Provjerili smo je li PC verzija igre Stellar Blade dobro zaobljena i kakva joj je fizika

---

Postoji šansa da ste već zaboravili kakva je groznica zavladala internetom prošle godine za Stellar Blade, praktički postavši preko noći jedan od najzapaženijih i najkomentiranijih naslova među ljubiteljima akcijskih igara i šire. Nije prošlo puno od izlaska, a društvene mreže već su bile preplavljene snimkama, usporedbama i mišljenjima o svemu, od sličnosti s drugim igrama, preko svjetlosnih efekata i dizajna futurističkog svijeta, pa sve do onog dijela koji je najviše zapeo za oko široj publici – glavna junakinja Eve. I to ne zbog njezine osobnosti ili kompleksnosti lika, već zbog… ajmo reći, upečatljivog izgleda i specifičnih kutova kamere tijekom akcije.

Nije trebalo dugo da se forumi zahuktaju analizama o tome koliko je njezin dizajn “realan”, što bi rekli fizičari, no istina je da zapravo polazi od stvarne osobe. Sve je djelovalo kao da je netko savršeno pogodio srž očekivanja ciljne demografije.

A ja? Pratio sam sve to sa strane, s mješavinom radoznalosti i skromnošću. Jer, naravno, jedan sam od onih koji i dalje žive isključivo na PC-ju, uvjeren da je to jedina platforma za istinski gaming, makar to značilo i čekanje godinu, dvije ili više. No, i taj dan je napokon svanuo – Stellar Blade je došao na PC.

PC verzija sa sobom nosi sve ono što očekujemo: od veće grafičke prilagodbe, višeg frameratea, ultrawide monitor podrške za omjere 21:9 i 32:9, kao i igranje na tipkovnici i mišu. Osim dolaska na novu platformu, isti dan objavljen je i Nikke crossover DLC s dodatnim kostimima i borbenim sadržajem obogaćenim prepoznatljivim vizualnim stilom iz tog univerzuma.

Uključite igru, pričekate trenutak i sve je spremno za početak zabave. Baš kako bi i trebalo biti.

Odmah na početku vrijedi spomenuti da shader kompilacija postoji, ali nema potrebe za brigom jer traje kratko i događa se samo prilikom prvog pokretanja igre. Nakon toga više nema zadrški ni učitavanja pri svakoj promjeni postavki ili ulasku u novu zonu. Pokrenete igru, pričekate nekoliko sekundi i sve je spremno za igranje. U usporedbi s brojnim naslovima s učestalim kompajliranjem, ovo zaslužuje pohvalu.

Tehnički gledano, igra je vrlo stabilna. Kao što je PlayStation 5 verzija pohvaljena zbog svoje optimizacije, tako i PC izdanje nudi visok stupanj glatkoće i pouzdanosti. U mom slučaju, uz 1440p rezoluciju i maksimalne postavke, performanse su se stalno držale iznad 100 sličica u sekundi, bez ozbiljnijih padova. Povremeno se zna pojaviti kratko trzanje, osobito pri dolasku u novo područje ili neposredno prije kraće scene, ali to su manje smetnje koje ne kvare ukupni doživljaj.

Unatoč svemu, treba reći da Stellar Blade ni s tehničke strane ni kao cjelina nije potpuno savršena. Možda nećete odmah primijetiti, ali čim bacite pogled na likove u pozadini, lako ćete uočiti da im animacije rade s upola manjim brojem sličica. Srećom, to se primarno događa na daljini, dok su u borbi animacije uglavnom ujednačene, iako pojedini likovi imaju drugačiji stil brzine animacije u odnosu na ostatak.

Igra na trenutke zna biti impresivna, s kvalitetnom rasvjetom i dobro oblikovanim modelima, što doprinosi atmosferi i potvrđuje trud uložen u detalje. Međutim, kada se usporedi s jednim od svojih glavnih uzora, Nier Automatom, razlike postaju vidljive i ne idu joj u korist. Kao novija igra, očekivanja su bila da će Stellar Blade barem onda ravnopravno stajati uz bok, no za mene je ipak korak ili dva iza. Koliko god Nier bio stariji, i dalje po meni drži visoku razinu vizualnog dojma i estetske dosljednosti postapokaliptičnog svijeta.

Medium detalji s ponekim high postavkama daju otprilike isti dojam kao na konzoli.

Što se tiče samih grafičkih postavki, nisam primijetio da PC verzija dotične igre donosi išta značajno veće vizualne razlike u odnosu na PS5. Kombinacijom medium razine detalja i pokojih high postavki, otprilike se dobije isto što i na konzoli. Sve postavljeno na maksimalan detalj donosi tek suptilna poboljšanja poput oštrijih sjena, većeg broja karaktera u daljini i slično.

