HCL.HR

Recenzija

Victor Vran

skokom do akcije

Stjepan Fikter

Srpanj u svijetu gaminga nije poznat kao najnapetiji mjesec u godini, što i mi sami znamo istaknuti kada nam pokuca na vrata u našem video serijalu ‘Što ćemo igrati’. No, tu i tamo kroz vrući 7. mjesec zna se provući naslov koji vas iznenadi s čistim faktorom zabave da jednostavno zaboravite na sunce, plažu i kupanje. Victor Vran je jedan takav naslov, a igrajući ga zaboravit ćete na spomenute ljetne radosti dok tamanite horde demona u zamračenoj sobi i pritom se nadate da će odnekuda ispasti kakvo legendary oružje.

Da, Victor Vran je još jedan akcijski RPG, što ste mogli zaključiti iz rečenice iznad, i to od studija kojeg znamo ponajviše po preuzimanju razvoja Tropico serijala. Baš kao što Tropico serijal svojem žanru pristupa na specifičan, diktatorski način, Victor Vran žanru ARPG-a također pristupa malčice drugačije. To se već moglo naslutiti po prvoj najavi kada je igra prezentirana s mogućnošću skoka. Iako samo po sebi to nije nešto po čemu će se igra pamtiti, pogotovo ne kao nekakva velika inovacija, ovom mogućnošću unesen je dašak platformiranja po levelima što će se ponajviše koristiti za dolazak do skrivenih škrinja te bježanja iz škripca kada hrpa neprijatelja navali da vam popiju malo krvi. I to funkcionira odlično u kontekstu ARPG-a!

Victor je zapravo započeo život s WASD kontrolama da bi developeri tijekom razvoja poslušali igrače koji su testirali igru još u Early Access fazi i omogućili klasične ARPG kontrole, odnosno silovanje lijeve tipke miša. U svakom slučaju, na koji god način odlučili kontrolirati Victora, problema tijekom borbe neće biti. S druge strane, ponekad ćete htjeti spomenuti programerima daljnju rodbinu kada dođete do dijela gdje se treba odbijati od zidova pa vam lik ne doskoči onako kako ste zamislili. Sva sreća da se to rijetko događa i još bitnije – taj segment nije forsiran na način da je važan za napredak, nego je sveden na razinu da će ga najviše koristiti igrači koji vole pronaći sve što se skriva na mapi.

Tu dolazimo do Zagoravie, mjesta kojeg bi se po dizajnu moglo smjestiti u istočnu Europu, a ovdje je riječ o ne baš malenom svijetu, pogotovo uz sve tamnice koje samo čekaju da ih se posjeti, opustoši i očisti od demona. Planirajući daljnje poteze iz dvorca koji ujedno služi kao centralni hub i utočište, developeri su predstavili zanimljive lokacije koje nažalost dizajnom ne dolaze uvijek u potpunosti do izražaja na način da kažete – vau ovo je odlično. Najbolji primjer toga je vidljiv već u prvoj lokaciji koju treba posjetiti nakon dolaska u dvorac. Vrtovi Zagoravie, osim što su ukrašeni labirintom od živice u kojemu se ne možete izgubiti zahvaljujući mogućnosti skoka, ima i poveće polje za šah. Dva simpatična detalja koji na prvi pogled izgledaju zanimljivo i privlačno za vidjeti iz blizine, samo da bi dolaskom do njih magija pomalo nestala. Kasnije ima još primjera gdje dizajn obećava, ali jednostavno nema onaj zadnji magični sastojak s kojim bi ostali očarani svijetom u kojemu se nalazite.


Uz već spomenutu mogućnost odbijanja od tla i zidova, Victor Vran baš poput Van Helsinga, na kojeg pomalo podsjeća, stiže bez mogućnosti biranja klasa. Iako ovo na prvu može zvučati pomalo razočaravajuće jer klase obično uključuju i bogatiji gameplay, developeri su se pobrinuli da situacija ne bude ni blizu takva zbog dobre razrade onih elemenata koji jesu dostupni. Samim time, ovdje manjak klasa znači i manjak karakteristika – snaga, preciznost, izbjegavanje i ostale slične statistike koje u ovakvim igrama volimo nabrijavati, ovdje nisu prisutne. Kada smo kod toga što unutar igre nema, još jedan klasičan element također nedostaje. Radi se o popularnom stablu vještina koje toliko volimo u drugim igrama proučavati dok smišljamo u kojem smjeru ćemo razviti našeg lika.

Ako vam se sada pojavio upitnik iznad glave jer pokušavate dokučiti što to Victor Vran ima da pruža dobru zabavu – odgovor se krije u šarolikim mogućnostima kombiniranja oružja, karti i magija. Ako vam upitnik iznad glave još uvijek nije nestao, riječ je o tome da se unutar igre nalazi nekoliko vrsta oružja koja uz svoj standardni napad imaju i dvije dodatne vještine. To znači da ovdje zapravo postoji značajna razlika između mača i rapira koja nije striktno vezana uz njihove karakteristike. Uz to, oružja mogu, a i ne moraju biti usko povezana s demonskim kartama koje opet dodaju još jedan sloj na stvaranje vlastitog stila igranja jer omogućavaju različite bonuse.


