HCL.HR

Natjecanje recenzija 01/2018

  • 10 Odgovora
  • 15531 Hitova
*

Hrv4tin4

  • Moderator
  • ******
  • 5550
  • Bez predrasuda
    • Steam
Natjecanje recenzija 01/2018
« : 02. Studeni, 2017., 06:58 »


Rasprava i svi komentari se odvijaju isključivo u temi - Natjecanje recenzija - Općenita rasprava, a u ovoj temi se postaju isključivo recenzije.

Svi se možete okušati u pisanju recenzija, a nagrade su i više nego primamljive:
- Pobjednička recenzija će biti objavljena na HCL portalu.
- Igra koju dijelimo pobjedniku u 01. mjesecu je: The Witcher 3: Wild Hunt za PC!


Dobro pročitajte donja pravila kako ne biste bili diskvalificirani!

PRAVILA:
# Igra mora biti originalna i kao dokaz se prilaže screenshot sa Steam (Uplay, Origin, PSN, GOG, itd.) account-a i/ili slika fizičke kopije igre za koju se može vidjeti da je vaša (uz kutiju (BD disk) koji slikate napišite papirić sa svojim nickom s foruma).
# Nema zadane teme i/ili igre, platforme. Izaberite neku igru koju posjedujete (na bilo kojoj platformi), igrajte i napišite najbolju moguću recenziju te igre
# Minimalan broj znakova je 1 novinarska kartica (1800 znakova), a maksimalan broj znakova su 6 novinarske kartice (10800). U znakove se ne ubrajaju screenshotovi i video zapisi.
# Obvezno je imati 5 vlastitih (ne kopiranih s interneta) screenshotova.
# Screenshot mora biti pridodan u recenziju - moraju se slike prikazati u samoj recenziji, a ne biti linkovi.Video tutorial!
# Nije obavezno, ali poželjno je imati i video iz igre koji ste sami napravili. Video ne mora sadržavati komentar nego čisti gameplay u proizvoljnom trajanju. Ako postoji, video također mora biti embedan u recenziju. Video tutorial!
# Recenziju možete najkasnije dostaviti do zadnjeg dana tekućeg mjeseca (npr. 31.07. do 23:59) sve recenzije koje su stigle poslije toga biti će automatski diskvalificirane.
# Recenzija MORA sadržavati iduće podatke ovim redoslijedom:
- Naziv igre
- Platforma na kojoj je igra igrana + sve platforme na kojima je igra dostupna
- Kada je igra igrana
- Broj provedenih sati u igri

- Sama recenzija

- Dokaz o vlasništvu igre (Screnshot svog librarya ili diska)

# Zabranjeno je svako kopiranje recenzija s interneta, časopisa ili drugih izvora.
# Zabranjeno je postaviti recenziju koju ste već objavili prošli mjesec - dakle ako prošli mjesec niste osvojili nagradu ne možete opet ostaviti istu recenziju u novom natjecanju.
# Povjerenstvo od tri člana će pregledati recenzije prije samog glasovanja i prije otvaranja ankete i glasovanja će izvijestiti sve ukoliko je netko diskvalificiran i zbog kojeg pravila. Sve će biti objavljeno u ovoj temi.

Primjer recenzije.
« Zadnja izmjena: 16. Siječanj, 2018., 11:22 wyzard »

Odg: Natjecanje recenzija 11-12/2017
« Odgovori #1 : 12. Prosinac, 2017., 20:21 »
Igra: L.A.Noir
Izdavac: Rockstar Games
Zanr: Avantura, Akcija
Platforme i datum izlaska: PS3, Xbox 360: 20.5.2011, PC: 11.11.2011, Nintendo Switch, PS4, Xbox One: 14.11.2017
Igrano na: PC
Broj igrača: 1
Datum igranja: Decembar 10. 2017.god
Preporuka: od 16 god.
RECENZIJA:

Suprotno od Grand Theft Auto 4 cija se radnja desava u izmisljenom gradu sa ponekim slicnostima sa gradom iz stvarnosti, radnja L.A. Noire desava se u vjerno prenesenom Los Angelesu iz davne 1947. godine. Igrate policajca Cola Felpsa, koji treba da odrzava red na ulicama L.A.



