New Game
Sjedio sam tog dana u kafiću kad je neki luđak uletio baš u taj birc te se izderao kako je neki Zapi mrtav. Nakon silne dernjave i kojekakvih gluposti lokalnog idiota konobar je tog nesretnog mladića izbacio iz birca. Ma da čovjek ne povjeruje kakvih luđaka možeš sresti, a još kad su pod utjecajem alkohola da i ne govorim. Sjedio sam polako za šankom lupajući po laptopu i polagano ispijući posljednja dva decilitra hladnog soka. Vani je pržilo, ali doslovno. Eh vrućine. I onda se ljudi bune kak' mi gameri vrijeme provodimo uz PC umjesto da izađemo van. A onda ti isti ljudi izađu van i dožive infarkt od vrelog sunca. U pozadini je iz zvucnika u bircu dopirala umjerenom glasnoćom, vrlo ugodno za uši, pjesma Dumb. Nirvana je vladala bircom. I buljio sam tako u taj praznosivi stroj dok nisu zaškripila vrata. Tko bi drugi neg' Wildboy. Uletio je unutra sa slomljenom rukom a skejt je odložio vani, pred sama vrata. Prišao je do mene, pred oči mi nabio marker te mi prijetećim glasom naredio da se potpišem. Aj, mislio sam zašto ne, te sam mu odštampao jedan moj potpis. Na gipsanom gipsu gipsane boje crnim je slovima pisalo BLASTER32. Cool – izderao se Wildboy te sjeo za šank na stolac do mene i naravno naručio nešto osvježavajućeg.. samo da bude hladno – dodao je Wildboy I konobar mu donese sladoled.

Ovaj pak je popizdio. Doslovno rečeno. Uzeo je sladoled te ga zabio konobaru u glavu. Pala je kiša psovki. Uto je uletio Swink. Smirio je obadvojicu. Nodu je vratio na mjesto za bartnere a Wildboya je posjeo na stolicu. Neko vrijeme trajala je tišina. Zatim je polaganim korakom, neki tip ne obazirujući se na ostale sjeo iza šanka za neki stol te počeo prstima trčati po Game Boy-u. Nije rekao ništa sve dok X – Plosiv nije sjeo do njega. De si Iksiću? – pozdravio sam ga kad je ušao. Ovaj je samo klimnuo zadovoljno i naručio piće. Noda se odmah bacio na posao. Ja sam se vratio svom PC-u. Wildboy je pregledavao neki katalog sa djelovima skejta ili tako nešto dok je Swink zurio u lujster-ventilator koji se okretao u smjeru kazaljke na sat. Dok se tip s game Boyem X-Plosivu predstavljao kao Zero Dragster je sa svojim crvenim Yugićem doletio pred kafić. Ako sam dobro primjetio auto mu nije bio baš u najboljem stanju. Ulazeći u kafić stao je na Wildboy-ev skejt te je napravio nešto gimnastičkog, prilijepivši se za pod. Onda je nekim čudom ustao te je još popljuvao Wildboy-a sa raznoraznim posvkama kakvih se nebi postiodio ni sam vrag. Nakon toga Dragster je sjeo do mene te počeo nešto razgovarati sa Nodom.

I kad su svi ostali bez novca, pića a i teksta, kad je i ventilator na stropu prestao raditi, oglasio se King Mortal. Počeo je pripovjedati a mi smo ga počeli slušati ma da neznam zašto, možda zbog previše koktela.. I tako vam ja jednog dana ubacim u CD-rom tu igru. Ono svježa je, nova pa ajd da vidim šta je to. I pričekam ja da se napuni sto posto setup-a, listajući pri tom neki časopis, nije bitno ni koji. Učita se igra i sve to. Pojavi se izbornik. Naštimam opcije te onda odem na NEW GAME. Aj mislim si, sve po standardu, vjerovatno neka prosječna igra kao i sve druge. I igrao sam ja tako tu «prosječnu» igru cijeli dan. Čak je nisam uspio ni dovršiti a već sam je igrao dva dana. I napokon prošao sam je sljedeći dan. Otvorile su se neke nove mogućnosti vezane uz igru. Sve ja to isprobao. Ma ništa posebno. Taj isti dan prolistavao sam svježi broj časopisa dok na velikoj stranici još veća najava.Velikim masnim slovima pisalo je «ova vas igra zasigurno neće ostaviti ravnodušnim, ovo će biti hit godine». Gledam ja to ono zapanjenim pogledom, nevjerojatne slike još luđi tekst. Mislio sam si, ma ovime ću ubijati dane. Onda sam pomislio na onu igru koju sam netakodavno prošao te usporedio te dvije igre. Grafika, ljubav na prvi pogled svakog gamera, u igri iz hit najave velikim je kopljima oderala igru koju sam nedavno istražio vlastitim rukama..Od tog dana oči nisam sklapao. S interneta sam skidao sve moguće vezano uz tu igru. Od trielera, slika i tekstova do intervjua s proizvođačima. Po forumima sam otvarao topic-e vezane samo uz tu igru. Sve sam drugo popoljuvao. Čak sam napravio i pre-order te igre na offical site-u.

