Napokon da je i netko došao do tog zaključka. Sa modernizacijom današnjeg društva svaka stvar u kojima ljudi uživaju postaje “ovisnost” i “psihički poremećaj” . Problem je što ljudi nemaju disciplinu.

Znači da nije psihički poremećaj nego samo jedna od manifestacija psihičkih poremećaja, prema trenutnim saznanjima. Ne znam, ja sam jednostavan čovjek. Meni je najvažnije da prestanu priče da recimo nasilje iz igara ili filmova potiče nasilje u ljudima. Ako znamo sada da je to samo manifestacija mene zanima da li možemo preko igara shvatiti neke stvari, recimo poput toga tko bi mogao imati i kakve mentalne probleme ili takve neke stvari? Jer čini mi se da su ovime samo zadovoljili terminologiju ali neka to nazovu kako žele… ti ljudi trebaju liječenje. A depresija mi se čini da je nešto o čemu bi se trebali malo više baviti jer ne znam niti jednu ma ne znam kakvo sretnu osobu (sa idealnim životom) da nije povremeno depresivna. A mislim, i ja sma od onih koji kroz igre bježi iz stvarnosti i koji voli u igrama raditi ono što u stvarnosti ne mogu ali nikada se nisam pitao zašto jer ne znam da nema neki dublji odgovor za to što igram videoigre. Osobno sam smatrao da su videoigre ovisnost i to i dalje mislim. Ovisnost ne treba nužno biti psihološki poremećaj ili fizički poremećaj ali mislim da terminologija OVISNOST o igrama treba ostati i da se od toga treba liječiti. Normalno, na psihijatrima je da dopru do uzroka problema koji se manifestira kroz igre i pokušaju promijeniti (popraviti) neke stvari ali ne znam da netko može promijeniti nešto ako nećemo nastaviti sa time da postoji ovisnost o igrama, jer definitivno postoji. Mislim, to može samo odmoći jer ljudima očito treba pomoć. Dosta psihijatra, psihologa i filozofa govori o temi medija (igre, tv, društvene mreže, internet) na temu toga da ljudi nisu evoluirali za te stvari. Mislim, interesantna tema svakako 😀

Gamer sam, ali ne znam, malo mi je ova teza nategnuta. Kako onda objašnjavaju da je recimo alkoholizam mentalni poremećaj. Ljudi također traže utjehu u alkoholu, zbog raznoraznih okolnosti, što zbog društva, financija, što zbog određenih mentalnih poremećaja tipa depresije. Nitko, ili velika većina, ne krene piti svaki dan sam od sebe, jer mu tako štima, uvijek je tu nešto u pozadini što se želi potisnuti.