Pa nije ni da su nasa igralista krcata…sjecam se ko klinac ,da smo stajali u redu i gledali starije decke kako igraju,tek kad bi se oni naigrali ,onda bi mi dosli na red..

Imaš tri možebitna razloga, manje djece, manje se igra ili ima više igrališta.

Samo je jedan razlog a to je prioritet. Današnja djeca imaju neke druge prioritete. Sjećam se nekada a to je bilo jako davno kada smo igrali košaricu tri na tri. Izgubiš tekmu i možeš sjesti i plakati jer je znalo biti po 20 trojki na igralištu koje su čekale red za igru. Danas prolazim i gledam kako koš zjapi parazan jer se više ne mogu naći dvije trojke. Ista stvar je s nogometom. Svaka ulica u naselju je imala svoju momčad i cijelu godinu smo igrali ligu. Danas u cijelom naselju ne možeš složiti jednu momčad. Ima djece, ne kao prije ali opet nesrazmjer je velik a razlog jednostavan. Današnju djecu pale neke druge stvari. Kao klinac sam imao samo dvije želje. Adidasovu trenirku i čuvene universal tenisice. Tko je to imao bio je glavna faca. Koga danas s time možeš impresionirati? Današnja djeca imaju sve no nemaju taj prirodni nagon da bi stali na teren i pokazali da su bolji od onog drugog. Ravnodušna su i jebe im se za sve jer na kraju krajeva, sve će tata kupiti. Nismo imali puno ali smo imali bogatije djetinjstvo. Bar tako mislim gledajući ovu današnju djecu. Nikakav mobitel, motor ili PS4 mi ne može zamijeniti one sate i dane provedene na igralištu, onu rupu na džonu ternisica ili onu rupu na koljenu trenirke te mamin pogled kada bi takav došao doma…

Care potpisujem od riječi do riječi. Živim odmah pored školskog igrališta od OŠ. KOje je itekako uređeno ima nekoliko terena i reflektore. Zjapi prazno vecinu vremena. A nekoc. Čekaš starije da se maknu da bi dosao na red.

Eto,covijek lijepo objasnio…