HCL.HR

Recenzija

Saints Row IV

Juraj Bevandić

Nakon izdavanja prve igre Saints Rows serijala kreativcima u Volitionu nije trebalo mnogo vremena da primijete kako će se jako teško istaknuti na tržištu ako ni sami nisu sigurni naginje li njihova igra više suludoj zabavi ili nešto vjernije predočenoj i realističnoj avanturi smještenoj u sandbox svijet. Kao što možete zamisliti, teško je boriti se protiv Rockstarova sandbox čudovišta na domaćem mu terenu, a ekipa zaslužna za Saints Row odlučila je stoga okrenuti ploču i kroz nekoliko nastavaka polako usmjeriti svoj serijal u prepoznatljivo drugačijem, doslovno nadrealnom smjeru.

Dvojka je još bila koliko-toliko normalna, ali trojka je pukla k’o kokica! Imali smo milijarde dolara na računu, neograničeno mnogo navođenih raketa, a u slobodno vrijeme trčali smo gradom samo u gaćicama i s ogromnim gumenim penisom u ruci! “Što više mogu izmisliti? Što više možemo poželjeti?” – takva pitanja prolazila su kroz glavu brojnih igrača nakon odigravanja Saints Row: The Thirda, odnosno prije najave četvorke. No čini se da Volition ima sasvim dovoljno ideja za nove ludosti.

Saints Row 4 nabrijan je s hrpetinom supermoći, totalitarnom vlašću nad Sjedinjenim Američkim Državama i kolosalnom bitkom protiv vanzemaljaca, što ujedno podrazumijeva i korištenje njihove opreme i tehnologije. Ogromni vanzemaljski dildo? Možda! Čitajte dalje.

Dok ste u prošlim nastavcima redovno na ovaj ili onaj bizaran način gubili svo poštovanje koje je vaša banda skupila te ste se ostatak igre borili kako biste se vratili na sam vrh, ovdje to sve počinje malo drugačije. Cyrus Temple, kojeg smo upoznali kao zapovjednika STAG postrojbi u Saints Row: The Thirdu, okrenuo je leđa svojim dosadašnjim principima i nastojanjima te je odlučio jednostavno postati terorist i lansirati ogromnu nuklearnu raketu u svrhu uništenja SAD-a. Jer zašto ne.


Ovdje u priču uskačete vi zajedno sa svojom desnom rukom Shaundi i MI6 agenticom te naposljetku ubijate Cyrusa, ali se uspijevate i popeti (op. au. doslovce fizički popeti) na raketu koju je lansirao netom prije smrti pa ju u maniri pravoga heroja onesposobiti vlastitim rukama. Kada padnete s onesposobljene rakete nazad na Zemlju, slijećete direktno u Ovalni ured i time jednostavno otključavate predsjedništvo SAD-a i sve fine povlastice koje dolaze uz tu titulu.

Iako se na prvi pogled činilo da ćete vječno uživati u svom mandatu, samo pet godina nakon (samo)proglašenja predsjednikom, Zemlju napadaju izvanzemaljci, predstavnici Zin carstva koje predvodi car Zinyak. Vi mu se pokušate usprotiviti, no nadmoćni se Zinyak s vama poigra kao s lutkom, a nakon fizičkog premlaćivanja, vas i dio vaše bande smješta u virtualnu simulaciju Steelporta. Dakle, vi zapravo živite u nestvarnom gradu koji je rađen po uzoru na pravi Steelport dok Zinyak kontrolira sve što se događa u gradu te se može njime poigravati kao dijete u pješčaniku.

Očito je još od prvih nekoliko glavnih misija kako je element priče zapravo još jednom u drugom planu.

Smještanje igre u taj apstraktni grad je mnogo veći pogodak u sridu nego se to na prvu čini. Surealnost te situacije, odnosno sama činjenica da se nalazite u virtualnom svijetu (koji je zapravo unutar virtualnog svijeta), omogućava developerima da pred vas stave doslovce što god im padne na pamet. Najviše se to osjeti na estetici pojedinih dijelova grada, ali ipak i na tim obećanim supermoćima koje vaš protagonist razvije bez nekog pravog razloga.