Medutim, posto je citava policija u korupciji od glave do pete, to nece biti lako. Takode mu ne ide u korist suocavanje sa licnim problemima jer je cinio neke lose stvari tokom Drugog svjetskog rata u kojem je sluzio.



U igri napredujete od jednostavnog ulicnog policajca do detektiva. Rjesavate zlocine kroz svoja istrazivanja, intervjue i saslusanja. Kada prvi put stignete na mjesto zlocina, necete videti nista sto ce vas upucivati na dokaze kao kod drugih igara koje vas vode za ruku. Morate sami pronaci objekte koje leze uokolo. Objekti Vazni za istragu- kao sto je opusak - biljeze se u vasu biljeznicu. Igra je strukturirana u igranju slucajeva tj. rjesavanje slucajeva jednog po jednog.



Intervjui su takode bitan aspekat istrage, tako da se tada revolucijonarne animacije lica analiziraju da biste utvrdili da li ispitanik laze ili govori istinu. To je bilo izvedeno novim razvijenijim Motion-Capture-System-om glumaca na novom sistemu za snimanje kretanja lica. Kao rezultat toga, animacije su posebno fluidne i detaljne.



Na taj nacin imate slicne mogucnosti u dijalogu kao u Mass Effect-u i vase odluke mogu uzeti odredeni pravac. Da li biste ispitanika zeleli nagovoriti, odmah ga optuziti ili izvrsiti jos vise pritiska na njega? Takode mozete izkoristi beleske iz vase vjerne biljeznice za konsultaciju. U igri se na momente osjecate popt pravog detektiva u kojekakvoj csi seriji tako da je ova igra veoma dobra preporuka svima koji to smatraju zanimljivim. A i generalnim ljubiteljima Rockstarovih prica i igara ovu igru stavljam na srce jer ih sigurno nece razocarati.

Dokaz o posjedu igre
:



+ Slucajevi sadrze dovoljno dubine sto je alfa i omega za jednu detektivsku akcijsku avanuturu.
- Iako revolucionarni, izrazi lica nekada djeluju nerealno, npr. iako suspekt govori istinu njegove grimase lica daju utisak da laze.


Grafika: U svoje vrijeme revoluciona animacija faca, koja je i dan danas vrlo ugodna oku, te lijepo predstavljen Los Angeles
Gameplay: Realisticno upravljanje vozilima i dovoljno zabavani pucacki i akcijski elemanti gameplaya
Zaključak: Odlicna akcijska avantura smjestena u 40tim godinama koja vjerno prenosi atmosferu davnog L.A. prepunog korupcije i kriminala.
Ocjena: 85/100
« Zadnja izmjena: 29. Siječanj, 2018., 08:59 SemirTheChosen »

Odg: Natjecanje recenzija 11-12-01/2017-2018
« Odgovori #2 : 08. Siječanj, 2018., 08:48 »
Naziv igre: IHF Handball Challenge 12

Žanr: sportska simulacija
Datum izlaska igre: listopad 2011. godine
Uključeni igraći modovi: igra za jednog igrača (single player)
Igra namijenjena osobama: starijim od 3 godine
Platforma na kojoj je igra igrana: PC
Trenutna cijena: 3,99€ (http://store.steampowered.com/app/283490/IHF_Handball_Challenge_12/)
Platforma na kojoj je igra još dostupna: PlayStation 3, Xbox 360
Kada je igra igrana: 9. 1. – 12. 1. 2018.
Broj provedenih sati u igri: 15 sati

RECENZIJA

UVOD
Za razliku od sportskih simulacija poput nogometa, košarke ili, čak i, Formule 1, rukomet je slabo zastupljen u igrama. Razlog tome može se pronaći u činjenici da je rukomet popularan sport u relativno malom broju zemalja i to uglavnom u Europi. Posljedično, broj potencijalnih igrača nije prevelik. Igra IHF Handball Challenge 12 izašla je 28. listopada 2011. godine. Prije nje, 5-6 godina ranije, je izašla još jedna 3D simulacija rukometa, prije pojave Steama, a kojoj sam zaboravio naziv. Nakon promatrane igre izašle su još IHF Handball Challenge 14, Handball 16 i Handball 17, a za siječanj 2018. godine najavljena je i igra Handball Action Total. Zašto se recenzira starija igra, a ne ove novije? Razlog je jednostavan i praktičan – u novijim igrama nema reprezentacija! Ideja za recenziranje ove igre pronađena je u europskom prvenstvu koje se ove godine održava u Hrvatskoj.

