Nova sezona Formule 1 u punom je jeku. McLarenovi vozače drže sve u svojim koncima, dok im se Max Verstappen pokušava približiti i pokvariti planove. Kako stvari stoje, teško je da će Max nešto moći učiniti, no nikad ne recite nikad. Malo tko mogao se nadati prije par godina da će McLaren biti najbolja momčad na stazi. Posljednje desetljeće tu su glavnu riječ vodili Mercedes i Red Bull. No McLaren se, za razliku od Ferrarija, probudio, usavršio i krenuo napadati glavnu stvar – naslove u kategorijama vozača i timova. Do sada se tako nešto moglo izvesti samo u F1 igrama. A kad smo kod tih F1 igara, proteklih smo dana vozili bolide u F1 25, novoj igri Electronic Artsa i Codemastersa.

Čak ni prije Electronic Artsove akvizicije britanskog studija, F1 igre nisu uvijek bile konzistentne. Bilo je tu svega i svačega, od nedostataka nekakvih osnovnih funkcija do poprilično ispunjenih i sadržajnih iteracija. U sve to se kroz godine uključio i mod priče. Kad pogledamo prošlost Codemastersovih F1 igara, bilo je tu uspona i padova. Kako se onda F1 25 nosi sa svime u godini nakon što je interes zajednice poprilično pao u odnosu na hype prethodnih igara? Idemo redom!

F1 25 donosi nam treći dio vrlo popularnog Braking Pointa. Zanimljivo je koliko su djelići priče iz F1 2019 zapravo doprinijeli da dobijemo punopravnu priču u daljnjim izdanjima igre. Devon Butler i Lukas Webber, dva glavna aktera iz tadašnje igre, omogućila su da F1 igre dobiju nešto više od pukog utrkivanja. Iako, moramo priznati, vjerojatno je tu Devon puno više pomogao.

Devon se, za razliku od Lukasa, zadržao unutar paddocka. Dio je Konnersport tima i jedan od ključnih ljudi za njihov uspješni razvoj. Lukas, s druge strane, odabrao je karijeru novinara nakon što je završio svoje putovanje kao vozač. Bilo kako bilo, Braking Point 3 nam donosi više intrige i zanimljivosti nego ikad prije.

Glavni ljudi ove priče su već poznati likovi. Osim spomenutog Butlera, tu je njegova sestra Callie Mayer i nekadašnji rival Aiden Jackson kao vozači Konnersporta. Stari lisac Casper Akkerman je šef tima, dok Butlerov otac Davidoff vuče konce kao glavni sponzor sa svojom firmom Butler Global. Konnersport je u Braking Pointu 2 završio, za njih tada, na odličnom petom mjestu u poretku konstruktora. Braking Point 3 nastavlja njihov uspon i priča se sada okreće tome da Konnersport ide prema najvišoj stepenici – tituli najbolje momčadi. Borba je naravno protiv uvijek neugodnog Red Bulla, gdje se ta dva tima izmjenjuju na vrhu.

Ne želim puno pisati o priči jer dosta rano dogodi se neočekivani zaplet. I na tome se ne staje, već se nastavlja s intrigama, toliko da nikad ne biste očekivali kako je sve to izašlo iz jedne F1 igre. I nije samo u pitanju problem s bolidima, neočekivana odustajanja prije završetka utrke ili slično, već na situaciju izvan paddocka.

Naravno da nećete pomisliti da je ovo najbolja priča ikad ispričana. Ima tu predvidljivih i klišeiziranih trenutaka. No, svejedno je zanimljivo koliko se drame uvuklo u priču koja je u svojim počecima bila tu tek toliko da igrači osjete kako imaju nekog rivala uz sebe. Akteri priče vrlo su dobri, glasovna gluma prati tražene zahtjeve i nema nekakvog prenemaganja.

Ipak ima i nekih detalja koji mi se ne sviđaju. Bez obzira što napravite u Braking Point 3 utrkama, vaš lik s kojim vozite daje vam unaprijed programirane reakcije i odnose. Zna se dogoditi da je opcionalni zadatak pobijediti, dok je glavni zadatak zadržati poziciju zbog neke loše stvari koja se dogodila bolidu. Umjesto da se vaš vozač veseli pobjedi, on (ili ona) žali se kako je utrka zapravo bila loša.

Također, odabir vozača u Braking Pointu nema baš smisla. Igra vam na početku ponudi s kojim vozačem želite voziti utrku i jasno naznači da koga odaberemo, ne možemo ga više kroz priču mijenjati. Međutim, to nije takav slučaj jer ubrzo shvatite da možete voziti i s jednim i s drugim. Nema mi smisla odabir vozača na početku ako ćete svejedno voziti s oba do kraja priče.

