Fat boy
Da li su vas ikad napucavali glupim komentarima kao što su oni, pogledaj ovog, nema veće svinje, gle kak je debeo ili pak one gledaj kak je mršav, zakaj si tak mršav i slična sranja. Mislim da ti ljudi nemaju pojma i u ovom tekstu opisat ću moje stajalište prema tome svemu. Ako sam nekog uvrijedio ili ponizio ili sam mu pljunuo u oko nek mi oprosti ili nek do kraja života živi s mrljom na duši koju sam možda ja stvorio..

Dibek je imao probleme s viškom kilograma u petnaestoj godini života. Barem je on mislio da ga ima. To mišljenje stekao je zbog glupih i nepotrebnih komentara kao "Izgledaš ko' svinja" , "Mast se cijedi iz tebe" ili glupih nadimaka "Debeljko", "Fat Boy" i slična sranja. Upravo je krenuo školu. Prolazio je glavnim trgom grada te bio magnet za željezne poglede okoline. Pognute glave Dibek je ušao u tramvaj. U tramvaju se komešao i jedva stajao. Svojim je proporcija blokirao prolaz. Penzići su psovali na njega a mlađi su mu se smijali iza leđa. Dibek se osječao bezvrijedno. Pošto ga je težina tjela prisilila da sjedne jer više nije mogao stajati, odlučio je potražiti sjedeće mjesto. No, nije se mogao ni pomaknuti. Krntija od tramvaja bila je krcata ljudstvom. Vozio se tako nekih desetak minuta dok se tramvaj u međuvremenu punio i praznio putnicima. Tada je ugledao jedno mjesto nedaleko od mjesta gdje je stajao. Dibeku je lice već bilo preplavljeno znojem a i gnjevom. Na praznom sjedalu uz jednu bakicu sjedio je pas. Cucek, da ga nemaš što vidjeti. Teškom, mukom uspio je doći do tog sjedala povlačeći i odguravajući putnike koji su stajali. prišao je do bakice. Gospođo, smijem li sjesti ovdje - upitajo je Dibek pognute glave, pokazujući na mjesto gdje je sjedio pas. Ne možeš - odvratila je gospođa oštro i bezobrazno - za takve kao ti tu nema mjesta. Uostalom, zar ne vidiš da je mjesto zauzeto. Ali gospođo, zar nemožete maknuti psa? - nemoćno će Dibek. Ma nemoj, još se usuđuješ mi zapovjedati, ma prase neodgojeno, šta misliš tko si ti?? - izdere se bakica izmamivši pogled onih u tramvaju a bogami i izvan njega. Dibek je bio postiđen, barem se tako osjećao. Htio je da ga majka uopće nije rodila. U suzama je napustio tramvaj i sjeo na prvu klupu koju je pronašao u parku. I plakao.

Došao je u školu. Prvo što ga je dočekalo bili su uvredljivi povici, psovke, prostote na njegov račun, odguravanja i slične gluposti još gluplje okoline. Ušao je u razred, sjeo u prvu klupu. Gnjev i jad, nemoć i slabost bile su njegov svakodnevni stres. Unatoč svemu nije gubio živce, te na različite psovke, pitanja i uvrede nije odgovarao makar ga je u grudima nešto stezalo. Učitelji u školi mrzili su ga, baš zbog njegovih proporcija. Obitelj ga se stidjela a prijatelje nije imao. Bio je sat tjelesnog, i baš je trebalo trčati po atletskoj stazi. Prišao je profesoru te ga zamolio da ga oslobodi taj dan te muke. Profesor se prvo izderao na njega a onda ga još natjerao da cjeli sat trči krugove po atletskoj stazi. Dok je on trčao drugi su ga ismijavali. Na kraju sata, pred svim učenicima profesor mu se obratio obavješću ći ga da je dobio jedinicu zbog tog i tog razloga te da će vjerojatno ići na popravni iz tjelesne i zdrastvene kulture. To je izazvalo cijeli val smijeha zadirkivanja drugih iz razreda.

Vraćao se kući kroz park kako bi izbjegnuo trg. Kako bi se odmorio sjeo je na klupu na kojoj je sjedio neki mlad čovjek. Dibek je pognute glave tajnim pogledima obraćao pozornost na tog gospodina očekujuči da će se zbog njega maknuti. No gospodin se nije micao. Dibek je već pomislio da ga netko zajebava. Nećete se maknuti..zar me nećete vrijeđati..čak niste ni pogledom na mene bacili gnjev - mislio je Dibek u sebi. Srce mu je drhtalo. Strnac uz njega nadjednom mu je pružio ruku skinuo sunčane naočale te se predstavio - Zapi, ja sam Zapi. A ti? Dibek nije mogao vjerovati. Netko, njemu potpuno nepoznat iskazije prijateljski odnos prema njemu, osobi koju svi tako potapaju, poput sante leda koja je potpila titanic, snažno i polako. Ja..ovaj..ja, ja sam Dibek - odgovori drhtavim glasom. Dibek, da tak' me zovu. A tebe nešto muči, prijatelju ? - upita ga Zapi opušteno pogledavši naćas prema nebu. Ne. Ništa osim toga da bih se htio ubiti - odgovori mu Dibek sada već smirenim glasom te nastavi govoriti zamišljeno gledajući u njemu poznat smjer - vidiš me kakav sam. Zauzimam sedamdeset posto ove klupe. U školi, na ulici, di god dođem ismijavaju me. Čak me se i moja obitelj srami. Osječam se bezvrijedno jer to i jesam. Ni prijatelja nemam. Ovaj razgovor s tobom čini mi se kao san. Nemogu ni hodati kao normalan čovjek po ulici a da ljudi ne upilju prstom prema meni. Zbog moje težine pretjerano se znojim a još imam i problema s nogama. Ja ne izgledam kao čovjek. Ja sam svinja.. - uto ga prekine Zapi koji ga naglo okrene glavu prema Dibeku - zar ti to stvarno misliš? Zar je to tvoje mišljenje ili mišljenje drugih? Zar se stvarno smatraš manje vrijednim neg' su drugi?