Uz pomoć svojih novih superiornih mogućnosti te uz minimalnu pomoć svoje bande, cilj vam je naravno pobjeći iz simulacije i spasiti pravu Zemlju od izvanzemaljske prijetnje. Iako zvuči mnogo grandioznije u usporedbi s fabulama prijašnjih igara u serijalu, očito je od prvih nekoliko glavnih misija kako je cijeli taj element priče zapravo još jednom u drugom planu. Priča i nije nešto posebno intrigantna, mogao se taj setting daleko bolje i maštovitije iskoristiti. Volitionu je jednostavno jasno zašto igrači kupuju Saints Row. Od tog je serijala očekivana kaotična i nesuvisla igrivost, a ne pomno ispričana fabula koja će se igrati s njihovim emocijama.

Tako vam igra vrlo rano da pristup supermoćima, a skupa s time i mogućnost sakupljanja ukupno 1400 svjetlećih jajašca koja služe kao valuta za pojačavanje moći i otključavanje novih. Vjerujem kako većina gamera odluči napraviti đir po gradu, ostavljajući za sobom kaos i samim time pojačavajući svoje sposobnosti čak i prije nego se počnu baviti glavnim zadatkom. Nitko ih za to ne može kriviti, jednostavno nije moguće odoljeti takvoj prilici – čim okusite svoje nove mogućnosti htjet ćete samo više i bolje.

Problemi nastaju onda kada se konačno odlučite posvetiti zacrtanim zadatcima. Većina njih je potpuno neozbiljna te uglavnom ciljaju na ostavljanje humorističnog dojma raznolikim referencama, ponajviše iz gaming svijeta. Neke zaista uspijevaju u svojoj namjeri, dok druge jednostavno ostavljaju gorak okus u ustima, jer vam je jasno da ste tih desetak minuta mogli provesti radeći razne aktivnosti po gradu i ustvari se zabavljati. Nažalost, to je češći slučaj, ponajviše iz razloga što vas misije dijelom ograničavaju, a to se posebice osjeti na vašim moćima koje su ili gotovo beskorisne ili blokirane ili pak na neki drugi način jednostavno uspavane dok ne završite danu misiju.


To ostavlja dojam nazadovanja u igri i zaista vas ne tjera dalje kroz priču onako kako bi trebalo. Nastavljanje tim putem stoga se ubrzo pretvara u nekakvu zadaću koju morate obavljati s vremena na vrijeme kako biste otključali neke nove stvari koje želite koristiti u free roam dijelu igre.

Igra je ponekad jednostavno prehiperaktivna i prezarazna za svoje dobro. Napredak fabule se napreže u pokušaju da prati napredak vašeg lika u free roamu, a ako se još pri svom slobodnom lutanju gradom zaigrate pa nehotice skupljajući energy orbove i stvarajući kaos u raznim sporednim aktivnostima dodatno napredujete, problem se samo produbljuje.

Napredak fabule se napreže u pokušaju da prati napredak vašeg lika u free roamu.

Na svu sreću, taj free roam aspekt igre nudi dovoljno sadržaja za otključati i pronaći da ga samoga možete igrati satima. Najbolje od svega, način na koji je to prikupljanje novih stvari izvedeno nagrađuje igrača baš onako kako bi i trebao. Primjerice, kako biste otključali željeno oružje, igra će vas navesti na obavljanje jedne od ponuđenih aktivnosti koju ćete onda s puno većim užitkom odigrati kako treba. Nažalost, u pogledu tih aktivnosti nedostaje malo svježine jer uglavnom govorimo o reciklaži iz prijašnjih nastavaka. Dapače, neke od njih poput varanja osiguranja niti ne funkcioniraju baš najbolje sada kada su i supermoći u igri.


Najveći dio novih aktivnosti sastavljen je od izazova usko vezanih uz korištenje nadnaravnih moći; primjerice, raznorazni speed runovi ili korištenje telekineze u svrhu stvaranja kaosa. Možda najzanimljivija nova aktivnost je deaktiviranje izvanzemaljskih tornjeva. Istina, sličan je koncept već viđen u nekoliko suvremenih igara, ali ovo je jedini scenarij u ovoj igri u kojem ćete osjetiti određenu dozu istinskog izazova. Ti su tornjevi sastavljeni od raznih lebdećih dijelova i platformi, pa je potrebno precizno dozirati skokove i trkove kako biste se popeli po njima i deaktivirali ih.