Odabir vozača u Braking Pointu nema baš smisla.

U suštini, Braking Point 3 je stvarno dobar dodatak u F1 igrama. Budući da se razvijao postepeno kroz tri igre, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se uopće snašao da izlazi kao zasebna spin-off igra. S obzirom na to koliko je kvalitetne intrige i zapleta u ovako malom vremenu, ne sumnjam da bi barem priča bila među kandidatima za onu najbolju. Šalu na stranu, no vjerujem kako ste dobili dojam kakav je i što nudi Braking Point (3).

Osim moda priče, tu su još karijera i My Team. Potonji se predstavlja kao redizajnirana verzija vlasnika-vozača momčadi. Sad je stvar malo drugačija – vi ste vlasnik momčadi u potpunosti te se pokušavate dogovoriti dolazak dvojice vozača u vaš tim. Kao menadžer momčadi brinete se o njenim financijama, svakodnevnim problemima momčadi i navodite ju prema uspjehu. Na kraju dana, ako ne želite simulirati utrke, možete uskočiti u kožu jednog od vaših vozača i odvesti utrku.

Na prvu to djeluje to djeluje zamorno. Zašto bih morao još i voziti utrke ako već moram brinuti o timu? Odgovor vjerojatno leži u tome što F1 25 nije punokrvna menadžer igra, već trkaći naslov. To je jasno vidljivo da je taj menadžerski aspekt, iako dobrodošao, vrlo plitak. Tek nešto malo je drugačiji nego je situacija prije redizajniranja.

Ako se zadrže na toj putanji i nadograde My Team, mogao bi on postati dostojna zamjena za propali F1 Manager. Neka dodaju zimska testiranja, malo više dubine u politiku tima i sporta te upravljanje talentima iz nižih kategorija, nećemo imati potrebu za menadžerskim igrama. Pitanje je samo koliko se to Codemastersu isplati, pošto igra izlazi na godišnjoj bazi.

Ako se zadrže na toj putanji i nadograde My Team, mogao bi on postati dostojna zamjena za propali F1 Manager.

Opet, ako ne želite previše brinuti o timu, tu je obična karijera. Iako i dalje morate čačkati oko momčadi, to nije toliko napeto kao u My Teamu. Ovdje ste ipak samo vozač pa je vaša misija voziti, imati rivale na stazi i davati dobre povratne informacije momčadi. Svakako je odlična stvar što možete na transfer marketu uključiti opciju da budu prisutni svi vozači, uključujući legende i ikone sporta, fiktivni Konnersport te AXGP iz nadolazećeg F1 filma. Ne morate čak ni raditi vlastitog vozača, možete odabrati i dovesti Michaela Schumachera do osmog naslova ili, pak, pokazati što bi Ayrton Senna sve osvojio da mu život nije iznenadno prekinut.

F1 25 uveo je i takozvane LIDAR staze. Riječ je o laserski skeniranim stazama tijekom F1 trkaćeg vikenda. Na taj način omogućen je prikaz točnih detalja o samoj stazi, ali i detaljima izvan nje poput pozicija tribina, stabala i reklama. Sve te milimetarski skenirane staze sada točno prikazuju promjenu nadmorske visine, grbavosti na određenim dijelovima, visinama kobasičastih pasica i slično. Za ljubitelje autentičnosti – apsolutni dobitak. No, za sad je LIDAR odrađen samo na stazama u Bahreinu, Australiji, talijanskoj Imoli, Japanu te američkom Miamiju.

Sve te milimetarski skenirane staze sada točno prikazuju promjenu nadmorske visine, grbavosti na određenim dijelovima, visinama kobasičastih pasica i slično.

Upravljanje bolidom je stvarno napredovalo u odnosu na prošlu godinu. Zahvaljujući povećim detaljima na stazi te povratnim informacijama koje vaši kontroleri ili volani primaju, nerealistični dodiri s rubovima staza, koji završe izlijetanjem, sada su nestali. Pasice možete zajahati i konačno dobiti na vremenu, no naravno – treba paziti da nisu to kobasičaste pasice koje će vam svejedno poremetiti balans bolida.

Konačno je ove godine dodatno skrenut pomak u smjeru simulacije. Iako je F1 25 i dalje vrlo daleko od pravih simulacija, ne mogu reći da će kontroleri uživati na jednakoj brzini kao i volan. Vidljiv je pomak prema tome da se s volanom neke stvari mogu puno lakše odraditi. Zavoji se mogu lakše pogoditi i ispravak bolida puno se bolje odrađuje nego na kontroleru, gdje ipak treba uložiti dodatni napor. Izlazak na šljunak ili travu može pod velikim brzinama donijeti naglu promjenu smjera, što je još jedna opasnost ako vozite kao manijak i ne znate se kontrolirati na stazi.