IZBORNICI
Odmah po pokretanju igre, igrača može birati između uobičajenih opcija kao što je odigravanje prijateljskih utakmica, svjetskog prvenstva, lige ili treniranje.

Slika: Glavni izbornik u igri

Ukoliko se odluči za odigravanje prijateljskih utakmica, igrač može odabrati momčad iz prve španjolske lige, prve i druge njemačke lige, te 8 momčadi iz drugih liga. U igru je također uključeno 24 nacionalnih momčadi odnosno reprezentacija.

Slika: Tablice održavanja svjetskog prvenstva

Odabirom svjetskog prvenstva i izborom određene reprezentacije pokreće se raspored održavanja svjetskog prvenstva u rukometu koje je održano 2011. godine u Švedskoj. Prema tome rasporedu, 24 reprezentacija je razvrstano u 4 skupine po 6 reprezentacija. Nakon odigranih utakmica u skupini, 3 najbolje plasirane reprezentacije iz svake grupe se spajaju i formiraju dvije grupe od po opet 6 reprezentacija. Ipak, bodovi ostvareni u prvim grupama se na određeni način prenose u ovu grupu. Naposljetku, nakon još odigrane tri utakmice u novim skupinama, dvije najbolje plasirane reprezentacije iz svake skupine idu u polufinale. Dakle, na putu do trofeja igrač mora odigrati ukupno 10 utakmica.
S druge strane, liga se odigrava na krajnje jednostavan način. Sa svakom ekipom iz lige igrač mora odigrati po dvije utakmice – jednu doma, a drugu u gostima.

Slika: Izbornik trening kampa

Veoma zanimljiv dio igre krije se pod izbornikom trening kampa. Kao u nekoj RPG igri, i ovdje igrač može stvoriti novog igrača, te birati mu fizički izgled, poziciju i igri, nacionalnost, klub za koji igra, itd. Međutim, ne može se odmah napraviti superigrač jer se raspolaže s određenim limitiranim brojem bodova koje možete podijeliti po karakteristikama svojeg igrača (brzina, dodavanje, pucanje, itd.). Kako bi nadogradio svojeg lika/igrača, igrač se mora dokazati na treninzima ispunjavanjem određenih zadataka koje se svode na postizanje određenog broja golova u zadanom vremenu. Navedene zadatke igrač obavlja treniranjem kontranapada, napada 1 na 1, napada 2 na 2, pucanjem sedmeraca te pucanjem sa svih pozicija na terenu. Igraču se također pruža mogućnost vježbanja obrane 1 na 1. Rezultati koji se postignu mogu se usporediti s rezultatima drugih igrača te ih na taj način možete i izazvati. Ipak, treba naglasiti da se izazivanje drugih igrača i napredovanje vlastitog lika/igraća moguće je jedino ako ste u tzv. online modu koji ne radi. Pretpostavljam da su u međuvremenu ukinuli podršku za igru i odgovarajuće servere.

Slika: Tko će izaći kao pobjednik ovog sedmerca?

GAMEPLAY
Nakon izbora odgovarajućeg moda igre, igrač može birati između četiri različite dvorane (Gym, Crystal Palace, Capital City Dome, District Arena) koje se razlikuju po svojoj veličini i broju gledatelju koje mogu primiti. U nastavku se može podesiti trajanje poluvremena i to u trajanju od 3, 5, 7, 10, 15 ili punih 30 minuta. Postoje tri težine igre (easy, medium i hard), ali nekih značajnijih razlika nema. Doduše na hard težini protivnici češće znaju ukrasti loptu ako im se igrač približi i nešto su brži u napadu. S druge strane, s nekim protivnicima poput Australije ili Rumunjske znam se mučiti čak i na easy težini. Istovremeno, na istoj razini težine (easy) Francuzi teško mi zabijaju golove, tako da ih relativno lako ponekad mogu pobijediti. Dakle, moglo bi se reći da težina igre ovisi o nekoj slučajnoj varijabli, a ne o postavci u igri. Iznenađujuće je da se težina igre može promijeniti čak i u usred utakmice. Nadalje, postoje tri razine brzine igre te tri položaja kamere od čega je najbolja ona koja se nalazi okrenuta prema golu, iza leđa napadača, jer je najpreglednija.

