Sad igram fifu 20, počela sam od semi-pro u crrer modu s klubom iz EFL League 2. Sad ihram na world class i idalje je prelagano. Pobijedila sam Chelsea 10-0 🤣🤣🤣. Tek sada primam tu i tamo poneki gol, al idalje to većinom završi sa 4-0 ili više. Težina je totalno sjebana…

Ovisno o igri, ako je fokusirana na priču onda normal-easy, ako je glavni fokus gameplay onda možda hard. Svakako ima nekih iznimka, primjerice pokrenuo sam neku igru i vidim da težina ne skalira linearnom putanju onda povećam.

Igram sve na Normal dok ARPG igre igram na svim težinama počevši od Normal i tako nakon svakog prelaska igre otključam novu težinu i igram opet od početka što je ujedno i nastavak jer su protivnici veći level i poveća mi se šansa za dobivanje legendary itema što je fora. Sada trenutno igram Diablo 3 Reaper of Souls Ultimate Evil Edition sa Wizardom na ps3 konzoli i ta igra preko 10 težina tako da ću bogami natući sate igranja.

U wolfensteinu su uvijek imali smisla za humor kod biranja dificultya, a najjače mi bilo u onom starom kad ideš na exit game a on te pita: already chickening out? 😁

Ovisi o igri.
U nekim je igrama normal zajeban, a u nekima hard lagan, tako da sam ”naziv” težine malo toga govori.

Malo je nezahvalno pitanje, zavisi od igre do igre. Uglavnom znam od kog naslova kakvu tezinu da ocekujem pa se vodim time.. Kad izaberem tezinu i provedem par sati u igri jako mi je tesko psihicki da je menjam (osecam se kao da varam ako sam pola igre presao na hard zatim vracam na easy,normal u zavisnosti gde zapnem..) cak mi se desavalo da prestanem da igram umesto da smanjim tezinu.

Koliko traje platiniranje Ratchet&Clanka?

Hitman uvek igram na najtežim podešavanjima. Serious sam nikad nisam igrao ispod najteže težine( serious). Uglavnom sve igre igram na najtežim podešavanjima.

Uvijek Medium! Nisam baš slabičak da igram na Easy, ali nisam ni mazohist da se nerviram na Hard.

Klasika, prvo igranje na normal, a onda povećavam ili spuštam po potrebi. Ako ima neki trofej za hard ili permadeath težinu, upustim se u tu suludu pustolovinu.

Na hard igre tipa guns gore and cannoli ili my friend pedro. Price na normal

Za hard mode čelične živce pripremiti. Sjećam se mojih teenage dana i polupanih PS 1. konzola

Igrao Sekiro neki dan… To je mazohizam. Citam po netu da je teza od Souls igara i Bloodbornea. Odustao. Nisam fan umiranja XY puta dok se ne nauci odredena spranca za prelazak. Inace uglavnom igram na normal/medium. Ponekad na hard. Ovisi od igre do igre.

Ovisi o igri, obično krenem na srednjoj težini. Ako je prelagano prebacim na veću težinu.

Prvi prelazak na normal. Nezz kad sam nešto odigrao ma easy možda kao klinac. Nakon toga ako ponovno prelazim hard ili nešto vise.

E ova skupina souls…nešto igrača je pak posebna skupina…prvo jer je neobično da ljudsko biće traži neke takve izvrnute igre sa tolikim guštom (probat jednu, dvije i zgrozit se na izopačenost….ali sa gištom čekat svaku novu takvu igru 🙄🙄)…a drugo, uvijek velika većina tih igrača traži da se izbace težine, tako da i drugi manje opterećeni igrači moraju proći istu razinu izvrnute avanture kao ovi hard core izvrtenci…e stvarno stat i čudit se 🙄🙄

Uvijek na normal. Možda sam dvije tri igre na hard prešao jako davno… Sjećam se RE4 i modern warfare.

Ovisi o igri,ako znam da bi igra mogla imat dosta dobru priču onda prvo normal pa drugi put hard,inače hard odmah

Nekad normal ,nekad easy ovisi od same igre hard nikad skoro ne stavljam jer volim da uzivam u igri a ne da se mucim sa prelaskom

Zavisno od igre ako igram npr PES počinjem na top player pa kasnije prebacim na superstar kad se naviknem na gameplay, a ako igram neku TPP avanturu ili story based igru počinjem na normal pa po potrebi prebacim na veću težinu. A u slučaju da igram neki FPS igram na hard.

Samo jako, nista labavo!

Većinom onu opciju između ispod najteže ako ima na skali. Ako su samo easy, medium i hard, onda hard.

Easy mi je više zabavno. Takva mi je i DOTA 2.

Normal+Hard=Platina.
Neke igre na Hard težini zahtijevaju sasvim drugu taktiku pa ako mi se igra svidi i zabava duže traje.
FF7 Remake je npr. laganiji na Hard težini jer već na Normal dobiješ Gotterdammerung pribor ( naravno,ako si sposoban za to 😄 ) i “teži” prelazak je ustvari lakši s tim čudom, sve bitke dobivene iz prve osim Sephirota iz drugog pokušaja.

Uvijek normal u prvom prelasku, a onda nekom prilikom kad opet zaigram bude hard

Sve na normal.

