Just Cause 2
Brži od metka, jači od lokomotive, može preskočiti visoke zgrade u jednom skoku i pritom ne mora nositi kretenski kostim? Pozdravite Rica Rodrigueza i njegov "opravdani razlog, drugi put".

Rico Rodriguez pravi je čovjek za rješavanje svake krize. Iako je kao protagonist sasvim bezličan, njegova djela odjekuju eksplozijama od kojih se diktatorima tresu gaće. Prije četiri godine demonstrirao nam je to na tropskom otoku San Espiritu, a sada se vratio da napravi reda na drugoj strani zemljine polutke – otočju zvanom Panau. Mi bismo dakako voljeli da se već jednom ostavi ćorava posla te konačno dođe prisilno posavjetovati i ovdašnje vladajuće organe, no moramo se složiti kako bi Just Cause tada izgubio svoj šarm. A stila i šarma svakako ima – uz svoje otočne avanture serijal Avalanche Studiosa postao je jedan od najspecifičnijih GTA imitatora.
...evolucija pozitivnih elemenata koji su istaknuli originalNa prvi pogled to i nije neka značajna titula, no treba znati kako osobnost u moru brojnih sandbox igara ima gotovo presudnu ulogu za uspjeh. Prvi Just Cause tako je bio osrednji naslov interesantne ideje, a upravo je zbog nje ostao zapažen. Njegov nastavak evolucija je pozitivnih elemenata koji su istaknuli original, pa s pravom možemo očekivati kvalitetnu zabavu. Je li ista ostvarena, saznat ćete u ovoj recenziji.
LET U KLIŠEJ
Kao što smo već spomenuli, Just Cause 2 smješten je na azijskom otočju Panau, te nas ponovno stavlja u ulogu Rica Rodrigueza. Svestrani agent Agencije ovaj je put zadužen za rušenje novog režima na otočju, onog koji ne odgovara najvećoj svjetskoj sili. Naime, predsjednikov razmetni sin, Pandak "Baby" Panay, eliminirao je svog oca i proglasio se vladarom Panaua, pokrenuvši tako svoju diktaturu kojom planira državu učiniti neovisnom. Istodobno, najcjenjeniji agent Agencije nestaje na Panau otočju, a kako se ta dva događaja čine povezanima, Rico je primoran otkriti sudbinu Toma Sheldona, koji je sasvim slučajno njegov prijatelj i mentor.
Iz ovih je redaka jasno kako je zaplet priče jedan veliki let prema nizu klišeja. Srećom, igra se toga ne srami, niti to pokušava sakriti - sve je odrađeno nonšalantnim stilom, bez ikakvih naglašavanja dublje problematike, ili nedajbože emocionalne karakterizacije. Just Cause 2 prezentacijom svoje fabule banalan je do boli - likovi su isprazni, a njihovi motivi površni i nezanimljivi. Tome ne pomaže ni nadasve loša glasovna sinkronizacija, posebno u trenutcima kada likovi pokušavaju izvesti specifične naglaske. Voice acting na kraju je zapravo tragikomičan, no barem se uklapa u konačnu sliku priče koja je ionako stavljena u drugi plan. Ono čemu Just Cause 2 daje daleko više pozornosti jest sam gameplay.
IZLET U RAJSKO OTOČJE
Mjesto na kojemu se igra odvija jednostavno je ogromno. Panau sadrži nekoliko tematskih zona (pustinja, priobalje, šume, planine itd.) te bezbroj lokacija u obliku zaselaka, gradova, vojnih baza, aerodroma, centara za istraživanje, nuklearki i sl. Čitava mapa pršti detaljima i raznovrsnošću tako da lutanje po njoj nikada nije dosadno, čak i ako pored nekih lokacija prolazite više puta. Upravo u tom pogledu Just Cause 2 nadmašuje svog velikog uzora, GTA IV – krajolik je uistinu zanimljiv, a istraživanje teritorija uvijek rezultira zadovoljstvom. Dobar dio zasluga za to uzima dizajn svijeta koji je složen tako da bi igrač mogao izvesti raznorazne akrobacije i ludorije kakve trenutno nisu moguće ni u jednoj drugoj igri. Dovoljno je reći da ne postoji točka na mapi do koje ne možete doći, odnosno vrh na koji se ne možete popeti. Iako će za putovanje do tih točaka igrač češće koristiti osobne gadgete (o njima nešto kasnije), broj dostupnih vozila također je impresivan.
Na raspolaganju su auti, kamioni, motori, gliseri, brodovi, avioni i helikopteri i mnogi drugi, svaki model drugačiji od prethodnog po brzini i upravljivosti. Tu su još i posebna vozila koja se kupuju putem tzv. Black Market-a, a moguće ih je nadograditi na nekoliko razina.