No, onda kada se vratite nazad na površinu nestaje sav izazov koji vas je potencijalno držao na rubu stolice dok ste se penjali tornjem. Na površini ste vi Bog i batina, apsolutno vam nitko i ništa ne može stati na put. Rukama je doslovce moguće ubiti na stotine protivnika za redom zato što se vaše zdravlje ne regenerira već ga protivnici po smrti ostavljaju za sobom u obliku pick-upa. Tako zapravo zapinjete u paradoksu u kojem ćete se i pri većim težinama namučiti kako biste se doveli u gustu situaciju.

Rijetko ćete se poželjeti provozati uokolo automobilom kada možete trčati brže od ičega na svijetu…

Neki će reći kako je to pozitivna stvar i kako je to zapravo bio i cilj, no treba uzeti u obzir da iako su moći zabavne i raznolike, ipak nisu nepresušan izvor zabave. Spominjem moći čisto zato što ćete vrlo brzo primijetiti kako je njih praktičnije i jednostavnije koristiti nego ostala sredstva prijevoza i destrukcije, a samim time sav taj ostali sadržaj postaje gotovo suvišan. Zaista ćete se rijetko provozati okolo automobilom ili se zamarati taktičkom situacijom na bojnom polju kada možete trčati brže od ičega na svijetu, letjeti i jednim nadnaravnim udarcem ubiti gotovo svakoga. Uz to, ovo nije igra u kojoj su supermoći opcionalne, jako je teško izbjeći njihovo korištenje te upravo radi toga velik dio arsenala oružja i vozila u Saints Rowu 4 ostaje u sjeni nadnaravnog.


Nadrealni sprint koji je brži od bilo kojeg vozila te ultra visoki skok preko nebodera i mogućnost lebdenja u zraku (op. au. čija animacija neodoljivo podsjeća na jednu igru u kojoj je ista moć dostupna, khm khm) čine vaš osnovni arsenal za kretanje svijetom. No, osim toga moguće je, primjerice, otključati i svojevrsne vatrene kugle koje ispucavate iz ruku ili pak ledeni ekvivalent toj moći, a tu je i telekineza te cijeli niz sličnih atraktivnih i zabavnih mogućnosti. Možda se sada pitate: „Čemu onda uopće oružje u ovoj igri?“. A odgovor je jednostavan i tipičan za Saints Row – zato što je zabavno!

Složit ćete se kako je trojka imala prilično bogatu ponudu vatrenog i hladnog oružja te nekoliko svojih bisera koje ćete pamtiti. E pa to u usporedbi s četvorkom nije doslovce ništa. Osim svog ovozemaljskog, već pomalo dosadnog i realnog oružja, sada nam je na raspolaganju i paleta izvanzemaljskih pljuca, koje potpuno drugačije reagiraju te su ustvari maštovitija nego što sam očekivao da će biti. No niti tu nije kraj ponudi, ako nazovete odmah dobivate i katalog bonus oružja poput razvikanog Beatbox Guna ili jednog sićušnog pištoljčića koji neodoljivo podsjeća na ono džepno oružje masovnog uništenja iz filmskog hita Ljudi u crnom.

Većina tih bonus oružja je i hommage raznoraznim uzorima, a upravo su ta oružja i najzabavnija, ne samo radi svoje učinkovitosti, već i zato što ih je potrebno prvo otključati. Jer da biste ih otključali, prvo morate ispuniti određene uvjete, koji najčešće podrazumijevaju obavljanje neke posebne aktivnosti. Takav način dobivanja tog posebnog asortimana oružja čini ih još primamljivijima, jer se morate potruditi, a samim time pomaže i učiniti čitavu igru zanimljivijom.

Multiplayer se tradicionalno sastoji od kooperativnog moda za dva igrača – ništa revolucionarno ovdje. Ako igrate s dobrim prijateljem i još ste pritom povezani nekim VoIP programom, moguće se jako dobro zabaviti kroz stvaranje kaosa i obavljanje nekih zadataka uz nadnaravne moći. No naravno, ovo se igra samo s prijateljima – s nasumičnim, nepoznatnim ljudima teško se uskladiti, a tada ovakav co-op multiplayer praktički gubi smisao.