Slika: Izbornik postavke igre

Čim se pokrene igra i počne utakmica, prva stvar koja se primijeti jest nedostatak sudaca. Njih nema na terenu već se prema potrebi pojavljuju u prozorčiću gore desno na ekranu. Suci se također ponašaju nepredvidivo. Za neki normalni kontakt ponekad će suditi običan prekršaj ili 2 minute isključenja, a ponekad i ništa.

Slika: Nema ti suca na terenu. Na koga se dereš?

Kontrole su relativno precizne, ali je teško odigrati određene poteze na tipkovnici jer zahtijevaju istovremeno pritiskanje triju tipki plus smjer pucanja. Takvi pokušaji redovito završavaju s blokadom cijele tipkovnice i propalim pokušajem. Igrači djeluju trapavo i ukočeno. Navedeno dolazi pogotovo do izražaja prilikom bilo kakvog kontakta koji nije striktno skriptiran (kad obrambeni igrač „zagrli“ napadača).

Slika: To! Pobijedili smo Australiju!

Uz malo iskustva ponekad se AI golmana može malo „zblesirati“ na način da ga se natjera da polako ode s gola u određenom smjeru, dok je lopta u drugom. To je samo dokaz da bi trebalo još poraditi na inteligenciji protivnika.

Slika: Balić na metar od lopte, golman izvan gola – ishod?

Osjećaj pucanja po golu je zadovoljavajući, ali ništa preko toga. Igrač ima određenu kontrolu kamo će pucati. Ipak, mada igrač nacilja rašlje i puca svom snagom, vratar to, na neki način, jednostavno obrani. Puno puta sam se našao u situaciji da sam loptu već vidio u golu, a da bi onda golman napravio nekakav trzaj kojim bi obranio gol.

Slika: Ljudi moji, kakav je samo ovo skok šut!

Ono što je daleko od realnog jesu kontra napadi. Igrači su jednostavno prespori da bi se odigrala prava kontra gdje bi jedan igrač sam se našao pred golom ili da bi golman bacio loptu krilnom igraču u kontru.

Slika: Tranzicija kontranapada je jako spora

TEHNIČKA STRANA
S tehničke strane, igra nije previše zahtjevna što proizlazi iz činjenice da je izašla prije više godina. Ipak, sjećam se da kad sam je igrao na nešto slabijem računalu da baš i nisam bio previše oduševljen s performansama. Dakle, optimizacija se mogla odraditi i bolje. Također se mogla uključiti i v-sync podrška čime bi se riješio problem kidanja ekrana. Zvuk u igri je prihvatljiv, ali moglo je to i puno bolje jer se zvukovi brzo počinju ponavljati. Mada je uključena podrška za miša, ponekad je s njime teško biti precizan u izbornicima što zna biti frustrirajuće. Isto je frustrirajuća činjenica da se igra više ne može spojiti online, čime igrač ne može razvijati svojeg lika. Na taj način oduzeli su mogućnost igranja veoma značajnog i zanimljivog dijela igre.

Slika: Tko leži, ne bježi...

ZAKLJUČAK
U donošenju konačne odluke treba imati na umu da je razvoj rukometa kao igre još u svojim povojima, te da se ova igra možete smatrati svojevrsnim prvijencem i pokretačem razvoja igara simulacija rukometa. Shodno tome preko određenih nedostataka, od kojih su neki ispravljeni u idućim igrama, može se slobodno prijeći. Ukidanje servera i podrške za igru je nešto što se smatra veoma negativnim. Stoga je dobro da igra niti nema podršku za multiplayer jer bi na ovaj način ona ionako izostala.
Očigledno je da igra ima brojne nedostatke. Logično se zbog toga postavlja pitanje preporučiti li ovu igru? Odgovor je i da i ne. Odgovor ne temelji se na činjenici da su brojni nedostaci iz ove verzije ispravljeni u idućim igrama. Međutim, novije igre su znatno skuplje te nemaju uključene reprezentacije.
Za one koji nisu preveliki obožavatelji rukometa ova igra će pružiti zadovoljavajuću razinu zabave za jedno ili dva popodneva, dok će istinskim obožavateljima rukometa ova igra potrajati koliko traje jedno europsko ili svjetsko prvenstvo.