Kao što svi znamo, otvoreni svijet ne znači mnogo ako su zadaci u njemu linearni. Ne može se reći da je Just Cause 2 bezgrešan na tom polju, no daleko od toga da je stvarno linearan. Kroz igru radimo za tri frakcije koje se bore za prevlast na otočju, te za četvrtu, matičnu Agenciju. Svaka grupa ima niz misija koje uključuju šaroliku paletu zadataka. Doduše, ovo šaroliko nemojte shvatiti ozbiljno – misije su donekle raznovrsne ako svaku frakciju gledamo zasebno. No isti modeli zadataka provlače se kroz misije triju grupa. Štoviše, u tim misijama nemate velike mogućnosti izbora niti slobode. Moglo bi se čak reći da su zadaci ponavljajući. No stvari ugrubo spašava činjenica da misije prvo treba otključati.
To pak činimo širenjem kaosa po gradu, odnosno skupljanjem nadogradnji i frakcijskih predmeta koji donose tzv. chaos bodove. Isti nam pored misija otključavaju i nova oružja te vozila u spomenutom Black Marketu. Stvaranje kaosa vrši se po jednostavnom konceptu – svaka lokacija ima nekoliko objekata koje treba uništiti, te nekolicinu nadogradnji koje treba pokupiti. Iako je stvar itekako zarazna, ponekad potraga za objektima i nadogradnjama zna biti frustrirajuća ako je riječ o većoj lokaciji, a vi trebate spaziti samo jedan sitni kovčeg koji vam je preostao.
Rico bez problema parira Batmanu i Spider-ManuSrećom, klasično kretanje putem trčanja, skakanja ili vožnje u potpunosti je zasjenjeno tehnikom korištenja padobrana te sprave koju je najlakše nazvati kukom. Princip njezina rada je paljba te rapidno povlačenje igrača prema objektu na koji se kuka zakvačila. Koncept datira još iz vremena prvog JC-a, baš kao i sam padobran, a ovdje je uvelike dorađen pa Rico bez problema parira Batmanu i Spider-Manu.
Dakle, kada ugledate interesni predmet nekoliko stotina metara dalje, pomoću kuke i padobrana do njega dolazite u svega nekoliko sekundi. Nažalost, to je toliko dobra stvar da eliminira potrebu korištenja vozila. Kretanje s jednog kraja mape na drugi tako je puno brže uz kombinaciju padobran+kuka, a ako vam je i to previše, pomoću Black Marketa možete se jednostavno prebaciti na lokaciju koju želite, pod uvjetom da ste ju barem jednom posjetili.
Dakako, kuka ne služi tek za transport već ju se može koristiti za mnoštvo drugih radnji. Primjerice, neprijatelje možete objesiti za strop, razne objekte spojiti kako bi ih vukli i sl. Namjene kuke zaista su brojne, a njihovo istraživanje te eksperimentiranje s njima posebno su iskustvo. U kombinaciji s ostalim elementima i samim dizajnom okoliša, JC2 dobiva gotovo nevjerojatnu razinu izvođenja vratolomija. Dio njih čak je obligatoran kroz misije, što nekad zna rezultirati nepotrebnom frustracijom. Lude vratolomije najlakše se izvode sasvim slučajno, dok ih je u trenutcima kada igra od vas iziskuje preciznost i smirenost gotovo nemoguće izvesti bez ponavljanja. Da stvari budu gore, ponekad ni ta preciznost nije dovoljna.
MUŠICE I VIZUALI
U nekim trenutcima ideja i izvedba bivaju uništene sitnijim bugovima. Neke je lakše nazvati propustima nego bugovima, no ishod je isti. Kuka nekad ne reagira kako biste htjeli, a kada nespretno padnete u uski prostor može se dogoditi da vam za izlazak iz istoga bude potrebno bjesomučno skakanje i ispucavanje kuke. Istina, uski prostori su rijetki, a kuka u većini situacija radi kako treba, ali problemi su tu pa se nadamo se da će biti riješeni zakrpama. Lista mušica nažalost ne staje samo na tome – fizika je s vremena na vrijeme nepostojeća. Iako to možemo opravdati u svrhu fluidnijeg gameplaya, ponašanje vozila u određenim situacijama krši zakone fizike.
...standardni kontroler je gotovo pretrpan funkcijama koje igra koristi, možemo reći da su kontrole konfuzneNadalje, ni umjetna inteligencija neprijatelja nije nešto čime se igra može pohvaliti. Protivnici su pametniji, sada čak koriste zaklon, no nesretnici nerijetko ostave čitavu glavu na meti. Nedostatci su vidljivi i na ostalim elementima - funkcija čučanja nema smisla, vozila nemaju radio, postoji samo jedna kamera, nema cover sistema itd. Iako te stvari možemo ignorirati, kontrolnu shemu ne možemo. Spomenuli smo da igra zahtjeva brzinu i preciznost. S obzirom na to da je standardni kontroler gotovo pretrpan funkcijama koje igra koristi, možemo reći da su kontrole konfuzne. Upravljanje kamerom putem analog gljiva naporno je čak i ako ste veteran u konzolaškim TPS naslovima. Na PC-u je situacija nešto povoljnija, no tipkovnicu je prije igre nužno konfigurirati jer je standardna postava kontrola pomalo čudna.
