Normalno je biti skeptičan kada studio poznat po razvoju mobilnih igara najavi svoj prvi visokobudžetni projekt. Prvi trailer za igru, tada još poznatu kao Project Eve, dao je naslutiti kako bi se ovdje moglo raditi o igri koja osim odličnih vizuala možda neće donijeti ništa posebno. Srećom, nakon provedenih 50 sati u igri, mogu reći da Stellar Blade nudi mnogo više od vizualne raskoši i četiri treskajuća atributa. Ako vam kombinacija Bayonette, Nier: Automata i Devil May Cry zvuči napaljujuće, definitivno ste na pravom mjestu.

Robotko vs Hentai

Ako ste iz demo verzije ili drugih izvora pomislili kako će Stellar Blade usvojiti minimalistički način pričanja priče kao nekakav souls naslov – prevarili ste se. Priča je ovdje ispričana na klasičan način kroz razumljiv dijalog između likova i kojekakve zapise kroz koje si je moguće dodatno pojasniti glavni narativ. Nekako je u tom pogledu najočitija usporedba NieR: Automata za koju je i poznato kako je bila jedan od glavnih uzora za Stellar Blade.

Baš kao i u tom uzoru, radnja igre odvija se na postapokaliptičnoj Zemlji. Razlika je u tome što umjesto robota ovdje na njoj obitavaju čudovišna stvorenja imena Naytiba. Čovječanstvo je izgubivši rat od Naytiba praktički protjerano sa Zemlje i sada živi na koloniji pod vodstvom umjetne inteligencije. Tu na scenu stupa naša dugonoga protagonistica Eve koja je član posebne postrojbe poslane da porazi Naytibe i ponovno zauzme Zemlju. Naravno, misija pođe opako po zlu pa Eve jedva preživi zahvaljujući intervenciji kolonista imena Adam koji je odvodi u posljednji preživjeli grad – Xion.

Nier Automata očigledno je bila jedan od glavnih uzora za Stellar Blade.

Ali, to je samo prvih sat vremena igre. Za one koji su zaigrali bilo koju igru iz NieR serijala, činjenica da je to bio jedan od glavnih uzora trebala bi vam sugerirati da ništa nije jednostavno kako se čini. Igra vam otkrića za svoje misterije servira dosta dobrim tempom i svakako se isplati odigrati do kraja kako biste ih sve otkrili. Ima doduše onih koji su poprilično predvidljivi te vas u globalu ništa neće izuti iz šlapica kao u Nier Automati, koja je po mom sudu ipak bolje odradila suptilnu slojevitost svog narativa.

Ono što dodatno mogu istaknuti je kako igra atmosferom i dizajnom odlično prodaje postapokaliptični, pomalo melankoličan ugođaj. Ima tu raznoraznih utjecaja poput Battle Angel Alite, Blade Runnera i još nekih poznatih SF uradaka. Osim toga, igra ima onaj istočnjački šarm gdje je njen melankoličan ugođaj spojen sa K-pop glazbom, što suprotno svim pretpostavkama funkcionira odlično.

Igra atmosferom i dizajnom levela odlično prodaje postapokaliptični ugođaj.

Eve kao protagonist u smislu priče nije lik kojega ćemo baš pamtiti. Radi se o liku koji je kao riba izvan vode i koji je dobar instrument kroz koji vas igra može hraniti informacijama o svom svijetu. Glavni motivi su joj misija istrebljenja Naytiba s daškom osvete i gotovo do samog kraja je karakterno statičan lik koji je uvijek spreman pomoći kome god treba.

Njezin fizički izgled možda je kao šaka u oko inače jadne postapokalipse, ali narativno je dobro obrazložen (stvarno je, vjerujte mi!), a čak se i neki likovi suptilno referiraju na isti izvan činjenice da ju nazivaju anđelom. Naravno, znaju developeri što su napravili pa u filmićima ima strateških kutova kamere, a tu su i brojne animacije i kostimi koji definitivno nisu za igranje pred ukućanima. Ukratko, žena je besramno seksi, ali mogu reći da to gotovo nikad ne prelazi mjeru dobrog ukusa.

Tek rijetki sporedni likovi su pamtljivi i imaju pozornosti vrijedne priče.