Također, tekstura i opća vizualna glatkoća, dojam je, blago rečeno, prilično razočaravajući. Navedeno je u specifikacijama da PC verzija podržava oštrije, detaljnije prikaze samog okoliša i veće rezolucije, ali stvarnost je znatno drugačija. Jednostavno nisam vidio razliku između 4K teksture i razine ispod nje. Zapravo, u mnogim slučajevima, posebno kada se zaustavite i približite određenim površinama, jasno se može vidjeti da teksture ostaju plosnate i zamućene. Testirao sam to više puta, uključujući ponovno pokretanje igre i promjene postavki, ali rezultat je uvijek ostao isti.

Dok same teksture ostaju mutne i bez jasnoće, anti-aliasing na TAA postavkama ima pretjeranu izoštrenost, gdje su rubovi prenaglašeni i postoji tendencija treperenja tijekom pokreta. FSR 3 malo zaglađuje ukupnu sliku, ali pritom ne uspijeva u potpunosti neutralizirati te nedostatke. Tek s uključivanjem DLSS 4, posebno u DLAA načinu rada, dolazi do vidljivog poboljšanja gdje slika napokon djeluje znatno uravnoteženije i oku ugodnije.

Postoji solidan raspon opcija podešavanja za igranje na mišu i tipkovnici, od osjetljivosti pri prelasku fokusa između neprijatelja, popravljanja korekcije i ciljanja dodatnim oružjem, te izlaska iz jednog moda napada u drugi, kao i gotovo potpunu slobodu prilagodbe tipki prema vlastitim preferencijama. Unatoč tome, odmah je jasno da je igra primarno bila dizajnirana za konzole, što se negativno odražava na PC verziju.

Jedan pritisak tipke često rezultira time da napravite nekoliko koraka.

Glavna poteškoća leži u pretjerano osjetljivom kretanju lika, što značajno otežava preciznu kontrolu tipkovnicom. Jedan jedini pritisak tipke često rezultira time da protagonistica Eve malo poskoči, napravi nekoliko koraka i popne se na susjedni element. Često sam gubio živce pokušavajući otključati vrata, aktivirati prodajni automat ili pristupiti stanicama za nadogradnju karaktera gdje je potrebno vrlo precizno ciljati da bi se pojavila ikona za aktivaciju. Hodanje mi je također predstavljalo izazov; nije se događalo svaki put, ali barem jednom na novom području na kojem je trebalo hodati ili penjati se uz rubove, sigurno sam pao, jer jedan klik može pomaknuti Eve i za pet koraka. Dobro je što postoji zasebna opcija hodanja, ali to nije jednostavno rješenje za ovakav problem.

Nikke DLC rezultat je interne suradnje unutar studija Shift Up, konkretno između tima zaduženog za Stellar Blade i odjela zaduženog za mobilnu igru Goddess of Victory: Nikke. U ovom dodatku igrači prolaze kroz niz kratkih misija, vremenski ograničenih rundi s ciljem eliminacije svih neprijatelja, uključujući završnog bossa.

Borba se odvija pucanjem i skrivanjem u zaklone, i to iza betonskih barijera koje su toliko niske da se s pravom možete zapitati imaju li uopće neku funkciju. Svakom pobjedom osvajaju se resursi namijenjeni otključavanju kozmetičkih dodataka poput odjeće i šminke. Iako je DLC vremenski skromniji, misije se izmjenjuju kroz nekoliko lokacija, čime se ipak unosi određena doza dinamike i svježine.

Ako prvi put planirate zaigrati Stellar Blade, važno je znati što vas očekuje u borbenom segmentu. Na prvi pogled, sve djeluje brzo i atraktivno, no borba može biti itekako izazovna i povremeno frustrirajuća, pogotovo dok ne uhvatite ritam. Za razliku od klasičnih hack ‘n’ slash naslova, ovdje je tempo borbe sporiji i zahtijeva više promišljenog pristupa. Osobno bih je pozicionirao negdje između Devil May Cry i Star Wars Jedi serijala. Nije kaotično brzo, ali daleko je i od klasične soulslike težine. Animacije su namjerno usporene, s određenim kašnjenjem u reakcijama, što znači da, primjerice, ne možete odmah skočiti ili blokirati. Takav dizajn traži malo prilagodbe, pa nemojte se začuditi ako u početku pokupite nekoliko udaraca više nego što ste očekivali.

Sveukupno gledajući, Stellar Blade je solidna igra. Tehnički je stabilna, na prvu ruku vizualno dojmljiva, iako ne baš revolucionarna, s borbom koja je sposobna pružiti solidnu dozu adrenalina kada sve sjedne na svoje mjesto. Gameplay može biti zabavan, ali je i repetitivan. Priča ostavlja dojam nisko prosječnog pokušaja velikih ideja bez pravog temelja, gdje nema dodatnog nečega što bi ju učinilo zaista posebnim. Sve to dolazi za osnovnu verziju od 70€, odnosno 90€ ako želite i DLC kozmetiku. Teško je ne osjetiti da se traži previše za igru koja je stara već godinu dana. Srećom, korisnički modovi su besplatni, ako me razumijete.