Assassin’s Creed – navukao je kapuljaču prije 18 godina
Na današnji dan prije 18 godina prvi put smo zaigrali Assassin’s Creed te se u ulozi Altaira probijali kroz gužvu i lovili Templare.
Nakon uspjeha igre Prince of Persia: The Sands of Times, redatelj Patrice Desilets započeo je razvoj novog projekta zvanog Prince of Persia: Assassins. Ideja je bila proširiti gameplay PoP serijala na otvoreni svijet te mu dati svježi zaokret – Princ ne bi bio glavni lik u toj igri, već njegov čuvar koji ga iz sjene štiti od atentata.
Međutim, u Ubisoftu tada nisu bili sretni time da Princ nije protagonist PoP igre pa je nakon skoro dvije godine razvoja donesena odluka kako će projekt postati novi IP zvan Assassin’s Creed. Uz malo promjena izvorne ideje, igru o ubojici iz sjene dobili smo na današnji dan 2007. godine za tadašnje PS3 i X360 konzole.
U prvom Assassin’s Creedu postali smo Altair, član reda Assassina koji se za vrijeme Križarskih ratova u 12. stoljeću borili protiv Templara. No, to je bila tek površinska priča, jer smo Altairovu avanturu zapravo doživljavali kroz stroj zvan Animus, koji je analizirao sjećanja Desmonda Milesa, Altairovog nasljednika iz modernog vremena.
Assassin’s Creed je tom pričom postavio čvrste temelje za zaista bogat univerzum koji se smjestio negdje između stvarne i fiktivne povijesti. Na temelju toga kasnije su nastale brojne druge igre u serijalu, u drugim povijesnim erama i podnebljima.
Assassin’s Creed je svojom pričom postavio čvrste temelje za zaista bogat univerzum koji se smjestio negdje između stvarne i fiktivne povijesti.
Po pitanju gameplaya je Assassin’s Creed bio izričito fokusiran na skrivanje, tj. takozvani “social stealth”. Dok smo se u Splinter Cellu i sličnim igrama skrivali po sjenama i mračnim prostorijama, Assassini su za vrijeme bijela dana izvršavali svoje atentate, potom bježali s mjesta zločina i onda se stapali s okolinom. Prethodno tome Altair je kroz različita prisluškivanja, praćenja i krađe morao skupljati informacije o tome gdje se nalaze njegove mete.
Premda u otvorenom svijetu Assassin’s Creeda u to doba nije bilo baš puno slobode ni aktivnosti, prvi je dio postavio temelje koji su snažno utjecali na industriju videoigara. Penjanje po tornjevima na najvišu točku kako bi se sinkroniziralo i otkrilo okolni dio mape postala je obavezna aktivnost u gotovo svim igrama otvorenog tipa, od Zelde, Horizona i sl.
Penjanje po tornjevima nakon Assassin’s Creeda postalo je obavezna stvar u većini drugih igara otvorenog tipa.
Originalni je Assassin’s Creed pokupio vrlo dobre ocjene i mnogi su smatrali kako je to definitivno početak nečega posebnog. Prava razrada potencijala igre došla je već s drugim dijelom, no do tog se trenutka prvi AC bio prodao u 8 milijuna primjeraka.
Ostalo je, kako bi se reklo, povijest. Assassin’s Creed je postao najunosniji Ubisoftov serijal i njihov najsnažniji brend. Altair se kasnije pojavljivao u još nekoliko igara, dok smo se na Bliski Istok vratili 2023. godine uz Assassin’s Creed Mirage. Doduše, originalni AC danas je igriv tek na PC-ju i novijim Xbox konzolama te nije dobio nikakav remaster u zadnjih 18 godina.
































































blacklist0907
13.11.2025 - 20:2518 godina i 25 nastavaka🤣
Danilo Boljevic
13.11.2025 - 21:05Pricajte sta hocete ali zaista je legendarni serijal i meni ce uvjek biti comfort food gaminga lol.