Kroz većinu avanture Eve prate pilot Adam i mehaničarka Lily, a oni nisu pretjerano napeti sporedni likovi. Međusobnih interakcija imaju vrlo malo i uglavnom se sve svodi na dijalog putem malenog drona koji Eve prati tijekom igre. Iako ih je većina formulaična i dosadna, nađe se pokoja značajnija sporedna misija kroz koje se upoznaju neki pamtljiviji likovi koji svojim pričama značajno doprinose tužnjikavoj atmosferi ove postapokalipse.

Iako generalno loš instrument produbljenja svijetova u igrama, već spomenuti zapisi nisu nekakvi zidovi teksta već kratke i lako probavljive poruke zemljinih kolonista. Zapravo često daju informacije koje čine glavnu priču predvidljivom, ali i unatoč tome nisu za preskakanje jer osim obogaćenja narativa donose i konkretne gameplay koristi poput šifri za škrinje s resursima i slično.

Fatal Frame

Svijet Stellar Bladea sačinjen je od nekolicine lokacija od kojih su neke linearnije od drugih. Tako ako zaigrate samo prvo područje lako bi mogli pomisliti kako se radi o vrlo ograničenoj igri kada je u pitanju bilo kakvo istraživanje. Srećom, to nije slučaj jer igra kasnije ima dvije poprilično otvorene, relativno prostrane lokacije, a čak i neke od zatvorenijih imaju mnoštvo skrivenih kutaka i puteljaka u koje se isplati zabiti nos. Stvari su i poprilično raznolike od levela do levela, a jedina je šteta što su obje otvorene lokacije u pustinjsko/planinskom okruženju pa dijele brojne karakteristike.

Glavne misije odvest će vas samo na glavne lokacije u otvorenijim levelima, dok su brojne druge vezane uz sporedne misije ili čekaju da na svoju ruku povirite što kriju. Istraživanje igrinog svijeta je generalno zabavno te je dobro integrirano s ostalim igrinim mehanikama. Uvijek se tu nađe nešto isplativo, bile nadogradnje oružja i druge opreme, kostimi i materijali za njihovu izradu, izazovni boss protivnici ili najčešće sve navedeno.

Istraživanje levela je poprilično zabavno i gotovo uvijek isplativo.

Istraživanju u prilog ide činjenica je Eve dosta ugodno kontrolirati. Kreće se ona relativno brzo s glatkim i zadovoljavajućim animacijama, a kasnije otključa i dupli skok te mogućnost kratkog dasha. Kampovi razasuti svakim levelom su u otvorenim levelima i sami čest predmet istraživanja. U kampovima Eve može predahnuti, obnoviti zalihe predmeta za liječenje, izrađivati i nadograđivati opremu, a služe i kao checkpoint te mjesta za brzo putovanje. Tu je i skupljanje skrivenih i manje skrivenih limenki koje opet nosi svoje nagrade, a kasnije u igri je moguće i pecati na za to predviđenim mjestima što je relativno zabavna aktivnost.

Većina misija neminovno će dovesti do borbe i sreća da je ona ovdje odlično izvedena. Dosta to tromo započne u smislu da Eve ima pristup tek laganom i jačem napadu uz mogućnost blokiranja, deflektiranja i izbjegavanja protivničkih. Kasnije se doduše skupljanjem iskustvenih bodova mogu otključati kojekakve specijalne sposobnosti, mogućnosti napadanja iz zraka, iz prikrajka pa čak i super moćna transformacija. Borba je ovdje relativno izazovna, nikad frustrirajuća i gotovo uvijek zabavna. Svi alati koje Eve ima na raspolaganju znači da na normalnoj postavci težine razina izazova nije ni do koljena čak i lakših soulslike naslova od kojih uzima inspiraciju.

Stellar Blade nudi hrpu borbenih mehanika zbog kojih je igra lakša nego njeni souls uzori.

To se poglavito vidi u važnosti pravovremenog pariranja i izbjegavanja napada čije je izvođenje standardna mala infuzija dopamina. Gotovo svi protivnici imaju pokazivač koji im se prazni svaki put kad im pravovremeno parirate napad, a kad ga ispraznite ih ostavljate ranjivima za razorni finisher. Uspješno pariranje i napadanje usput puni i energiju za specijalne napade pa vam time daje dodatne mogućnosti za nanošenje štete protivnicima.