Slika: Svjetski prvak dobiva samo naslovnicu u novinama – tako i igra dobiva samo prolaznu ocjenu

OCJENA: 50/100

ZA:
+ rukomet
+ zadovoljavajuća podrška za tipkovnicu
+ postoji hrvatska reprezentacija u igri

PROTIV:
- nema više podrške za igru
- ukočeni igrači
- nemogućnost odigravanja određenih poteza karakterističnih za rukomet
- nekonzistentno suđenje


Slika: Dokaz o vlasništvu igre

DODATNI PODACI
Konfiguracija na kojoj je igra igrana:
CPU: Intel Core i5 7600K 3,8GHz, 6MB, LGA 1151
MATIČNA: Gigabyte GA-Z270-Gaming K3, 4xDDR4, S.1151, KabyLake
GPU: MSI GeForce GTX 1070 QuickSilver 8GB OC GDDR5
RAM: Patriot Viper4, 2400Mhz, 16GB (2x8GB), CL15
MONITOR: Acer CB271Hubmidprx, 27 inča, 2560x1440, 75 hz
OS: Windows 10 Home Retail
« Zadnja izmjena: 14. Siječanj, 2018., 21:20 Bert_Raccoon »

Odg: Natjecanje recenzija 11-12-01/2017-2018
« Odgovori #3 : 16. Siječanj, 2018., 09:11 »
Igra: Grim Dawn
Žanr: Akcijska makljaža iliti Hack 'n' Slash
Datum izlaska: 25. 2. 2016.
Igrano na: PC
Dostupno još: Konzole u najavi
Igrano: 20. 12. 2017 - 15.1. 2018. + skoro svakodnevno
Provedenih sati: 119+


Recenzija:
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Titan Quest 2.0 ili Diablo 2 na steroidima?

Igra nastala od vrsnih znalaca, bivšeg Iron Lore-a, iza kojih stoji izvrstan Titan Quest, kojeg je i dalje moguće nabaviti na Steamu i inim servisima, te je isti, čak i nakon deset godina, dobio novu ekspanziju pod nazivom Ragnarok, ali o tome neki drugi put.

Ekipa Iron Lore-a, nakon raspada iste, osniva Crate Entertainment, te predstavljaju novi projekt, pod nazivom Grim Dawn, nastao na Titanovom engineu, preko servisa Kickstarter, za kojeg ste do dana današnjeg sigurno čuli, jedino ako spavate pod staklenim zvonom, te na taj način prikupili,laganih pola milijuna dolara. Šira populacija gamera čula je za Grim Dawn tek dolaskom u Early Access model, pod okrilje tate GabeN-a i njegovog Steam servisa.

U ranom stadiju razvoja, u kojem sam i sam sudjelovao, Crateovci su u suradnji s igračom zajednicom, koja je vjerovala u uspjeh igre, marljivo radili na poboljšanju iste, kako bi nakon tri godine izašli iz ranog stadija.


Puna verzija igre izašla je 2016. godine, te predstavila šest igrivih klasa: soldier, demolitionist, occultist, nightblade, arcanist i shaman.
Crateovci su vješto zakamuflirali, svima nam dobro znane klase pod vlastitim nazivima, a zapravo su to vrsni mačevaoci, rougovi, vještaci i čarobnjaci.
Odabirom svog avatara, birate i primarnu klasu, a nakon što tumaranjem po šarenom i negostoljubivom svijetu Grim Dawna uspijete nekako evoluirati
svoj lik do 10. nivoa, otvara Vam se mogućnost odabira i druge klase tzv. hibridna klasa, poznata igračima Titan Questa.
Npr. Kombiniranjem klase ocultist i shaman nastaje klasa pod novim nazivom - conjurer. Klasa koju osobno preferiram, zbog količine čudovišnih
ljubimaca koje prizivate i šaljete u borbu umjesto vas, ma milina...

