Finski Remedy Entertainment već je dugi niz godina poznat po svojim narativnim single-player igrama. Serijali Max Payne, Control i Alan Wake privukli su nas u svoje otkvačene, nadrealne svjetove i pružili nam nezaboravne priče. Remedyjeva najnovija igra kompletno je odstupila od tog pristupa pa je FBC: Firebreak kooperativna pucačina za troje igrača, smještena u maštoviti svijet Controla. Pošto je kooperativni online prostor prilično zasićen, Firebreak bi trebao biti prokleto dobra igra da bude vrijedna našeg vremena. Je li, doista?

Firebreak je smješten nekoliko godina nakon Controla, u nadrealnoj Najstarijoj kući. Radnici FBC-a zatočeni su unutra, a paranormalna sila Hiss pravi im je trn u oku. Radnici odlučuju osnovati inicijativu Firebreak te se dobrovoljno boriti protiv Hissa, a igrači preuzimaju ulogu tih volontera.

Bilo bi sjajno da postoji nekakva enciklopedija u igri koja nam objašnjava događaje, neprijatelje i što sve trebamo znati, no toga nema. Također, svi misteriozni, kriptični i metanarativni elementi iz priče ovdje nisu prisutni. No, priča ovdje zaista nije bitna. Firebreak postoji da se zabavite uz prijatelje.

Bilo bi sjajno da postoji nekakva enciklopedija u igri koja nam objašnjava događaje, neprijatelje i što sve trebamo znati, no toga nema.

Igra je vizualno impresivna. Teksture i modeli su jako kvalitetni, a sustav osvjetljenja je sjajan čak i bez raytracinga. Nisam posvjedočio nikakvim većim bugovima, a igra mi se vrtjela oko 150 sličica s manjim padanjima tu i tamo. Naravno da raytracing poždere framerate, iako s druge strane daje puno veću dubinu osvjetljenju. Osobno mislim da je za ovakvu igru bitnije glatko iskustvo nego što bolja grafika, tako da je korisna stvar što se raytracing može isključiti.

Jedan od najvećih problema Firebreaka jest taj što nema pravi tutorial. Većinu stvari ćete ovdje sami otkrivati. Neke mehanike su prilično jasne, no ostale ćete trebati sami naučiti metodom pokušaja i pogrešaka. Firebreak nije uopće kompliciran, no proces upoznavanja s igrom je loš, a samo jednom se stvara prvi dojam. Sva objašnjenja su u obliku teksta tijekom igre ili u menijima, a većina igrača to jednostavno neće čitati.

Firebreak nije uopće kompliciran, no proces upoznavanja s igrom je loš, a samo jednom se stvara prvi dojam.

Interaktivna tutorial misija, npr. kao u Helldivers 2, znatno bi popravila inicijalni dojam. Tih prvih pola sata igre je ključno za dobar dojam, a upravo je taj dio najlošiji. Ništa ne znate, imate najlošiju opremu, a jedine dostupne misije su vrlo kratke i jednostavne. No, ako nastavite igrati, otkrit ćete vrlo solidnu igru sa sjajnim značajkama.

Osnovna struktura igre sastoji se od ulaska u misiju, rješavanja zadataka te izlaska iz misije putem dizala. Ovdje pritom možete zasebno podešavati trajanje i kompleksnost te težinu misije. Želite kratko, a intenzivno iskustvo od pet minuta? Ili laganu, opušteniju misiju od 20 minuta? Na vama je da odlučite, a kako završavate misije, tako otključavate i dodatne modifikatore koji vam daju nagrade i unose elemente nasumičnosti u svaku misiju.

Kako biste otključali modifikatore za misiju, morat ćete ju uspješno završiti tri puta. Važno je i napomenuti da svaka misija ima različite mehanike i zadaci se rijetko ponavljaju. Da biste shvatili punu dubinu Firebreaka, morat ćete otključati ove modifikatore. S njima igra postaje puno zabavnija i kaotičnija.

Da biste shvatili punu dubinu Firebreaka, morat ćete otključati ove modifikatore.

To nas dovodi do igrivih klasa. Tri su opcije: Fix Kit, Jump Kit i Splash Kit. Ako odaberete Fix Kit, popravljat ćete stvari ogromnim ključem, Jump Kit, uključivati generatore i pržiti neprijatelje strujom, a Splash Kit, liječiti svoje prijatelje i gasiti vatre. Određene klase su bolje za određene misije, a za neke su potrebne sve tri ako ne želite da vam se povisi krvni tlak.

Na primjer, misija Freezer Duty daje vam zadatak upaliti grijalice i baciti ih u ogromne ledene anomalije. Tu je za lagani uspjeh samo potreban Jump Kit. No, misija Hot Fix bit će vrlo teška ako nemate sve tri klase u timu jer vas traži da popravite ventilatore te da im uključite struju, a cijelo vrijeme se temperatura diže i vrlo je lagano zapaliti se. Tu sam doživio kako je to biti ljetni roštilj kada nas je zapalio jedan pokvareni ventilator. Ako imate tri igrača različitih klasa, igra je glatko iskustvo jer se klase međusobno podupiru i svaka ima svoju funkciju. Tako da je kooperativno igranje super i svatko se može osjećati kao heroj. No, postoji jedno veliko “ALI”.