Dzontra
@Danilo Boljevic, 14.11.2025 - 08:24DD (Dragi Danilo),
slažem se u potpunosti… nakon svih igara – napetih, teških, dosadnih, brzih, sporih, raznih vrsta i žanrova – uvijek se vratim u sigurnost AC serijala gdje znam što ću dobiti i to gutam sa srećom.
Marcus-07
@Danilo Boljevic, 14.11.2025 - 08:52Da, ima ono nešto čemu se ljudi vraćaju…Mene je original odmah obuzeo kad sam kopio novi PC 2008. Sjećam se da je jedan moj najbolji prijatelj prestao igrat tu igru i nije se vratio na nekih 70% priče. Rekao je da mu je prerepetativna i da je izgubio interes, a da su dijelovi gdje trebaš slušat likove koji ti objašnjavaju o metama i dijelovi sa znanstvenicima u modernom vremenu predugi. Ja sam baš uživao u ljepoti grafike i priča te igre mi je bila super za pratit, nakon što sam prešao igru, istraživao sam svaki mail po onim kompjuterima u modernom vremenu, držao fige da igra dobije nastavak. Nakon toga AC 2 sa Eziom mi je sjela ko budali šamar. Dalje što god mi se događalo u životu, nakon nekog vremena uvik bi se vratio da osjetim serijal, u kakvom je stanju itd. A što ljude vuče Assassin’s Creedu? Kad pogledate jednostavna je opreka ideja, dvaju pogleda na ono kako bi trebao izgledat svijet i društvo, Templari koji žele uvest red pod svojom kontrolom pod svaku cijenu vs Assassini koji se bore za slobodu pojedinca, …kroz serijal sam se više puta uhvatio kako se složim kod nekih stvari sa obje strane. Svaka ima svoj neloš argument i zato je vječna njihova borba. Ko bude jači i ustrajaniji u ratu bez pravila, taj pobjeđuje…bar za neki preriod. Onaj lore sa prethodnom civilizacijom Isu mi je također super. Prezentacija te priče je mogla biti bolja kroz igre, da masama bude jasnija, al meni se i sviđa što su tragovi te “istine” misteriozno raštrkani diljem serijala. Al da… Dobro si reka, “comfort food” u svijetu igara.
Garofal
14.11.2025 - 00:35Sjećam se ko da je jučer bilo…
To je bila jedna od onih igara zbog koje si kupovao novu konzolu.
arminko
14.11.2025 - 09:39Samo sam taj prvi i odigrao
AquaLemon
14.11.2025 - 10:07Sta neki serete za ac2 legenda od igre
moordrak
14.11.2025 - 12:10Jedini. Najbolji. Bila je to ljubav na prvo gledanje. Odigrano na prvom računalu kupljenom u cijelosti od vlastitog novca, u piratskoj verziji. Vrlo brzo, kupljen, odigran ponovno, na x360. Nakon 4-5 godina provedenih u WoW-u, Assassins Creed me pomeo sa nogu. Danas, reći ću blizu 20 godina kasnije, još uvijek pred očima jasno vidim ono legendarno, brzinom ograničeno, jahanje od grada do grada. Skrivanje među fratrima. Istraživanje bazaara u Damascusu. Prvi leap of faith. Parkour. Dosadne prosjake. Bolnicu za mentalno oboljele u Masyafu. Animus. Uh. Naježio sam se. Opet. To je bio pravi Assassins Creed. U to vrijeme, ništa niti približno slično nije postojalo na tržištu. Usporedim li ga sa ostalim igrama iz serijala, prvi Assassins creed je bio tek grubo realiziran koncept sastavljen tek toliko da radi. Borba dobra i zla uz naglašavanje univerzalnih ljudskih vrijednosti, neizvjesna budućnost i poprilična količina drame zauvijek su ostali zapisani u mojem sjećanju. Desmond Miles će ovaj vikend ponovno navući svoju kapuljaču…