Slika: Vječna dilema, koju drugu klasu odabrati...

Kad ste konačno pomislili da ste iskombinirali dobitni build odnosno način igre koji Vam odgovara, kako bi Vam dodatno zapaprili, Crateovci su se mudro dosjetili ubaciti i Devotion Skill Tree.Iste otključavate otkrivanjem drevnih svetišta, razbacanih po ogromnoj mapi, te rješavanjem zadataka koje isti stavljaju pred vas, bilo prinošenjem raznih artefakata, koje pronalazite ubijanjem neprijatelja putem ili ubijanjem određenog broja, nemali broj puta puta, elitnih čudovišta.

Slika: Da li da pojačam sazvježđe štakora ili možda sokola, hmmm...

Devotioni su zapravo sazviježđa kojima njihovim otključavanjem, dodatno pojačavate snagu i izdržljivost, ne samo svog lika nego i ljubimaca, ako ih imate, naravno. Da bi ih sve otključali, trebate pronaći sva svetišta u svim težinama igre. Igra ih ima tri, a to su: normal, elite i ultimate. A kako bi ih otključali morate najprije odigrati najlakšu i tako redom. A da ne bi morali igrati sami, omogućen je i kooperativan mod igre, tako da Vam se i prijatelji mogu priključiti.

Igrina mapa je stvarno ogromna, a kako Vam putovanje ne bi dugo trajalo, pobrinuli su se brojni teleportovi i gradovi, a kako bi omogućili brzo putovanje do njih, morate barem jednom doći do njih. Pa put pod noge i sretan Vam put.

Slika: Put putujem...

Mapa je do sada, upotpunjena dvama DLC-ovima - Crucible Mode i Ashes of Malmouth.

Crucible Mode - je tzv. arena mod, nije vezan uz glavnu priču ili kampanju, već je cilj svladati horde čudovišta koja nadiru u valovima i svladati što veći broj valova. Nakon stotog savladanog vala, otključava se nova razina težine, kojih isto ima tri. Odustati možete u bilo kojem trenutku, ali šansa za bolji loot je utoliko manja.

Slika: To je najviše što imate za mene, samo navalite...

Ashes of Malmouth - je punokrvna ekspanzija, izašla prošle 2017. godine, koja proširuje priču, podiže krajnji level likova s 85. na 100, otvara nove mogućnosti kod stvaranja novih ili nadogradnji postojećeih buildova i devotiona, te nadodaje dvije nove klase: inquisitor i necromancer.

Slika: Mračne šume Ashes of Malmoutha, brrr...

Igra obiluje tajnama, raznim prolazima, pećinama i prostorijama u kojima se nerjetko naiđe i na posebnog bossa - zvanog Nemesis. Za njegovo savladavanje potrebno je biti vrlo vješt, imati izgrađen dobar build, a o opremi da i ne govorimo, ali je zato loot vrlo izdašan.

End game sadržaj napravljen je u vidu izvršavanja raznih bounty zadataka, čijim izvršavanjima stjećete reputaciju kod raznih klanova, te mogućnost kupnje specijalne opreme kod specijaliziranih trgovaca.

Slika: Nadam se da nisam na listi traženih...

Posebnu atmosferu i čar u igri stvara odlična glazba, a narušava bezobrazno zločesti sustav za loot - ozloglašeni RNG.  Dobivena oprema najčešće će biti nekorisna, pa za dobivanje bolje opreme morate dobro zasukati rukave, te zbog toga igra postaje zamorna i monotona i pretvara se u bjesomućni grind fest, što je prisutno u većini današnjih igra.

Zaključak:
Na stranu sve nabrojeno, to je igra koju će voljeti i obožavati nekadašnji igrači Titan Questa, zbog velike sličnosti, pa i ljubitelji Diabla 2, pogotovo oni kojima Diablo 3 nije ispao onako kako su htjeli ili im je dosta vječnog čekanja izrade remastera Diabla 2. To je igra kojoj ćete se vračati i nakon bijesnog rage quita, naravno ako vam ne smeta grind fest i zločesti RNG, zapravo, u hack 'n' slash žanru se osjećate kao kod kuće. Onda to znači da je Grim Dawn obavezna lektira za Vas, a za sve one koji ju još nisu nabavili, na stalnim je popustima, pa ne znam što čekate. Topla preporuka s moje strane.