Igra je glatko iskustvo kad se klase međusobno podupiru i svaka ima svoju funkciju.

Firebreak nema nikakav razrađen sustav komunikacije u samoj igri. Možete pingati jedan predmet ili neprijatelja, i reći “Ostanite zajedno!” ili dati potvrdni odgovor “Da”. To su sve taktičke opcije na raspolaganju. Ne postoji tekstualna niti glasovna komunikacija – trebate se sami snaći za nju. Donekle sam imao sreće što se tiče igranje s nasumičnim igračima, no vidio sam da su se mučili na nekim dijelovima igre i mogao sam im objasniti igru da je postojala ikakva komunikacija. Iako većina igrača danas koristi Discord, gubi se društvena čar igre. Ne možete se povezati s nasumičnim igračima kao što je prije bio slučaj. Prava šteta.

Ako odlučite zaigrati solo ili u dvoje, broj neprijatelja će biti manji i rjeđe će vas napadati. Neovisno o broju igrača, uvijek sam imao osjećaj da je težina taman kako bi trebala biti. Ako odlučite igrati na maksimalnoj težini, čeka vas napeto, kaotično i ludo iskustvo. Konstantno ćete biti pod pritiskom, a neprijatelji će samo dolaziti i dolaziti. U jednom trenutku je sve mirno, a u drugom gorite, vaš suborac se pretvorio u čudovište od ljepljivih papirića, a treći igrač se tušira dok baca granate na neprijatelje. Zato je i toliko zadovoljavajuće kada napokon uspijete uspješno završiti ove misije. Što dulje igrate, to je Firebreak bolji.

Što dulje igrate, to je Firebreak bolji.

Suborci se mogu međusobno oživljavati, no ako dovoljno puta padnete na pod, morate potrošiti jedan bod za respawnanje kako biste se vratili u borbu. Kada ponestanu svi bodovi, a svi su mrtvi, misija se prekida. No, ako ste završili glavne zadatke i umrli, to se i dalje broji kao uspjeh. Slično Helldiversima, misija je ovdje važnija od vašeg preživljavanja. Da biste odgodili vašu neizbježnu smrt i regenerirali zdravlje, morate se tuširati ili piti vodu. Da, tako je – FBC: Firebreak prva je multiplayer igra koja tjera gamere da se tuširaju i piju vodu. Užasa li!

Nažalost, neprijatelji nisu nešto previše maštoviti. Imate standardne zombije koje trče prema vama, frajere s puškama, velike frajere s mitraljezima i bacačima granate te likove koje lebde na stolicama i par rijetkih neprijatelja. Raznolikost neprijatelja je ovdje stvarno loša.

Nažalost, neprijatelji nisu nešto previše maštoviti.

Sustav progresije je prilično jednostavan i iznenađujuće brz. Igra ima requisitions meni, nešto slično battle pass sustavu, gdje otključavate stranice i birate što ćete uzeti, no uglavnom su nagrade kozmetičke ili linearna poboljšanja oružja. Osim toga, možete otključavati poboljšanja za lika poput više municije, bržeg sprinta, itd. Igranje s određenom klasom omogućava vam da stavite više poboljšanja na taj Kit.

Firebreak ima slab arsenal sa samo šest vatrenih oružja. Kada počnete igrati, oružja su slaba, spora i traljava. Kada otključate bolje varijante, pucate brže, radite više štete i uglavnom su oružja puno zabavnija za koristiti. Tako da je napucavanje na početku loše, ali eventualno postane dobro. Uglavnom je cijela igra dosta loša prvih sat vremena, no kada dobijete dodatne opcije i otključate neke stvari, Firebreak postane užitak za igrati.

Nakon desetak sati igranja, već sam došao do zadnje stranice requisitions menija i otključao najbolja oružja te doveo Fix Kit do maksimalne razine. No, to sam postigao tako da sam skupljao dokumente po skloništima i od poraženih boss protivnika. Igra vam ovo ne objasni, no ako uspijete skupiti hrpetinu stvari i uspješno pobjeći, napredovat ćete dvostruko ili čak trostruko brže, ako vam se posreći.

FBC: Firebreak igra je manjeg budžeta, ali velikog srca. Ekipa Remedy Entertainmenta odlučila je eksperimentirati i napraviti nešto novo, nešto što inače ne rade. Uglavnom im je uspjelo – misije su zabavne, raznovrsne, a sam gameplay je iz trenutka u trenutak izvrstan. Najveći problem Firebreaka je što treba proći dosta vremena da se počnete zabavljati. Najštetniji je izostanak pravog tutoriala koji detaljno objasnio sustave igre. Tako da razumijem ekipu koja odigra pola sata i odustane. Možda bi im iskusniji igrači mogli objasniti neke stvari da postoji ikakav sustav komunikacije, no ni toga nema.

Rezultat je solidna igra s donekle pristupačnom cijenom od 40€. Ako vam je to previše, igra je dostupna na Xbox i Playstation pretplatama. Remedy je nam obećao dati još dvije besplatne misije, a između možemo očekivati ostala poboljšanja. No, recenziramo igru kakva je sada, a ne kakva će biti za pola godine. Tako da Firebreak preporučujem ako ste strpljivi i voljni dati mu šansu duže od početnih sat vremena. Samo nemojte očekivati nešto što ćete godinama igrati – za to ipak nema dovoljno čvrste temelje.