Saints Row 4 je zbilja sadržajna igra. Prilika za zabavu je na pretek, bilo to organizirano nekakvom aktivnošću ili u free roamu dok vam je čitav grad na raspolaganju. No, jednostavno mi nešto nedostaje u toj naizgled nepogrešivoj formuli nadnaravnih mogućnosti i velikog otvorenog svijeta. Naravno, igra me isprva osvojila i jako dobro zabavila, no stvar je u tome da je to početno uzbuđenje vrlo naglo splasnulo, a pritom nije ostalo ništa što bi me privuklo ponovnom igranju.

Imao sam osjećaj kao da je igra natrpana, možda i pretrpana otkačenim sadržajem koji samo čeka da ga isprobam, no shvatio sam da onoga trenutka kada ga konačno otključam i isprobam, ujedno ga i bacam sa strane i nastavljam svoju potragu za nečim novim. To je još i dobro, no što se dogodi kada sadržaja ponestane – što kada sve isprobate? Od ostalih igrača čujem da se dobar dio publike ne može odvojiti od igre, ali primjećujem također da solidan dio njih ima probleme slične mojima.

Očito ovdje govorimo o ukusima, a znamo svi da o tome ne valja raspravljati. Ja vam još samo mogu reći da ako ste ljubitelj ovakvih igara ili ovakvog načina zabave općenito, ne biste trebali niti trenutka oklijevati nego biste već trebali imati igru i pisati po fejsu i našem YouTube kanalu „Kad će Saints Row 4 recenzija, ololo!!!!1jedanjedanuskličnik“. No, ako niste sigurni, bilo bi dobro uzeti u obzir i tu mogućnost jednostavnog preranog presušivanja privlačnih elemenata u igri.

Što se cijele prezentacijske strane tiče, igra izgleda i zvuči čisto prosječno. Dobro, ima tu nekih vizualnih slatkiša koje stvarno vrijedi spomenuti, poput čestičnih efekata pri destrukciji koji pomažu stvoriti neke impresivne scene u kaotičnim situacijama. No u razdobljima mira, kada na ekranu nema više od pet eksplozija u isto vrijeme, počinjete primjećivati kako Saints Row 4 nema nekih vizualnih aduta koje bi vam gurnuo pod nos. Grad je prilično dosadno dizajniran jer je ustvari samo recikliran uz nekoliko izvanzemaljskih iznimki, ali ono što najviše smeta je činjenica da je kroz veliku većinu igre mrak.

Jednostavno, prečesto je sve previše mračno. Vjerojatno je to bio pokušaj kreiranja turobne atmosfere izvanzemaljske opsade i futurističkih tehnologija, ali uspijeva samo pridonijeti vizualnoj monotoniji. Na svu sreću Volition je još jednom dobrano proširio svoj famozni character creator te barem njime možete razbiti monotoniju vjerojatno tisućama odjevnih i tjelesnih kombinacija. Moguće je napraviti doslovce bilo koga u igri, a u kombinaciji s novim moćima jako je zabavno pokušati kreirati svog omiljenog superheroja, primjerice Hulka ili Ironmana.

Imam osjećaj da je ekipa Volitiona iznimno zadovoljna sa Saints Row 4, da su uspjeli u svome naumu. Na kraju krajeva, preskočili su svoje standarde ludosti barem dvostruko uvođenjem velikog broja novosti u svoju formulu zabave. I moram priznati – supermoći i Saints Row genijalna su kombinacija. Sprintate 100 na sat po gradu, skačete k’o nenormalni i bacate uokolo stvari koje teže tonu ili dvije – zakon je! No, još jednom se dogodilo da igri ovog serijala nedostaje taj posljednji komadić slagalice koji bi ju stavio bok uz bok s konkurencijom. Koji bi ju učinio važnom u umu igrača. Priča, koncept misija, dizajn gameplaya i izazova te način napredovanja koji bi igrača povezao s igrom toliko da joj se poželi svakodnevno vraćati sve dok ju ne završi – sve je to malo bolje balansirano u nekim drugim igrama žanra.