ZA:
+ogromna mapa
+otvoren svijet
+glazba
+end game sadržaj
+kooperativnost

PROTIV:
-RNG
-grind fest

OCIJENA: 90/100

Slika: Dokaz o posjedu igre
« Zadnja izmjena: 06. Veljača, 2018., 09:56 tazmaniac »

Odg: Natjecanje recenzija 01/2018
« Odgovori #4 : 17. Siječanj, 2018., 16:04 »
Igra: OXENFREE
Platforme: PC, Xbox One, PS4, Nintendo Switch, iOS, Android
Igrano na: PC
Igrano: Siječanj 2018.
Broj sati: ~4h



OXENFREE je avantura iz 2016. godine. Napravio ju je Night School Studio.
Indie je igrica, stoga ne možete očekivati divovski budžet i eksplozije, no možete očekivati zanimljivu priču i likove, prekrasno naslikan okoliš i nekakvu unikatnost koju nećete naći u visokobudžetnim naslovima.



Vi igrate ulogu plavokose djevojke Alex, i vaš prijatelj Ren vas nagovori da s njim i još nekom ekipom odete cugat na jedan otok na kraju godine jer je to tradicija. Uz Rena vodite sa sobom i vašeg novog polu-brata Jonasa. Ubrzo kao igrač saznate da su se vaši roditelji razveli zbog nedavne smrti svoga pravoga brata. Ovo je zapravo prvi put da upoznajete Jonasa stoga su stvari malo neugodne. Kad napokon dođete do otoka Jonas vas ponudi cigaretom, Ren kaže da je ponio hrpu droge i zabava možete krenuti. Dođete do plaže i vidite da nema skoro nikoga od ekipe, samo dvije osobe su tamo. Nona, djevojka za koju se Ren zacopao, i Clarissa- bivša djevojka vašeg preminulog brata koja vas možda malkicu krivi za njegovu smrt. Malo je reći da je atmosfera nikakva i nakon dosta neugodne igre istine-izazova odlučite se istražiti špilju u blizini. Ren je pojeo previše droge i ostane na plaži pa vi i vaš polubrat Jonas odlučite sami istražiti špilju. Unutra nađete čudan trokut svijetlosti koji aktivirate sa svojim ručnim radiom i stvari postanu... čudne.



Ako do sada niste primjetili, igra je mješavina tinejdžerske drame i paranormalnog. Idete kroz igru pokušavajuči saznati šta se koji k događa. Što je uzrok ovih jezivih stvari? Duhovi? Vanzemljaki? Tajni pokusi vlade? C'thulu? Na vama je da saznate i usput pobjegnete s otoka čitave glave. Uz tu misteriju, otkrivat ćete i odnose između likova. Dijalog je dosta velik dio ove igre, i na vama je kako ćete se ponašati prema kome. Što se tiče mladih likova u pričama, često znaju biti dosta loše napisani i naporni. Na svu sreću likovi ovdje su zanimljivi, svi imaju svoje odnose, mišljenja, motive i osobnosti. Ponašaju se dosta racionalno s obzirom na ovu čudnu situaciju, i jedine stvari koji ih spašavaju od ludosti su loše šale i sarkazam.



Igra je nešto poput mješavine point-and-click avantura i nešto tipa Telltale-ovih igara sa sustavom dijaloga. Dijalog je dosta zanimljiv u neku ruku, jer kada stisnete neki odabir vaš lik može prekinuti druge usred priče što čini sve nekako više oragničnim. Primjerice, neki od likova može pričati nešto svoje i vi vidite nešto zanimljivo pa vaš lik nešto kaže o tome. I onda nakon što završite svoje, ovaj lik nastavi prvu temu izrazima poput "Anyway...", "As I was saying..." itd. Dosta mali detalj ali doprinosi puno. No, dijalog nije baš savršen. Ponekad vaš lik umjesto da kaže odmah ono što odaberete, pričeka da drugi lik dovrši rečenicu, a igra vam ne kaže kada ćete nekoga prekinuti, a kada ćete ih dovršiti da pričaju.