Kad smo već kod PC verzije, valjda spomenuti jednu ključnu stvar. Još je od otkrivanja službenih zahtjeva igre bilo poznato da je ovo DX10 naslov, što znači da ga nije moguće pokrenuti na starijim operativnim sustavima, prvenstveno Windows XP-u. Na samu grafiku nemamo prigovora, no u više smo se navrata uvjerili kako su razlike između DX9 i DX10 naslova većinom zanemarive, pa stoga baš i ne razumijemo odluku o odbacivanju podrške za XP, kojega btw još uvijek koristi dosta PC gamera. Bilo kako bilo, Just Cause 2 je pri samom vrhu vizualne prezentacije na PC platformi, a s obzirom na to što nudi nije toliko ni zahtjevan. Pohvalno je što igra ima ugrađen benchmark, te što su grafičke anomalije (poput iskakanja objekata u daljini) zaista rijetke, ili bolje rečeno – vješto skrivene. Brzina učitavanja također oduševljava, kao i činjenica da tijekom igre loadinga uopće nema. Doduše, sve se vrti isključivo oko eksterijera, no sjetimo se da su otvoreni prostori u igrama prije samo nekoliko godina imali učitavanja na gotovo svakom koraku.
OPRAVDANI RAZLOG
Stavimo li na stol sve prednosti i mane, Just Cause 2 u najmanju ruku ispada zabavnom igrom. No ova sandbox akcijska avantura na trenutke je mnogo više od toga. A te se trenutke isplati čekati tijekom stotinjak sati i više, koliko je potrebno da se igru u potpunosti završi. Odsutnost multiplayera stoga se ni ne osjeti, a JC2 dobro dođe kao zabava na duže staze. Nema tu neke ozbiljnosti niti pretjerane realnosti, no sve dok to od igre ne očekujete dobit ćete lijep i trajan proizvod vrijedan svoje cijene. A ako vam to nije dosta, ima lijeka i za to – objavljeno je kako će igra dobiti mnoštvo bogatih DLC paketa, što znači da će paralelno s njima doći i patchevi koji otklanjaju sitnije gluposti. Dakle, bez previše filozofiranja možemo zaključiti kako je Just Cause 2 naslov pred kojim je perspektivna budućnost, te shodno tome igra koju nikako ne biste smjeli propustiti.
Pročitali ste što mi mislimo, a sada da čujemo vas. Ostavite nam komentar o ovoj igri i našoj recenziji iste, a ne zaboravite ostaviti i svoju ocjenu.
Ako tražite više od ove igre, odnosno želite ju pobliže upoznati, pripremili smo za vas šifre i hintove koji će vam pomoći pronaći mnoge skrivene iteme, vozila, lokacije i kojekakve easter eggove.
LINK: Just Cause 2 šifre i hintovi
Info Box
Naziv igre: Just Cause 2Žanr: sandbox
Proizvođač: Avalanche Studios
Izdavač: Square Enix
Konfiguracija: Pentium D 3 GHz, 2 GB RAM, GeForce 8800 / Radeon 2600 Pro, Dx 10
Platforme: PC, X360, PS3
Multiplayer: ne
Datum izlaska: 26. ožujka, 2010.
Naša ocjena
87
ogroman svijet, trajnost, kuka, grafika
priča, voice acting, sitniji bugovi
Otkriven datum izlaska za Max Payne 3
Ko kaj?? Ne znam ja takvog, sorry :))
Da se izvuć...
Otkriven datum izlaska za Max Payne 3
Odlicno.
Prvi Ghost Recon Future Soldier gameplay traile
http://www.youtube.com/watch?v=u3MB68j-6Tg
I da, j...
Odg: Što ste zadnje gledali?n00b u 03:26
Odg: Što ste zadnje gledali?Jadran u 03:25
Odg: Što ste zadnje gledali?n00b u 03:24
Odg: 4funĐester u 03:23
Odg: The Last of UsIxy u 03:21
Odg: Što ste zadnje gledali?Jadran u 03:13
Ostale recenzije
- Trine 2 - 85/100
- To the Moon - 75/100
- Anno 2070 - 85/100
- Call of Duty: Modern Warfare 3 - 84/100
- The Elder Scrolls V: Skyrim - 94/100
- Battlefield 3 - 87/100
- Football Manager 2012 - 85/100
- NBA 2K12 - 96/100
- Rage - 85/100
- Pro Evolution Soccer 2012 - 80/100