Iako to zvuči kao klasični soulslike, neprijatelji u Stellar Bladeu toliko jasno oglašavaju svoje napade da se pariranje često izvodi kao od šale. Stvari, doduše, otežavaju napadi koje nije moguće blokirati ili parirati pa njih valja izbjeći što je nešto zeznutije po pitanju tempiranja. Takve napade najčešće koriste boss protivnici i zapravo su jedini razlog zašto zadnja dva bossa u igri nisu baš šetnja parkom kao većina prije njih.

Igra dozvoljava promjenu razine težine u bilo kojem trenutku ako si želite olakšati ili otežati iskustvo.

Osim toga, Stellar Blade je sklon praštanju grešaka s obzirom na izdašne količine predmeta za liječenje, a poprilično je jeftin i predmet s kojim se moguće jednom oživjeti kada umrete u borbi. Ako si želite dodatno olakšati stvari, nudi i Story postavku težine koja sva pariranja i izbjegavanja jačih napada pretvara u maleni QTE s kojim onda imate oko dvije sekunde pritisnuti pravu tipku. Svakako preporučujem da ovu postavku koristite privremeno samo ako zapnete na nekom bossu, jer usporavanje vremena strahovito narušava tempo borbe i čini ih daleko manje zabavnima. Prelazak igre otključava Hard postavku težine i tu se igra približava nekakvim soulslike iskustvima gdje sve gore navedeno i vaša vještina postaju mnogo značajniji.

Nalazi igra i načine da razbije svu tu borbu zagonetkama i platformerskim segmentima. Zagonetke se većinom svode na mini-igre hakiranja terminala ili sanduka, a nađe se i pokoja gdje valja iskoristiti elemente okoliša ili čak zaplivati za dolazak do teže dostupnih mjesta. Platformiranje nije baš najsretnije izvedeno kada treba skakutati uokolo, ali dobro funkcionira kad se Eve treba penjati i hvatati za izbočine poput Lare Croft. Većina zagonetki je strahovito jednostavna, ali naiđe tu i tamo neka kreativnija gdje treba doći do neke lokacije strateški se skrivajući od topovnjača ili lasera.

Stellar Blade ima dodatne aktivnosti koje uspješno unose dašak raznovrsnosti u gameplay.

Ima Eve i pristup dronu s dalekometnim oružjem koje može funkcionirati kao bacač raketa, sačmarica, laser i slično. Nažalost, iako dobro realizirano, oružje nije pretjerano dobro ukomponirano u igru u smislu efektivnosti. Najčešće je značajno efektivnije pribjeći standarnoj borbi prsa o prsa što rezultira da ovo oružje gotovo pada u zaborav. Čini mi se kako su toga donekle bili svjesni i developeri pa vam u određenim segmentima igra oduzme sve napadačke sposobnosti kako bi vas primorala na njegovo korištenje.

Tamanjenje neprijatelja donosi iskustvo koje je moguće ulagati u nekoliko različitih kategorija. Progresija je u tom smislu poprilično osjetna i Eve je na kraju neka sasvim druga zvjerka u odnosu na početak igre. Iako svaka vještina ima svoje mjesto u borbi, neke su ipak superiornije od drugih i fali im balansiranja. Jedna od njih običnim neprijateljima, ali i bossevima nanese ogromnu količinu štete, a zatim ih sruši na pod što otvara priliku za dodatne napade i ponovno punjenje i korištenje te iste vještine. Ima tu i nekih vještina koje bi po mom mišljenju trebale biti standardni dio njenog aresenala, ali se srećom otključaju relativno brzo nakon početka igre.

Progresija je poprilično osjetna, bilo u pogledu vještina ili seksi kostima za Eve.

Ostale putanje napredovanja ovise o opremi koja daje statistička poboljšanja, a koja se može i nadograditi materijalima koje pronađete u okolišu. Srećom ne radi se o nekakvim trivijalnim poboljšanjima od 0,3% nečega nego imate ofenzivna, defenzivna i pomoćna poboljšanja koja se penju i do visokih 30% na najvišim razinama nadogradnji.