Možda nedostaje baš taj element priče, emocija i likova koji Saints Row već godinama na neki način stavlja u drugi plan. Jedino nam ostaje nadati se kako će petica pronaći taj komadić za kojim Volition očito traga, a do tada ćemo dosadašnje igre serijala, sad uključujući i ovu, zasigurno imati pri ruci i upaliti tu i tamo – čisto da se malo izludujemo.

Nove granice ludosti su postavljene. Pripremite se na neprestani bućkuriš audio-vizualnih gluposti u službi čiste zabave. No je li ta sirova ludost dovoljna da vas zadrži uz novi Saints Row?

78 Naša ocjena
  • supermoći
  • character creator
  • oružja
  • priča
  • potencijalno brzo gubljenje interesa
  • grafika

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (24)

  • rjanko

    13.09.2013 - 19:00

    od mene 80…zabavno al na par dana samo. grafika mi inace nije toliko bitna, al ovo kao da je izaslo prije 5 godina.

  • WhitEpic

    13.09.2013 - 19:06

    od 1-10 , negdje 7-8

    • Choda7

      @WhitEpic, 07.03.2019 - 12:58

      upravu si posto igrica ima dosta 18+ stvari i humora to prikriva igricu i ljudi pomisle da je igrica zapravo dobra ali kad se malo bolje pogleda igrica kada dobijes 100% nema vise smisla , Saints Row 2 je mnogo vise realniji i raznovrsniji , evo sta se desilo , videli su da je saints row 2 otkinuo i pomislili su “ljudi misle da nam je igrica bolja jer je ludja od gta ajde da igrica bude ludja 10 puta” , i sta smo dobili saints row 3 koji je isti kao 4 (nema stvari kad zavrsis story) jesu oni veoma zabavni i lepo prezentovani ali ovo vise nije saints row ovo je druga fransiza

  • Lovac

    13.09.2013 - 19:22

    Zabavno je i ima dobrih štoseva, ali bolje da je ostalo kao DLC za The Third, slažem se s ovime da auti gube smisao kad se za par sekundi preleti/sprinta mapa.

  • MoGaming

    13.09.2013 - 19:27

    ocjena 80 jer nije zakazala u nijednom bitnom dijelu osim sto su misije jednostavne i cesto se ponavljaju i ima bolji sistem sredjivanja auta od 90% NFS-a haha

  • HrBomb

    13.09.2013 - 19:41

    ja sam da 100 jer sam želio dignit ocjenu igra je imala momenata koji su me nasmijali do suza i oduševili

  • player1

    13.09.2013 - 19:43

    Igra je ok ,ali nema nekih velikih razlika u odnosu na 3 .
    Da auti gube smisao ,a da su stavili da ih ne mozemo voziti zalili bi se na to ,meni je to letenje i trcanje super i iskreno presao sam pola igre za sada ,a u autu sam bil mozda sve ukupno 3-5 minute onak otprilike.
    Od mene 80 jer mi se third sviđao ,a ovaj nije toliko razlicit + ove moci su mi super pogotovo kad bacas ljude u zrak ne mogu se sjetit kak se zove moc al nema veze ….:DDDDD

  • LoveGames

    13.09.2013 - 20:00

    Ne razumijem tako nisku ocijenu i te kritike. Ova igra nije napravljena s nekom vau pričom i emocijama ili likom ili bilo čime što igre sličnog žanra imaju. Ova igra je napravljena je da vas opusti, nasmije i zabavi do boli. A to radi, vjerujte mi, za 100.

  • trulex

    13.09.2013 - 21:42

    Ovi ljudi što prave igru su jednostavno rekli ajmo napraviti zabavnu igru. Ja sam se zarazio igrajući. Stvarno predobra zabava.

  • Black_Pirate

    13.09.2013 - 21:56

    Pretjerana zabava, ali ipak i dalje dobra zabava. Ne svidja mi se jedino to sto su pretjerano iskopirali Prototypa.

