HCL.HR

Gaming kalendar: Ico – simpatični rogonja

Zoran Žalac 24.09.2018.   •   4 komentara   •   Retro gaming


Na današnji dan, prije točno sedamnaest godina, rogati je dječak stao u obranu bespomoćne djevojke po koju su došla sjenovita bića.

Osim što imaju specifičan smisao za humor i totalno drugačiju maštu, ljudi u Japanu također su veliki emotivci. Na toj njihovoj sentimentalnosti nastala je ideja za igru zvanu Ico, avanturu o dječaku i djevojčici koji komunikaciju ostvaruju držeći se za ruke. Dizajner Fumito Ueda bio je inspiriran igrama koje su koristile režirane snimke i nalikovale filmovima utoliko što nisu imale naglašena sučelja i sl., te je 1998. krenuo u realizaciju projekta zvanog Ico.

Igra je prvotno bila u razvoju za originalni PlayStation, ali je nakon dvije godine uočeno kako se vizija igre ne poklapa s mogućnostima te konzole. Projekt je tada mogao biti otkazan, ali se ekipa odlučila prebaciti ga na PlayStation 2. Iako je to zahtjevalo još dodatnog rada, godinu dana kasnije projekt je zaživio kao jedna od hvaljenih ekskluziva za PS2 konzolu.

Ico je u konačnici pričao priču o rogatom dječaku koji je zatočen u dvorcu gdje pronalazi Yordu, djevojku s kojom se ne može sporazumjeti riječima, ali vrlo brzo prepoznaje da je ona u opasnosti. Igra je bila dizajnirana po principu minimalizma – nije imala dijaloga, raznoliku postavu neprijatelja, različite vrste napada i sl. Cilj je bio minimalnim dizajnom i minimalnim brojem elemenata u okolišu i gameplayu fokusirati igrača na jedini zadatak – bijeg iz dvorca.

Ico je zbog svoje specifičnosti postao miljenik recenzenata, a godinama kasnije zbog svog unikatnog dizajna (za to vrijeme) postao je inspiracija brojnim drugim igrama. Primjerice, kreator Souls serijala svoju je inspiraciju pronašao upravo u Icou. Danas se Icou priznaje da je prije 17 godina pomoću specifičnosti svog medija uspio od igrača izvući emotivnu reakciju.

Ico je dobio dva duhovna nasljednika – Shadow of the Colossus te The Last Guardian. Godine 2011. dobio je i HD remaster za PlayStation 3 koji je pokazao kako igra nije baš najbolje ostarila, a uspio je i promijeniti iskustvo originala dodavanjem opcija za prijevod Yordinog govora te mogućnost igranja u dvoje.

Označeno sa:

Komentari (4)

  • Chronosus

    24.09.2018 - 14:17

    Jedna od najdražih mi igara, uz bok Colossusu.

  • Rock_Lee

    24.09.2018 - 14:53

    nikad mi nije bila zanimljiva ova igra iako je dobro ocjenjena kao ni shadow of the colossus i the last guardian a stvarno sam se trudio da budu..

  • l)oolvl

    24.09.2018 - 19:51

    Shadow jeste bio super i unikatna igra, na tome im svaka čast ali ICO je precijenjen; imao sam dojam da bez razloga vučem retardiranu djevojčicu za sobom koliko je Yordin AI bio primitivan, što je veliki propust za igru koja se toliko oslanja na pomoćnog lika, a i borba je bila užas.

  • moordrak

    25.09.2018 - 03:53

    ICO je u najboljem slučaju osrednji naslov ne pretjerano zanimljiv. The Last Guardian je sporoga tempa, ne intuitivan, sa komandama koje su me tjerale do ludila, a Shadow of the Colossus mogu sažeti na dvije aktivnosti: jahanje konja i ubijanje divova. Sve tri igre ponose se specifičnim art-stylom, ubitačnim komandama i mnoštvom puzlica. Rekao bi Žalac, ovo nije moja šalica čaja.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?