RETRO DOZA #110 – Hitman: Codename 47

Nije li ovo iznimno čudna situacija kada imate osjećaj da ste tek prije par godina odigrali prvoga Hitmana, a sada o njemu čitate u jednoj Retro dozi.

Kao da čitate osmrtnicu jedne igre, njezin posljednji bljesak pred zaborav koji je retro sfera gaming svijeta. No, valja otresti takav osjećaj i shvatiti kako naše Retro doze nisu osmrtnice, već spomenici gaming kulture, neuništivi u vremenu i prostoru. Sada je došlo vrijeme da podignemo spomenik odličnom Codenameu 47, igri koja je uvelike obilježila svoj žanr, a posljedično i našu percepciju stealtha u videoigrama.

Hitman: Codename 47 pojavio se u Sjevernoj Americi i Europi pred kraj 2000. godine, tako da je po HCL-ovoj kategorizaciji tek granično retro naslov. Japanski su igrači pak svoju verziju igre dočekali nešto kasnije, početkom 2001. godine, a ona je od tada pa do 2009. godine napravila toliko veliki utjecaj na tamošnju publiku i glavešine gaming industrije da Square Enix pri akviziciji brenda nije žalio ni novce ni vrijeme da pribavi ono što želi.

Igru je osmislio i izradio danski studio IO Interactive kojima je ovo bila prva igra, a koji se do danas upravo zbog Hitmana prometnuo u jednog od najcjenjenijih proizvođača videoigara u svijetu. Unatoč tome što je Codename 47 izašao kao PC ekskluziva, igra je bila zapažena od strane širokog spektra igrača te je unatoč relativno prosječnoj kumulativnoj ocjeni kritike uspjela izroditi nastavak Hitman 2: Silent Assassin. To je po mnogima bio mnogo bolji naslov koji se pojavio na PC-u i svim važnijim konzolama onoga doba te tako osigurao stabilne temelje nastavku Hitman serijala.

S tehničke strane Hitman: Codename 47 je bio mnogo naprednija igra od ostatka ondašnjih naslova. Razlog toj nadmoćnosti dobrim je dijelom bio korištenje sada popularne “ragdoll fizike” koja je omogućavala realistično padanje tijela neprijatelja (ili protagonista) i njegovo pozicioniranje nakon smrti. Iako Codename 47 nije bila prva igra koja je koristila takvu fiziku, već je to bio Jurassic Park: Trespasser, prvi Hitman ju je usavršio. Tamo je radila na mnogo jednostavnijem principu koji nije omogućavao sasvim realno simuliranje “ragdoll” efekta pa je zbog toga igra koristila manje resursa računala što je rezultiralo fluidnijim gameplayom.

Drugi fizikalni efekt je danas također popularan, mnogo usavršeniji sustav realnog simuliranja kretanja tkanine. Iako takvo što i nije bilo posebice bitno za gameplay, dodavalo je bodove na ukupan vizualan dojam igre, koji se u to vrijeme smatrao znatno naprednim.

O priči i samom sustavu gameplaya ne bismo mnogo pričali u ovoj retro dozi. Razlog se krije iza toga što vjerujemo kako biste priču Hitmana u punom sjaju trebali iskusiti igranjem ovoga naslova. Nasreću, Hitman: Codename 47 je dostupan u brojnim digitalnim trgovinama diljem interneta i to po relativno pristupačnim cijenama i čestim akcijskim popustima. S druge strane, gameplay Hitmana je ostao gotovo nepromijenjen kroz godine, nešto čemu je sam serijal ostao vjeran, tek unapređujući početni koncept džentlmenskog šuljanja, presvlačenja za infiltraciju i eliminacije neprijatelja.

Za potpuni dojam igre, ako ju niste svojevremeno zaigrali, pogledajte snimku prve misije koju ostavljamo u nastavku.

Jeste li ikada zaigrali neku igru iz Hitman serijala? Koji vam je najdraži nastavak? Komentare nam ostavite u za to predviđenom prostoru podno ovoga teksta.