Ovisi koja igra. Recimo ako igram neki žanr u kojem znam da nisam dobar, igram na easy. A ako igram neki žanr u kojem sam podosta dobar, onda isto igram na easy.

U principu Normal…al sad sam se sjetio. U South Parku kako pomices tezinu igre tako ti je koza tamnija…ono sto teze to si crnji😂😂😂

Medium , pa ako to zahtjeva platinum igram na hard

Uvijek na većoj težini od normalne koju često i povrećam (recimo sa hard na very hard) tijekom igranja kad dovoljno izvježbam gameplay mehanike. Normal težina mi je previše lagana i kvari mi uživanje u igri. Za mene je malo izazova jedan od čari video igara. Ipak sam ja old school gamer odrastao na starim generacijama konzola kada igre nisu vodale igrača za ruku. Trenutno igram Dark Souls 2: Scholar of the First Sin, težina je baš onako po mojoj mjeri. Uživancija. 😌

Samo normal, ne mogu zamisliti da sam se u GOW-u protiv Valkyra morao boriti na hardu

Ne da mi se živcirat, a ni prehodat kroz igru, zato normal. Iskreno, ne volim ni kad su težine nekako umjetno postavljene. Ono, na easy te ne mogu pogodit rafalom sa dva metra, a na hard te headshotaju pištoljem na 150 metara i još imaju 150% healtha…

Većinom uvijek igram odmah na hard, ali sa nekim igrama znalo mi se dogoditi koje igram prvi puta da ipak sa hard prebacim na normal. Kada igru prolazim drugi ili treći puta onda to ide i najteže šta je moguće tipa hardcore i td.

Isto tak. Souls igre su super jer nema tezine- samo trud! Igre sa pricom ugl na normal, pa ako zagrizen za igru, sljedi hard.

Zadnjih 10ak godina na hard (ili zadnju prije najteze u slucaju da ima vise opcija od osnovnih), prije toga normal. Shvatija sam da je stvar “navike”, i da ti se skill uskladi s tezinom. Barem u slucaju teze opcije. Osicaja sam da mi produzi trajnost igre, ne zbog broja ponavljanja, nego zbog mog pristupa, di igram malo pazljivije (sporije) i vise strateski.

Normal u većini, rijetko easy ili hard. Začudo igrao Nightmare (ili kak se zove težina) za Doom 2016, baš lagano prešao dok normal mod je bio prelagan

Sve krecem na normal oduvijek, nikad nisam poceo sa drugom tezinom. Normal je bas ono da se opipa dobro igra, da se malo naviknes, sve skontas bez nerviranja a onda ako igra to zasluzi fura se dalje sa vecom tezinom, na easy nikad nisam nista igrao.

Više zavisi o vrsti težine nego o samoj igri, na što točno mislim? U većini igara se neprijateljima poveća health dok se igraču smanji damage što mi je najglupljih i najljeniji oblik mijenjanja težine. I zapravo najdosadniji jer umjesto ubijanja neprijatelja 5 sekundi nam odjednom treba 15 bez nekog dodatnog sadržaja tipa boljeg loota. U nekim igrama smo na taj način natjerani koristiti možda potions ili drugacije vještine koje inače ne bih (zbog toga sam npr witcher 3 igrao na deathmarch). Težine u igrama najčešće ne daju neki osjećaj zadovoljstva kao npr Dark Souls što mi ne daje previše motivacije za igranjem na najtežim postavkama.

Uvijek normal ili hard, nikad, al bas nikad easy.

Uvijek krećem na normal, na easy nikad.

Ponekad ovisi o omjeru price/akcije u igri, ali uglavnom normal. Nikad hard ili vise od toga jer se jednostavno ne zelim nervirati, ipak igram da se opustim:-)

Imam samo jedno pravilo. Igrao na normal ili hard, za najbolje iskustvo NIKAD NE MENJAJ TEŽINU TJEKOM PRELASKA! Kreni na normal a sljedeći put na hard.

normal, i jedva tako imam vremena za završit igru, kamoli više prelazaka na više postavki

Prva igrica koju sam prešao na najtežoji razini bila je Spec Ops: The Line 😀

A nisam glasao ni za šta jer ovisi od igre/žanra, kao što spomenuše neki. Većinom na normal, osim total war, racing igara ili recimo mp koji imaju singleplayer kampanju (u mom slučaju Titanfall 2, Battlefield 1 i SW Battlefront recimo), ne možeš to igrat na normal pa onda se razočarat kad se poigravaju sa tobom u multiplayeru. 😀

Ma samo Light&Easy mode bajo moj… perunika i vanilin kiflice.

Uvijek normal poslije hard, da bude zanimljivije

Pucačine na najvećoj težini, na konzoli pokušam isključit aim assist ako je moguće ako je napucavanje responzivno a ne tromo kao što sam naletio u nekim sp pucačinama. Ostale igre normal ili malo više od normala. Ne prelazim igre drugi put pa si obično podesim da mi ne bude dosadno lagano nego da se moraš malo potrudi. Znao sam odustat od igre rađe nego spustit težinu.

Uvijek hard, ali ne najteža težina, jer danas svaka igra ima po 5 razina težine, nisam baš mazohist da igram na najtežoj razini, ali jednostavno predugo igram da bi i dalje igrao na normalu.