. Neke sitnice po pitanju gameplaya također su izmijenjene, a priča „Future Connected“ kampanje je osjetno lošija pri direktnoj usporedbi s osnovnom pričom.

Priča nove „Future Connected“ kampanje je osjetno lošija pri direktnoj usporedbi s originalnom pričom.

Izvan istraživanja i borbe, koje u ovoj igri ima poprilično puno, vrijeme je moguće provesti i pokušavajući smisleno opremiti likove u dobro poznatoj RPG maniri: dodatna oprema, oružja, jačanje vještina, nadogradnja oružja i tomu slično. Tijekom priče Shulku se pridružuje nekolikcina zanimljivih likova, a za borbeni sastav uvijek je potrebno odabrati tri lika koje onda valja uskladiti i osmisliti im nekakvu zajedničku strategiju sukladno njihovim sposobnostima i međusobnoj sinergiji.

Moguće je razgovarati s mještanima određenih lokacija i saznati dodatne korisne informacije ili pak prihvatiti dodatne izazove, ispunjenje kojih se nagrađuje novom opremom i oružjima. Dodatni izazovi dosta se ponavljaju i uglavnom ih se može rješavati usput – između glavnih zadataka bitnih za priču. Prikaz istih moguće je odabrati na mapi, što svakako olakšava sistematizaciju i navodno je jedna od dobrodošlih novina u ovom reizadnju.

Borba u Xenobladeu se odvija poluautomatski sve dok je lik kojim upravljete u neposrednoj blizini protivnika. Na primjer, Shulk sam od sebe udara Monadom po protivniku, a pri tome može koristiti raspoložive posebne vještine koje se obnavljaju s vremenom. S vještinama valja biti oprezan jer mogu povećati agresivnost opasnih poritvnika prema napadaču, a ujedno ih valja koristiti pravodobno i strateški s obzirom na moguće efekte koje mogu uzrokovati kako na protivnicima, tako i na ostalim članovima Shulkove borbene formacije.

Ima tu dosta slojevitosti pa poseban mjerač koji se puni tijekom borbe može dozvoliti oživljavanje članova družine ili pak lančane ekipne napade koji mogu nanijeti ogromnu štetu protivniku. Nabacat će tutoriali tu hrpu dodatnih mogućnosti koje su tu da ospore monotoniju tijekom borbe, a među zanimljivijim mogućnostima ističu se ohrabrivanje članova družine u realnom vremenu pravodobnim pritiskom tipke B kada igra to sugerira, te prilaženje određenim članovima kako bi ih se upozorilo na određenu opasnost u borbi.

U bilo kojem trenutku moguće se prebaciti na tzv. „Casual mode“ koji značajno olakšava dijelove s borbom, te je također bilo kada moguće prebaciti nazad na standardnu postavku težine. Postoji i ekspertni mod koji igrača ograničava na načine koji se tiču jačanja likova, ali moram priznati da se nisam okušao u istome modu jer sam ionako često trošio dodatno vrijeme kako bih pojačao likove pobjedama u onim manje obaveznim i manje usputnim sukobima.

Xenoblade Chronicles Definitive Edition izgleda vrlo dobro dok Switch daje sliku na neki veći (TV) ekran. Teško je reći izgleda li jednako dobro kao Xenoblade Chronicles 2 koji je također izašao na Switchu prije dvije i pol godine, ali u svakom slučaju poboljšanja su poprilično velika ako igru uspoređujemo direktno s njenim starijim verzijama, onima za Wii i 3DS. Redizajnirani likovi djeluju življe nego prije, a najveća mana po pitanju vizuala je nešto slabija izvedba pri igranju u handheld modu u kojem je rezolucija razočaravajuće niska, jednako kao i u Xenoblade Chronicles 2.

Redizajnirani likovi djeluju življe nego prije, a najveća mana po pitanju vizuala je slaba izvedba u handheld modu.

Igranje u handheld modu nipošto nije neigrivo, ali moglo je biti odrađeno i bolje, pogotovo jer taj problem nije novi. Ono čime Xenoblade i dalje oduševljava jesu prelijepe epske lokacije i ogromna prostranstva koja daje na istraživanje. Teško je povjerovati da su te lokacije bile dostupne još i u Wii verziji prije devet godina. Glazbena podloga uspješno prati sva raspoloženja koja se javljaju tijekom avanture i nudi igračima uhu ugodne teme: pamtljive teme tijekom dijelova sa istraživanjem i napete dinamične teme tijekom segmenata borbe.

Sve u svemu, Xenoblade Chronicles Definitive Edition predstavlja dobrodošao moderni remaster koji u nekim segmentima čak vuče na nekakav ozbiljniji remake. Nešto veće ponavljanje borbi radi jačanja likova možda i nije najbolje ostarilo, baš kao i neke druge sitnice u osnovnom Xenoblade iskustvu, ali definitivno se tu i dalje radi o dosta interesantnoj i zabavnoj JRPG pustolovini koju vrijedi zaigrati.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za Nintendo Switch. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.