Pozitivno sam iznenađen i umjetnom inteligencijom vozača. Bome su napredovali ove godine i, ako ne vozite mrežni dio, imat ćete osjećaj kao da vozite protiv stvarnih vozača u samostalnoj karijeri. AI vozači ponašaju se kao pravi vozači na stazi. Ako je potrebno, agresivno će se braniti. Ako im ostavite dovoljno prostora, uzet će vam zavoj bez da se osjetili što se dogodilo. Čak su skloni i nekim mehaničkim pogreškama poput izlijetanja sa staze kad se bore jedni protiv drugih.

Multiplayer koji je godinama slovio kao najslabija karika ovih igara, za sada barem djeluje obećavajuće. Vozio sam nekoliko utrka i u nijednoj nije bilo onih poznatih problema desinkronizacije, teleportiranja i slično. Čak i s uključenim cross-playem, igra radi bez grešaka. Naravno, poznajući povijest ove igre, velika je mogućnost da svako novo ažuriranje pogorša stanje. Kad se isto dogodi, Codemasters se ne trudi baš popraviti ga. Ne kažem da će tako biti i ove godine, no treba biti na oprezu.

Tu je i opcija utrkivanja obrnutim smjerom, ali samo na samo tri staze. Pohvalno je tu što su trkaće linije, odlasci u bokseve programirani kao da je ovo normalni način vožnje. Ipak, pomalo sam razočaran što su samo tri staze u igri – Silverstone, Red Bull Ring i Zandvoort. Pozdravljam svakako dodatak reverse staza, no s druge strane sam razočaran jer, ne samo što su ih tri staze dobile, već mi djeluje dodatak koji bi trebao zapravo zamaskirati nedostatak sadržaja.

Nekad su ove F1 igre imale skraćene staze pa su ih ukinuli. Nekad je bilo legendarnih bolida pa su ih ukinuli. Pitanje je zapravo koliko će se ovakve staze zadržati. Kad bi ubacili sve staze s obrnutim redom vožnje ili, još bolje, klasične staze, dojam bi odmah bio puno bolji. Ovako ispada da s reverse stazama samo testiraju svoje mogućnosti i ubacili su ih reda radi.

Postoji i opcija utrkivanja obrnutim smjerom, ali samo na samo tri staze.

A što reći o audio vizualnim aspektima igre? Pa nema se tu baš puno što reći. Vizualno igra izgleda jako dobro, na najvećim postavkama i s uključenim Path Tracingom (PC only) kao da gledate onboard nekog stvarnog vozača. Mislim da F1 igre trenutno ne mogu ponuditi puno više u polju grafičkih poboljšanja. Riječ je o trkaćoj igri kojoj su glavni aduti zapravo vremenske (ne)prilike i bolidi. Eventualno bi se još mogao poboljšati model vozača, koji ponekad djeluju uznemirujuće. Kojekakvi umjetni pogledi, ponekad čak i bježanje pogleda ne čine najbolju uslugu stvarnim vozačima.

Zvuk je također vjerno prenesen. Čak i kroz više postavki zvuka, bilo da je riječ o televizijskom prijenosu ili onom iz bolida, to je i dalje na odličnoj razini. Možete imati mišljenja o zvuku modernih F1 bolida, no treba dati pohvalu kad je riječ o vjerno prenesenom aspektu stvarnog života u virtualni.

Tehnikalije gotovo da i nemaju nikakvog problema. Uz prijašnja rušenja i kojekakve glitcheve, moram priznati da se ništa od toga u ovoj igri nije dogodilo. Primjedbe su usmjerene prema nešto dugotrajnijim učitavanjima, koja su jednostavno preduga za 2025. godinu i SSD-ove na kojima se igra treba vrtjeti. Tu je i sučelje, koje je na momente zbunjujuće, ali brzo se možete prilagoditi istome.

Nakon pomalo razočaravajućeg F1 24, ovogodišnje izdanje vratilo se na stare staze slave. Ne možemo za puno F1 igara reći da imaju kompletan sadržaj, no F1 25 spada upravo u tu kategoriju. Uz poneke greške, važno je napomenuti da je ovo dobar smjer u kojem se igra kreće. Naravno, teško je pogoditi uspjeh iz godine u godinu, pogotovo za igre koje godišnje izlaze, no F1 25 može biti primjer svjetla na kraju tunela.

Bez obzira igrate li F1 igre na godišnjoj bazi ili im se vraćati svakih nekoliko godina, F1 25 spada u one igre koje morate zaigrati. Dovoljno je sadržaja da vas zadrži u bolidu, bez obzira jeste li fanatik mrežnog dijela ili samostalne karijere. A tu je i Brad Pitt, kome je to bitno.