    • SenkeM

      @Black_Pirate, 14.09.2013 - 15:52

      Pa kopirali su i Matrix, i Tron i jos puno drugih igrica/filmova, i ne kriju to. U jednom momentu u igri Boss kaze "I feel this whole thing is like a trilogy I've seen once".
      Namjerno su to napravili tako ocigledno.

    • Black_Pirate

      @Black_Pirate, 16.09.2013 - 09:29

      Jesu u nekim segmentima igre, parodije radi, ali ove super moci su glavna karakteristika, a gotovo su identicne kod Prototypa. Cak sam kod njega vise uzivao u njima.

  • stru?njak

    14.09.2013 - 07:32

    što ne znate da ljudi ne vole komediju, u igricama svi moraju biti ozbiljni i kul. Da bi igrica bila dobra treba imati hrpu bossova,treba imati epic priču,epic grafiku, blablabla.
    Što god ljudi govorili saints row će uvijek biti najbolji i najzabavniji sandbox. Ma kakav GTA V! Nije mu gta ni do koljena…

  • snooker

    14.09.2013 - 17:54

    a za ovo "potencijalno brzo gubljenje interesa" se ne bih složio

  • Kveki

    16.09.2013 - 07:27

    Ne slazem se sa time da je prica losa. Ovo je vrlo pametno napisana komedija, sa vrlo jakim referencama na mnoge filmove i igre. Jako je tesko nac dobar humor u danasnjim igrama, a SR4 ga defnitivno ima.

  • JebacMajki

    19.09.2013 - 13:56

    Saints row poznat po tome što je največa GTA kopija,šta je sad ovo?Prototype kopija?

  • Neol

    19.09.2013 - 14:18

    Hahaha, i treba da bude što više kopija igara, tim bolje za nas. Koliko samo kopija ima Call of Duty. Pa da nema kopija nebi imao šta igrat, od svakog žanra po jedna igra!, ja to ne bih htio ni u ludilu. Jedino što mi se ne sviđa Cartoon Dizajn, trebali su i realistični dizajn kopirat od GTA 5 i više Prirode i Društva a manje grada i super moći.

  • BeerMan

    23.09.2013 - 19:39

    Igra je veliko razocaranje kao što sam ocekivao..Ne bi mu dao ni 75

  • deadmagnetic1992

    04.11.2013 - 14:18

    dobra igra ali prvi dio mi je bolji… ovdje su pretjerali sa skakanjem i trcanjem… bolje su mi bande nego vanzemaljci… ali zabavna igra i ocjena 80

  • BerkutOPz

    19.11.2013 - 02:58

    ma 10 ka cista.. igra mi je bila pree .. cijeu sam preso , sve side questove , cijeli grad rijesio od vanzemaljaca .. ma strasno.. ali htio bih nagasiti da je prica iznimno produbljna i da su vanzemaljci zapravo aproksimacija danasnje elite .. odusevili su me skroz svaka im cast

  • iFeelHigh

    26.12.2015 - 18:48

    90/100 od mene. Igra nije za svakoga, onaj ko ima odgovarajuci smisao humora obozavace ovaj serijal i njegove nastavke.

  • Korto Malteze

    09.04.2023 - 17:26

    Igrao sam onu verziju za Sony 4, i mogu reci da mi je bilo veoma zabavno kako video igre i trebaju biti! Od mene 91.

  • player1

    @Ementaler, 14.09.2013 - 19:32

    Bas to igra je zabavna i u puno stvari bolja od gtaa bar proslih ,a pogotvo IV kojeg sam se natjerao da igram i na kraju nisam zavrsil kolko je dosadna jedini gta koji se sa kol.zabave moze mjeriti mozda je SA …… treci dio ove igre kad sam igral dosao do zadnje misije i jednostavno sam zelio jos i jos kad ovo gotovo i to je za mene igra kad ti je zao da je kraj …..i kakvi bossovi pa to je nekaj najgluplje u igrama vau obicni protivnik samo trebas u njega potrositi tisucu metaka ima puno boljih i zabavnijih stvari od bossova …:DDDDDDD

  • stru?njak

    @Ementaler, 14.09.2013 - 20:28

    E da, jedina mana saints rowa je duljina igrice. A gtaIV je po meni najsiromašniji sandbox ikad 😀

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?