S druge strane, imate oko 30 kostima i druge kozmetike koja nema utjecaj na gameplay, ali itekako je velik dio napredovanja i vizualne čari. Kostimi i materijali za njihovu izradu jedan su od većih motivatora istraživanja svijeta, ako ne zbog melema za oči, barem iz znatiželje svih suludih i seksi kombinacija koje su osmislili za Eve.

Glavna priča ima poprilično dobar tempo i traje oko 30 sati. Iz igre svakako možete iscijediti još dodatnih 30 ako zabijete nos u svaki kutak svijeta i kompletirate sve sporedne misije, što je po meni ovdje isplativo. Po izlasku igre nažalost nećete imati New Game+ koji stiže tek kasnije kao besplatno ažuriranje. Svakako imate opciju igru zaigrati ispočetka, ali trenutno time dobivate samo još jedan dodatni kostim.

Yamete Kudasai

Ako ste zaigrali demo, pogledali trailere ili čak samo vidjeli slike jasno vam je da Stellar Blade izgleda odlično. Iako visoko stilizirani, modeli likova izgledaju vrhunski, a ni dizajn neprijatelja i okoliša ne zaostaje puno. Lokacije su dosta dobro realizirane i atmosferične, naročito zahvaljujući iznimno dobrom sustavu osvijetljenja. Razrušeni gradovi su tmurni, kamenjari i pustinje okupani suncem, napuštena postrojenja su mračna i sve je generalno jako dobro realizrano.

Čak su i pustije lokacije začinjene hrpom detalja, razrušenih građevina i sličnog, što značajno doprinosi beznadnom postapokaliptičnom ugođaju. Borba također ima odličan audiovizualni dizajn u smislu da efekti frcaju na sve strane i doprinose tome koliko je svaka radnja iznimno zadovoljavajuća.

Sučelje Stellar Bladea nije kao nekakva mobilna igra i zapravo je poprilično minimalno kako bi te lijepe strane grafike došle do izražaja. Igra ima mehaniku skeniranja okoliša koje istakne značajne karakteristike okoliša ili resurse koju valja često koristiti. Nažalost nema nikakve mini mape pa je za snalaženje potrebno pauzirati igru i ulaziti u meni što prekida animaciju trčanja i često usporava tijek i tempo istraživanja.

Stellar Blade odlično izgleda i glatko radi u sve tri grafičke postavke.

Igra je iznimno ispolirana, bugova gotovo da i nema, a performanse su odlične u bilo kojem od tri grafička moda. Performance mod isporučuje 1440p rezoluciju u 60 fps-a, Balanced to razvlači na 4K u 60 fps-a, a Resolution gura nativnih 4K u 30 fps-a.

Većinu svog vremena sa igrom sam proveo u Balanced modu koji  odlično izgleda te je iznimno konzistentan sa isporukom 60 fps-a izvan rijetkih, ekstremno nakrcanih scena. Ako vas i to brine, Performance mod i dalje izgleda odlično i doslovno betonira tih 60 sličica po sekundi. Ipak, preporučio bih njegovo korištenje samo za igranje na najvišoj postavci težine kako vam bilo kakvo potencijalno zastajkivanje ne bi bilo na odmet u borbi.

Moje iskustvo je da igre koje dolaze s istoka uvijek najbolje igrati na nativnom jeziku, a to je u ovom slučaju korejski. To vrijedi i za Stellar Blade jer korejski bolje odgovara likovima i zvuči prirodnije, ali srećom ne mogu reći kako je engleski kriminalno loš do te mjere da će izazvati osjećaj nelagode od kojeg se diže svaka vlas na glavi.

NeaR Automata

U konačnici, Stellar Blade ponosno nosi sve svoje uzore i iako u individualnim segmentima ne doseže njihove visine, dolazi jako blizu i spaja ih u jednu odličnu cjelinu.  Odlična borba, vrhunska grafika i tehnička ispoliranost su sve što možemo tražiti od jedne igre i na momente je teško za povjerovati da se radi o prvom visokobudžetnom naslovu iz ovog studija. Najveći zločin koji igra čini je osrednja priča i činjenica da ne donosi ništa pretjerano novo, ali u konačnici se radi o odličnoj akcijskoj igri čiji atributi definitivno nisu samo sise i guzovi glavne junakinje.