Day of Defeat - prolog
Crnim, hladnim ulicama duboko u tamnoj noći koračao je dugokosi muškarac. Uši mu zablokirale dvije slušalice iz koje je dopirao zvuk Nirvane. Dim magle rukovao se s dimom cigarete što ju je Zapi pokušao ubiti u sebi. Mokrom stazom koračao je kroz park. Oko njega lišće je sviralo čegrtušinu pjesmu. Zapi je zamrzio svijet. Mrzio je i ljude. Pljuvao po svemu što mu srcu i duši smetalo. Vraćao se sa njemu znanog odredišta ka svome stanu da prespava ovu mrtvu, tmurnu noć.. Ubijao j emaglu. Prolazivši gradom došao je do semafora. Ulica čista. Žive duše nigdje. Semafor je svjetlio crveno. Naravno, nije se zadržavao. Panično i polako koračao je duž bijelih traka na crnom pravcu. Iznenada ga je s boka zaslijepila svjetlost. Miris krvi plutao je zrakom.

Zapi je ležao na cesti. Iz organa kroz koji je gutao maglu, tekao je potok boje trnovite ruže. Došavši k svijesti, no još uvijek ležavši, podigao je glavu nekoliko centimetara od tla i pogledao pred sebe. Dva su ga crna lica promatrala iza maglovitog vjetrobrana. Srce ga nije slušalo, već je davalo ritam tmurnoj kiši koja se spuštala u svijet. Gledali su se Zapi i lica, dva lica i Zapi, Zapi i dva lica. Poput ranjenog vojnika s gelerom u nozi odpuzao je Zapi s kolnika a čudo s dvije osovine napustilo je mjesto zločina izgubivši trag. Zapi se pridigao te šepajući zakoračao naprijed u taj jebeni dan D. Mislio je da ga ništa ne može pokopati. Krv, kiša i znoj skolpile su savez na Zapinom tjelu. Srce mu je smanjivalo broj decibela. Frekvencija krvnog vala ubrzo se poćela povećavati kada je začuo režanj nekog stvora iz mraka. Dvije su ga krvave oči gledale ubojito blago. Jedna se oštra kljova hvalisala pod mjesećinom. Stvor je iskočio iz mraka pred Zapijeve oči crvene oči. Mrš, đukelo jebena, goni se odavde!! - izdere se zapi iz sveg glasa, svojim drhtajućim glasnicama, progutajuči kost u grlu. Stvor ga nije slušao. No Zapi se nije ukopao. Nije srao govna. Uzeo je CD iz džepa, pretrgnuo ga te dvama djelovima cd-a toj beštiji iskopao oči., u krvavoj bitci za život. I potekao je potok a crvenilo mu bijaše sjena….

Zapi nije bio ljut, razočaran životom, živćan, nesretan, nezadovoljan, zbunjen. On se jednostano raspizdio!! Vukavši za sobom šepavu nogu skrenuo je u zakutnu, maglovitu ulicu. Dva bića teturala su njome. Smijeh, divlji smijeh bio je jedini potporni stup njegovom strahu. Zato ga smijeh dvaju stranaca pomalo plašio. Polako se približavao tjelima. N auha mu je iz slušalica dopirao zvuk Nirvane. Zapalio je cigaretu i ubio snažno travu u sebe. Dva su tijela došla do njega. H ey, Mortal, ej….King kh..ha..ha..ha Mortal daj litru, daj dve da skurimo ovog klauna.. ti i ja.. – derao se jedan od njih dvojice, nafiksani anarhist. Vrat mu je bio istetoviran anarhističkim snakovima i stihovima. Po licu pircevi a niz lice duga zavjesa od kose. Kraj nosa vidljivi crveni tragovi šmrcanja droge obasjani benzinskom vatrom koja tjerala maglu iz ulice. Daj odjebi pedofilski kretenu – izdere se Zapi izravno u lice Princ Arthas-a prijeteći mu oštrim pogledom. Arthas ga je odgurnou te nastavio svoji hijenski smijeh. Mortal je uzevši karnistar, benzinom stvarao vatreni krug oko njih trojice. Ah, ebem iglu – izderese King Mortal te izvadi iglu iz vene pa je baci u oganj. Arthas nastavi uz cvilenje i luđački pogled – nekamo si se uputio maldiću? Dopusti mi da se predstavim. Ja sam Princ Arthas.. princ od anarha – te pruži izbodenu ruku prema pobješnjelom Zapiju. Zapi ga uhvati za tu ruku te je okrene za tristošezdeset stupnjeva izazvavši pritom drvenkast zvuk, zvuk lomljenja. Aaaa!!!! – izdere se Arthas I dok se Mortal polijevao benzinom Zapi je jednu polovicu CD-a zabio Princu u grkljan. Ovaj je počeo proizvoditi čudne zvukove. Nijemi vrisak prerezanog grkljana htio je smrznuti zrak. King, Mortal King se tada okrene. U rukama je držao pištolj. Vrludajući lijevo-desno, drhtavom je rukom uperio pištolj prema Zapiju. Zapi se «banzai» taktikom okomio na King-a i zabio mu drugu polovicu, najprije u grkljan a zatim u oči. Uz zvuk vodenkaste krvi zvuk pucnja iz vatrenog oružja krvničkim se valom proširio u zrak. Vrisak tišine i jecaj pobjede potpuno su ubili zrak. Tri su tijela ležala kao pali borci… Tri su krvne grupe krojile jednu.. Tri su duše napustile tijelo… Miris benzina i vatra oko žrtava okruživali su trupla a ulicom je zavladao muk. Kiša je ispirala c(k)rveni potok i slijevala ga u otvor kanalizacije. I ubiše se trojica, njih trojica duše a zvuk Nirvane bijaše im utjeha što se širila ulicom..