Najbolja glazba iz igara: Američki otrov Red Dead Redemptiona

Serijal igara Red Dead ima fenomenalnu glazbu. Za razliku od popularnijeg Grand Theft Auta, Red Dead se više oslanja na originalne skladbe i zaista je teško birati favorite među njima. Način na koji Red Dead Redemption igre koriste glazbu također je vrlo specifičan, o čemu sam pisao u zasebnom tekstu.

Međutim, uz Red Dead si u glavi najčešće vežem isključivo jednu skladbu i ako bih morao birati onu koju smatram najboljom, onda je to “American Venom” u aranžmanu Woodyja Jacksona. Skladba je to koja se nalazi na albumu glazbe iz Red Dead Redemptiona 2, ali zapravo proizlazi iz glavne teme prvog Red Dead Redemptiona.

Interesantno je kako su te dvije skladbe zapravo povezane, s obzirom na to da se i priče dvaju igara nastavljaju jedna na drugu. Finale Red Dead Redemptiona 2, u kojemu je “American Venom” ujedno i naziv zadnje misije, posljedično uzrokuje radnju prvog Red Dead Redemptiona. U tom je pogledu American Venom kao skladba zapravo uvertira u glavnu temu RDR-a.

U izvornom je obliku skladba čišća i žešća – skoro pa junačka, dok kao glavna tema kasnije zvuči malo sporije i turobnije. Možemo razglabati da se glazba u tom pogledu poistovjećuje s likom Johna Marstona koji kasnije i sam postaje čangrizaviji što je stariji. Cijelo odumiranje ideje o Divljem Zapadu kao da rezultira ukroćenim zvukom.

Jednako mi je zanimljiva i simbolika iza naziva skladbe. Čini mi se da tu nema službenog tumačenja “američkog otrova”, ali u kontekstu Red Dead Redemptiona otrovom se može tumačiti dosta toga. Otrovan je život slobode izvan dogovorenih zakona, otrovna je osveta u ime pravednosti. Ono što je pomalo poetično u svemu tome jest to da se otrov ponekad može staviti u kontekst lijeka. Bez da tu zalazimo u polje pseudoznanosti, današnjoj medicini nisu strana istraživanja različitih toksina za liječenje raznih oboljenja, pa čak i vrlo aktualnog problema.

Smatram da je motiv otrova u ovoj skladbi poetičan iz razloga što je odmetnički život, koji kad-tad usmrti čitavu Dutchevu ekipu, istovremeno i lijek/spas od dosadnog, zakonom okovanog života od kojega oni bježe. Fatalna sudbina kako god okreneš.

Epilog Red Dead Redemptiona 2 kao da je to pokušavao naglasiti misijama čišćenja životinjskog izmeta i zabijanja čavala pri izgradnje kuće. Nije to baš uzbudljiv dio igre, a možda je čak i namjerno takav da bi se naglasilo kako glavnom liku treba “otrov” u obliku odmetničkog života. Lik je svjestan da će ga taj stil života kad-tad dokrajčiti, ali to je taj “američki otrov” na čije ispijanje pristaje.