Ako želite izgraditi klasičnog tenka, defenzivne karte su ono čemu trebate težiti, a ukoliko, primjerice, čekić postane vaš izbor za razbijanje demonskih glava, tada u priču ulaze karte povezane s tim oružjem. Ukratko, šarolikosti na ovome polju ne nedostaje. Za kraj, tu su i magije koje su povezane s izborom oklopa odnosno odijela jer je za njihovo korištenje potreban Overdrive čiji način punjenja uvelike ovisi o tome kako izgledate na bojištu.

Demonske moći su treći element koji dodatno obogaćuje borbu – vaš izbor magije ovisi samo o stilu ubijanja protivnika kakav preferirate. Ako je borba na blizinu ono po čemu ste poznati među prijateljima, izbor bi vam mogao pasti na stvaranje vremenskog mjehura u kojemu su protivnici usporeni dok ih šamarate. S druge strane ako vam je borba na daljinu draži izbor, moguće je ispaljivati sunčevu zraku ili kontrolirati poveći vatreni stup. Na kraju, kada stupite na bojište uz dva oružja, dvije magije i pet demonskih karata, duže vrijeme ćete eksperimentirati s raznim kombinacijama istih, no bitno je da ćete se cijelim putem dobro zabavljati.

Iako je borba zbog svega navedenog uistinu zabavna, developerima kao da je ponestalo ideja kod dizajniranja maštovitih protivnika i još bitnije – bosseva. Kroz igru se provlači radnja o demonima iz drugog svijeta pa ćete susretati klasične vampire, kosture, paukove, wraithove i još par sličnih beštija, no kasnije kroz igru se osjeti ponavljanje i manjak raznolikosti u paleti protivnika.


Radnja definitivno ne sprječava mogućnost da se ubaci recimo Kraken na plamtećem konju koji bljuje munje, ali ta prilika, nažalost, nije iskorištena. To je još više razočaravajuće kod bosseva koji osim što baš i ne ostavljaju dojam da se radi o bitnom protivniku, imaju setove napada koji su takožer žrtve manjka mašte. Kada već govorim o nedostacima, treba spomenuti i kameru koja nije uvijek na pravome položaju. To ponajviše leži u činjenici što je kontrola kamere dana igraču u ruke što rezultira time da je ponekad iritantno u isto vrijeme izbjegavati napade, mlatiti protivnike i pritom još vlastoručno namještati najbolji kut za pogled na bojište, pogotovo kad se radi o uskim prostorima.

Unatoč tim manama, radi se o jednom svježem naslovu koji se ne boji odmaknuti od standarda davno definiranih unutar ARPG okruženja i time stvara vrlo prepoznatljivi identitet. U želji da solo igranje produže preko 10 sati i dodatno začine Victorove avanture, developeri su za svaku lokaciju i tamnicu pripremili različite izazove koji se nagrađuju zvjezdicama – nešto zbog čega se u igračima može razviti onaj poznati “moram skupit sve” sindrom. Čak i nakon završetka igre, otvara se novi sadržaj u obliku Bottomless Pita gdje se može farmati dodatna oprema za PvP sukobe, što je još jedan razlog da ostanete još pokoji sat pred ekranom kada u solo kampanji ubijete i zadnjeg bossa.

Na kraju nema previše smisla filozofirati treba li zaigrati Victora Vrana kada je odgovor sasvim jednostavan – da, ako volite ovaj žanr nagradite se ovom igrom. Istina, Zagoravia nema produkcijske vrijednosti jednog Diabla 3, što će se ponajviše vidjeti po prezentaciji radnje, ali to je najmanje bitno kada zaigrate i vidite koliko je zabavno skupljati opremu, proučavati što kupiti, a što prodati i onda mlatiti hrpetinu demona kombinacijom oružja i magija. Čak i ako niste ljubitelji ovog tipa igara, Victor može biti odličan uvod u početak jedne nove ovisnosti koju pruža ARPG žanr, bilo da samostalno ubijate horde protivnika radi bolje opreme ili vam je to zabavnije raditi u društvu. Victor zaista nudi mnogo za cijenu od 20 eura na Steamu.

Totalno drukčiji od drugih kažu Vještice u popularnoj pjesmi, a isto se može reći i za Victora Vrana koji je ispao jedno lijepo ljetno iznenađenje u ARPG žanru.

78 Naša ocjena
  • zabavna borba
  • zanimljivi izazovi
  • nemaštoviti protivnici
  • kamera ponekada radi problem

Stjepan Fikter

Tehnologija ga natjerala na Windows 10. Hvata se čudnih i većini ljudi potpuno stranih igara ŽNJ produkcije. Važno mu je trzanje oružja u pucačinama. Igrice su zabavne.

Komentari (3)

  • maxim.x

    06.08.2015 - 14:00

    Geralt, is that you? 🙂

    • Ozloglašeni

      @maxim.x, 06.08.2015 - 17:04

      Moguće da je to on, samo se malo ošišao i stavio šešir . 🙂

  • Czar

    06.08.2015 - 15:52

    Preporuka u svakom slučaju.Ja sam igru uzeo još u E.A. pred nekih mjesec dana tako da me ispalo 14 eur i definitivno se isplati jer je mix diabla i vh triologije a opet nosii i nešto svoje.
    Koga zanima i video recenzija, evo tu jedna pristojna
    https://www.youtube.com/watch?v=1KlZkAZILZc

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?