I dok je to tako King Mortal pričao Wildboy je zaspao za šankom, Noda je neumorno brisao čaše i buljio u Mortala, Zero je nije ispuštao Game Boy iz ruku makar su baterije već odslužile svoje, Dragster je samo sjedio i slušao, a X- Plosiv je kroz slamku srkao sok kojeg zapravo više nije bilo. Svink je pogledavao na sat. Na digitalnom je zaslonu crvenim točkastim brojevima zavladala nula. Bilo je točno 0:01 h kad je King Mortal nastavio… I onda je došao taj dan. Igra stigla konačno kući. Čudilo me i to da nisam imao nikakve probleme oko nabavke i pošiljke. Ma super pomislio sam. Otrčao sam do PC-a, mojeg voljenog hrama. Brzo sam ugurao CD u CD-rom. Počelo je divlje učitavanje, pokrenuo se setup. Srce mi je htjelo iskočiti. Svakim pomaknutim centimetrom setup crtice prilikom instaliranja, puknolo je jedno krvno zrnce u meni. Drhtavim rukama izvadio sam CD nakon instalacije. Pažljivo sam ga metnuo u postolje. Konačno sam pokrenuo igru. Tu je došlo do prvih simtpoma bolesti tj. do problema. Nakon pola sata uklonio sam problem i igra je proradila. Ovaj put od silnog uzbuđenja nisam ni pogledao na opcije nego sam odmah stisuo NEW GAME. Sve je bilo savršeno. U loadingu su se izmjenjivale nevjerojatne slike. I kad sam ušao u igru eto prvo razočaranje koje mi je teško palo. Grafika je zbog nekog problema bila u k***u. Morao sam tjedan dana čekati dok se patch nije pojavio na internetu. Do tada sam već bio prošao Ľ igre. I kad je igra napokon sjala svojom najboljom grafikom počelo je trzanje. Kako sam sve dublje zalazio u igru tako je trzanje postajalo sve jače. Nakon tjedan dana kupio san jači hardver te popušio cijelu svoju plaču. Nema veze prožvakao sam to kad je igra počela lijepo kliziti. Već sam prošao 2/4 igre kad opet bugovi. NPC igrači počeli su ludovati, biti neopisivo glupi. Opet sam čekao neko vrijeme dok se nije pojavio patch. Kad sam skidao taj patch otišao sam do foruma. Otvorio sam topic gdje sam hvalio tu igru. Ostali dio foruma sad me ismijavao. To mi nije teško padalo već mi je teško padalo to što sam tolko novaca, vremena a i sebe uložio u to da uživam u nečem. S druge pak strane pomislio sam da je za uživanje u nečemu potrebno žrtvovanje. OK. Nakon patcha botovi su se opametili. I bio sam već prešao ľ igre mi je igra srušila windovse. Nije mi preostalo ništa nego da formatiram hard. I kad sam konačno to napravio skinuo sve moguće patcheve opet se događalo isto. Već je bilo prošlo dva mjeseca od kako sam dobio igru. Konačno sam sve to sredio i prolazio posljednji nivo. Igra je zapravo bila plitka, bezbojna, bez atmosfere, bez ugođaja. Osim grafike i bugova nije imala ništa.

Počistio sam igru s diska i više je nikad nisam pogledao. A onda sam jednog dana tražeći CD s referatom slučajno u ruci zatekao CD s igrom koju sam igrao još prije neg je izašao (s)hit o kojem sam toliko pričao. Instalirao sam tu igru tek tolko da se malo podsjetim i da vratim nostalgijske patnje. Odmah sam krenuo na NEW GAME. Igru sam prošao u jednom danu. Za referat sam potpuno zaboravio. Igra me tolko prikovala za PC da cijeli dan nisam ništa pojeo, popio, s nikim razgovarao. Zapravo uopće nisam izlazio iz stana. Igra je nije imala vrhunsku grafiku. Tek prosječna grafika. Ali igra je imala ono što (s)hit nije imao. Imala je dubinu, atmosferu, ugođaj, toplinu.Od tog dana to su mi postali glavni aduti, glavni kriteriji po kojima sam odabirao igre.I znate što? Kad sam vidio koliko sam materijala skupio, vidio sam da je 80% igara u toj hrpi bilo iz prošlih godina a tek ostali dio bile su neke novije igre. U što se gaming industrija pretvorila ne želim ni pomisliti. Na to sve nadovezao se Swink – znate kak je Bog rekao? Iz praha ću te stvorii u prahu ćeš umrijeti.. Heh, to je Bog rekao ili si ti stvarno izgubljeni prorok? – podsmjehnuo se Zero Ma nije ni bitno – nastavio je Swink – uglavnom da objasnim svoje proročanstvo. Dakle. Igre su nastale kako bi se na njima testirao najnoviji hardver. One zapravo prvo nisu bile igre nego nekakvi virtualni simulatori na kojim se iscrtavala grafika testnog hardvera. U naše vrijeme igre postaju prave igre, tj zabava. Taj će vijek trajati još neko vrijeme. A onda će izumrijeti. Iz praha ćeš se roditi u prahu ćeš umrijeti. Dakle igre su se rodile kao testni simulatori. Hladni bez interakcije, bez atmosfere bez icega a bojim se da ce na taj nacin i umrijeti. A onda.. A onda dolazi nešto novo što više neće biti samo igra, dolazi NEW GAME iliti novi zavjet, novo poglavlje u gaming povijesti– dodao sam na sve to Ekipa je još neko vrijeme sjedila u tišini pognutih glava razmišljajući o ovome, sve dok nas Noda nije sve otjerao kući. Bilo je toćno 3:00 h kad sam se vratio u stan…..