Igra: F.E.A.R 2: Project Origin
Platforma: PC
Platforme na kojima je igra dostupna: PC, PS3, XBOX 360
Period igranja: Rujan 2017.g.
Broj provedenih sati u igri: 7
RECENZIJABez obzira koliko se trudio uživati u F.E.A.R 2: Project Origin, očekivajući puno iz iskustva sa njegovim prethodnikom, nemogu, iako je igra kao nastavak fenomenalna nema ono nešto, ne uvlači se pod kožu kao što je F.E.A.R. unatoč tome što su uzeli sve ono što je jedinicu učinilo odličnom, i dodatno vizualno poboljšali. Ali nije problem u igri, problem je u nama i prvom nastavku … postavili smo previsoka očekivanja.
Početak igre ide paralelno sa završetkom jedinice, i ne nastavljate igru kao Almin potomak, nego kao pripadnik specijalnih jedinica koji je dobio zadatak sigurnog izvlačenja direktorice Armchama, tako da ako ste očekivali nastavak odličnog završetka jedinice, to potražite negdje drugdje. Iako niste u čizmama Nea iz prvog nastavka…a ne Nea, nego „Point mana“, i dalje imate pristup sposobnosti usporavanja vremena, ili kako su objasnili u igri nadljudskim refleksima ali nećemo dalje o tome da previše ne kvarimo priču za one koji su propustili ovu igru, čije detalje možete dobiti samo ako pokupite sve intel kartice kroz činove igre.

Kao u prethodnoj igri Alma nas i dalje posjećuje, ali ovaj put i napada, pa malim quick time eventima morate je odbiti, dok nas kao igrače QTE je taj koji nas odbija, i upravo to je moja prva zamjerka ovoj igri. Sa time su ubili imerzivnost, umanjili količinu horor elemenata i igru dodatno poglupili.
Sekvence noćnih mora su dosta dobre, dapače i puno bolje nego u prethodnom nastavku, i apsolutni ripoff japanskih horor filmova, što je ustvari dobro, jer jedino onda Almu možemo vidjeti kao curicu. Kroz igru nas posjećuje u svojoj odrasloj formi, i sa onim što vidim nisam impresioniran. Igra je dobra koliko je dobar njen antagonist, dok je Alma kao antagonist odlična, njen model koji su developeri napravili je blago rečeno loš (ne želim reći užasan jer to bi bila dobra stvar), muljave teksture, sama ideja kako bi trebala izgledat je jako jako loša.
Njena pojava bi nas trebala cimnut, ili bar na tren zabrinut, a u stvari nas prvo malo nasmije, i onda razočara.

Sama mehanika igre je zabavna, kao što se i očekivalo od igre, i sama srž te zabave, napucavanje uz sve popratne efekte je odlična, ali s druge strane nije nimalo unaprijeđena naspram prve igre, mada me nemojte krivo shvatiti … iznimno je zabavna ali za očekivati je da je malo bolja nego je bila, ipak su developeri imali par godina za unaprijediti ideju.
Vezano za mehaniku igre valjalo bi spomenuti i umjetnu inteligenciju protivnika, koja je podosta zaslužna za pružanje zabave i samog gušta, i u FEAR-u je skoro pa savršena, nema veće fore od ponovnog prolaska, a svaki put neprijatelji na istoj lokaciji se drukčije ponašaju, bacaju stolove da stvore zaklon, zatvaraju vrata i iskaču kroz prozore.
Nažalost nisu zadržali naviranje protivnika u timovima, nego je sada u valovima kao da igramo neki arena shooter, i tu zabava prestaje, a sve što su trebali je zadržati timove iz prethodnika.

Novost u igri je „mech suit“, koji imate u dva navrata i priliku prošetati, i koristiti ga kao drobilicu za meso. Nije potrebno spominjati previše koliko je nadmoćan, i zabavan za koristiti, ali nažalost oba puta ta vožnja prekratko traje, ali ipak je ovo horor FPS, tako da mu ovdje niti nije mjesto.
Problem franšize je riješen ovim nastavkom, naime level dizajn je bio toliko monoton, i izravan da nakon 2 sata sve postane užasno repetitivno, a sad je priča skroz drukčija. Početak igre je klaustrofobična i dostojna jedinice, i nakon nekih 2 sata igre dolazimo do otvorenijih dijelova, napucavamo se po ulicama i proširujemo arsenal razornijim oružjima, stižemo u šarenu osnovnu školu koja je bez obzira na paletu boja najnapetija po pitanju horora. Sa time su ubili monotonost, i to je najveći plus ovog nastavka iako je igra i dalje ostala linearna.

Još jedan od razloga zašto igra djeluje življe i dinamičnije je taj što od početka do kraja komuniciramo, borimo se rame uz rame i pratimo članove vlastitog tima, stalno se nešto događa sa njima, nismo izolirani kao u prvoj igri.
Nažalost, sa ispravljanjem grešaka prethodnika, izgubili smo na atmosferičnosti, samo da bi dobili pokoji QTE i ubacili Rambo scenu sa lošim rockom u pozadini, što se dogodi na samom kraju igre.
Potrebno je spomenuti da igra ima i DLC (koja danas nema…) po imenu Reborn, gdje igrate kao pripadnik protivnika Replica, ali nisam imao želje ga uopće pokretati, jer nažalost nisam se nadao nećem zabavnom nakon svega viđenog u ovoj igri. Isto tako igra ima multiplayer koji danas nakon par godina od izlaska nema nikakvu zajednicu igrača pa tako ni on nije isproban.
Teško mi je kritično gledati igru, dati joj objektivnu ocjenu, jer je došla na krilima F.E.A.R-a u čizmama njegovog operativca nakog kojeg objektivnost je odletjela kroz prozor, jer po prvi put u svijetu igara smo mogli biti Neo iz Matrixa.
Igra je odlična, priča se malo popravila, oružja su tipična za FPS, level dizajn je unaprijeđen, neprijatelji su raznovrsniji i dobili smo priliku faširati ljude u mechu. Ali to sve bi mijenjao za sačmaricu iz prvog nastavka, bože dragi što su ljudi mislili kada su je zamijenili sa abominacijom iz ove igre. Samo to ruši ocjenu, bez da spominjem QTE, i pucanje u lokote na vratima, mala distrakcija koja produlji gameplay sveukupno za otprilike 10 minuta, ako i toliko, daleko gore od "Press
F to pay respect".

Bez obzira na ispolirani engine, bolji level dizajn i raznolike neprijatelje, loš antagonist, QTE i činjenica da treba odigrati više pola igre da bi došli do zanimljivih oružja i priče, nemogu ovu igru ocijeniti kao napredak naspram prethodnika, jednostavno nema dovoljno „onog nečeg“. Kada bi je mogao zagristi, imala bi okus loše sačmarice…
Cijena na steamu je 14.99 $, što znači da za kutiju cigara je možete dobiti na popustu kojeg se možete dočekati, jer nema potrebe žuriti i žuditi za igrom, jer ako je niste dosad kupili i isprobali, možete se strpiti do prve steam rasprodaje.

Ocjena 80/100.
http://youtu.be/2ldsV0P5EAgZa:
Umjetna inteligencija protivnika, level dizajn, osjećaj napucavanja, refleksi protagonista, zadnja scena igre.
Protiv:
Naglasak na akcijskim scenama kojima nije mjesto u ovoj igri, lokoti, sačmarica, QTE, zabavna oružja otključavaju se pred kraj igre.