RETRO DOZA #293: Phantasmagoria

Pošto nam je idući tjedan Halloween, za danas mi je u planu bilo izdvojiti nekoliko grbavih vještica iz svijeta video igara. Međutim, kopanjem kroz paučinu zaključio sam da su velika većina njih ne samo iz modernijih generacija, nego većinom i sasvim zgodne tete, a upravo to sam htio zaobići. Nemam ništa protiv zgodnih teta, ali to nije to. U tom slučaju, okrenuti ću se na nešto sasvim neočekivano (ili ne?) – nastavak s obećanim hororcima. Za naslov kojega danas gledamo – Phantasmagoria, zapravo mi je malo čudno da službeno još nije spomenut na našem portalu, jer stvar koja se svojedobno smatrala najstrašnijom igrom ikad zaslužuje barem nešto.

Dakle, ova “PnC” avantura je 1995. zgrozila cijeli svijet kada se pojavila na vrhuncu “full-motion” prezentacijskog stila igara, odnosno oblika interaktivnog filma. Iza nje je stajala Sierra, a igrali smo ju još na MS-DOS-u, Windowsu 3.1, Windowsu 95 i Segi Saturn. Osim što je bila strašna, zapravo toliko strašna da nisam siguran smijem li o tome uopće pričati, također je bila i jedna od najambicioznijih u žanru. Vidite, većina takvih naslova imali su oko 90 lokacija, odnosno “pozadina” kroz koje bi se kretali, ali Phantasmagoria je taj broj digla na više od 1000. Poseban studio je izgrađen za snimanje isključivo ove igre, a umjesto očekivanog budžeta od 800 tisuća dolara, na kraju se prekoračio na 4,5 milijuna (znači pet puta više). Sam je scenarij također pak bio četiri puta duži od prosječnog hollywoodskog filma, no sjećate se kako su nam igre nekoć dolazile na više CD-a? E pa, Phantasmagoria je bila na njih sedam…

Ipak, sasvim tradicionalna radnja tu nipošto nije izmišljala toplu vodu, jer ono što je dobro be treba se mijenjati. Zar ne? Ukratko, autorica krimić novela i njen suprug kupuju te se useljavaju u staru vilu kako bi našli inspiraciju za njen sljedeći uradak. Ali kako stvari stoje, ta je vila (naravno) ukleta stoga ju počinju mučiti strašne noćne more. Naime, prijašnji vlasnik bio je neki ludi čarobnjak, iluzionist ili što već, koji osim što je ubio svojih pet žena, ujedno je prakticirao i crnu magiju. Temeljitim istraživanjem napuštenih hodnika bračni par pak slučajno oslobađa demona koji opsjeda supruga, a dalje je na vama da autorici pomognete u izbjegavanju čovjeka kojega je nekoć voljela.

Ako vam takvo što zvuči poznato, to je vjerojatno jer nam Hollywood svake godine i dalje štanca filmove po ovoj klasičnoj recepturi, a veoma je slična stvar zapravo već viđena i u kultnom Stephen King uratku – The Shining. Ali, razlog zašto je Phantasmagoria tada dizala toliku prašinu je zato što je između ostalih brutalnih scena sadržavala i scenu silovanja. Jasno, igra je obilježena “M” rejtingom, odnosno “samo za odrasle”, ali Sierri to ni najmanje nije smetalo pošto su upravo na to i ciljali. Kako bi igračima dali više moći, uvedena je i šifra za otklanjanje upitnog sadržaja. Međutim, neki su smatrali da uključivanjem te cenzure cijela stvar postala još strašnija…

Iako su ocjene za igru bile prosječne te su mnogi imali primjedbe da se priča odvija užasno sporo dok su zagonetke pak prejednostavne, ništa od toga nije spriječilo Phantasmagoriu da postane dobro prodavana, te da tako dobije i nastavak. “Phantasmagoria: A Puzzle of Flesh” na zapad je potom stigla krajem 1996., a kod nas u Europu 1997. godine. S posve novom radnjom stvar više nije bila povezana s prvom igrom, no zbog jednako kontroverznog sadržaja su se i dalje provodile cenzure, dok je u nekim Europskim zemljama igra pak bila posve zabranjena. O čemu se točno tu radilo prepustit ćemo vašoj znatiželji. Video kojega smo ovoga puta izabrali mrvicu je drugačiji pošto trailer Phantasmagorie osim same igre daje uvid i u neke od procesa njene izrade. Nakon što ga pogledate, za kraj nam sada samo preostaje da vam zaželimo laku noć.