Sada više ni sam neznam.. -odgovori zbunjeno Dibek.. Eto, to je jedini problem u tebi. Tvoja težina nije uopće problem u tebi. Problem je tvoj stav o sebi.Ti ga zapravo ni nemaš. E to je problem.. - objasni mu Zapi a Dibek ga iznenađeno pogleda - i danas ti se nešto dogodilo? - nastavi Zapi s pitanjima - da, al dan kao danas dogodit će se i sutra i prekosutra i dan nakon toga. Danas sam išao tramvajem u školu. Cijelim sam putem stajao i upijao poglede ljudiju. Kad sam već osječao kako mi noge tonu, odlučio sam sjesti. Htio sam sjesti kraj jedne bake. Na tom mjestu sjedio je pas, veličine moje šake. Bakica mi nije dozvolila da sjednem zbog mene ovakva - prekine ga smijeh Zapija koji onda sav u smijehu upita Debeka - bakica je tebi zabranila sjediti tamo?? Pa nije njezin tramvaj da ti govori di ces sjedit. Ako si platio kartu tvoje je pravo kao i svakog drugog građana. Ali nije u tome problem - nastavi Debek - problem je u mojoj građi. Ma daj molim te - počne mu Zapi predavat svoju teoriju o životu - Gledaj. Na svijetu postoje razni ljudi. Ima nas 6 miljardi. Tu negdje. Jedni su ugodno popunjeni, drugi su ajmo reč' zlatna sredina a drugi malo "dunn". I kaj sad? Pa zamisli da smo svi jednaki. Recimo svi ugodno popunjeni ili da smo svi zlatna sredina. Pa svijetom bi hodali klonovi. I kaj bi onda bilo? Zamisli samo da ti žena izgleda kao susjeda. Ti si jedinstven jer si takav kakav jesi i nitko ti zbog toga nemože i nesmije pregovoriti. Ljudi nažalost jesu glupi pa to i rade. Ali ti to nesmiješ slušati. Ako ti netko nešto dobaci, nemoj ih slušat. Jednostavno ih ignoriraj i pošalji ih u rodno mjesto. Ti si takav kakav jesi i po tome si ti zapravo ti. To je tvoj tjelesni i moralni EGO. Kada imaš svoj stav ništa te neće skrenuti s puta. Sljedeći put kad ti se ta bakica tako jadno preprijeći, uhvati joj cucka i zdrobi ga svojom rukom. Vidiš i da ti pokuša netko nešto učiniti ne bi mogao jer si ti sa svojim stavom ubio njihov negativni stav prema tebi. Onda sjedni kraj bakice i nek pokuša izaći iz tramvaja prije tebe..he he.. - Dibeku su počele blistati oči dok je to slušao a Zapi je i dalje objašnjavao - recimo da si izašao nakon nekog vremena iz tramvaja.. šta se dalje dogodilo? - upita Zapi - došao sam u školu gjde su mi svi neš dobacivali a na tjelesnom sam morao trčati cijeli sat i na kraju mi je još profesor zaprijetio popravnim ispitom - doda Dibek kako bi Zapi dobio materijal za obrađivanje - e.. onda slušaj ovako. došao si u školu. Morao si samo ušetati kao da ništa ne ćuješ i to je to. Jednostavno bi bilo ono "uzalud vam trud sviraći" i prestali bi te zajebavati. Ovo s profesorom. Morao si mu reći da bi ti dragovoljno otišao na popravni iz tjelesnog odgoja i to samo zato da sprijećiš profesora da ide na kolektivni kad i njegovi drugovi profesori. Baš me zanima kako bi taj profesor nakon toga razmišljao - i tako Zapi završi svoju teoriju. E fala ti Zapi- zahvali se Dibek-Mislim da si ulijo nešto u mene, moj, kako si rekao, u moj EGO. Svijet mi se nakon ovoga nekako osvjetlijo. Sada mi se ideja o samoubojstvu čini soludom. Zapi, najbolji si.

Dva naizgled stranca se izrukuju te svatko od njih ode u svom smjeru obojica s nečim što ih je činilo sretnim. Zapija to što je nekome pomogao i možda spasio život od samoubojstva a Dibeka to što je sada svjetlije gledao na svijet, što mu se podigao moral i što je po prvi put u životu moga steći pozitivan stav u sebi.. Dick oder Dunn? Baš je svejedno, Ljudi smo kakvi jesmo i svaktko je jedinstven na svoj način. To je najljepše u životu..