Gameplay je nešto tipa 2.5D. Hodate lijevo-desno po ekranu, s nekim djelovima u kojima možete ići i gore dolje. 90% vremena ćete samo hodati po mapi i slušati razgovore. Svom srećom razgovori su zanimljivi i dobro napisani. Ostatak vremena ćete radit lagane zagodnetke. I to jako jako lagane zagonetke koje se većinom svode na to da izvadite svoj radio i drkate po frekvencijama dok ne nađete pravu. Dosta jednostavno, ali obavi svoj posao dovoljno dobro.

Čim nešto ima sustav dijaloga to obično znači da ima i više različitih načina na koji će priča završiti, a Oxenfree nije ništa drukčiji. Gotovo nigdje nemate nekakvih velikih trenutaka gdje birate između opcije A i B. Sve odluke se svode kroz dijalog i način na koji se ponašate prema drugim likovima. Mislim, možete guglat kak na koji način otključat sve krajeve, ali nebih to preporučio. Pogotovo ne prvi put kad prelazite. Neki od krajeva nisu ni dostupni u prvom prelasku, s toga vam igra na neki način i preporučava da pređete igru nekoliko puta. Dugačka je svega nekih 4 sata pa nebi trebao biti prevelik problem.



Grafika je mješavina 2D i 3D. Likovi su 3D, dok je okoliš oko vas 2D. Sami likovi ne izgledaju nešto posebno, ali dobro pašu uz estetiku igre. Okoliš je prekrasno nacrtan s odličnom atmosferom i osvjetljenjem. Ima i puno efekata koji izgledaju vizualno zanimljivo, praktički psihodelično i dodaju puno igri. Zvuk je dosta atmosferičan. Nema puno nekakvih melodija i većinom nećete ni obraćati pozornost na glazbu. Što paše uz misteriju koja obuhvaća ovu igru.



Sve u svemu, dosta zanimljiva igrica. Priča i likovi su najveći i najbolji dio ove igre. Ako volite igre tipa Talletale-ovih ili pogotovo Life is Strange, ovo je igra za vas. Ako volite walking simulatore onda vam isto mogu preporučiti. Ako volite jedinstvene indie igrice, također ju vam mogu preporučiti.
Možda mi neće ostati u sjećanju kao najbolja igrica ikad, ali definitivno mi je drago što sam ju zaigrao

75/100



Dokaz:
« Zadnja izmjena: 17. Siječanj, 2018., 16:06 fluffyllama »

*

kuky90

  • **
  • 163
Odg: Natjecanje recenzija 01/2018
« Odgovori #5 : 17. Siječanj, 2018., 21:25 »
Igra: Rising Storm 2 Vietnam
Izdavač/Developer: Antimatter Games , Tripwire Interactive
Žanr: Realistična pucačina, taktička pucačina, FPS, multiplayer
Platforme i datum izlaska: PC: 20.5.2017
Igrano na: PC
Cijena za vrijeme pisanja teksta: 22,99€
Datum igranja: 20.5.2017 na dalje


Ovo je nastavak Rising Storma ili mnogima bolje poznate igre Red Orchestra 2 Heroes of Stalingrad samo u novom i modernijem ruhu. Inače developer igre je novi studio Antimatter games ali su imali dosta pomoći od već sad iskusnih Tripwire-ovaca. Istih onih koji su davne 2004. počeli kao modderi za Unreal Turnament 2004, zapravo njihov mod je tada bio tolko dobar da su dobili nagradu. Sve to je na kraju vodilo prema otvaranju studia i iZdravača koji stoji iza imena poput Killing Floor i Red Orchestra,a sada i Rising Storm serijala. Igra djeli sve sličnosti sa starijim naslovima, ali prilagođeno modernom vremenu. Za one koji nikad ni starije igre eto vam dolje detaljniji opis i recenzija igre.

Gameplay ima ogromni naglasak na taktiku, timski rad i realizam, ali to ne znači da je pucanje zametnuto na stranu jer igra nagrađuje i dobre strijelce. Kao i svaka igra u serijalu prije ove, svaki krivi korak ili izljetanje bez glave će vas koštati života( u igri naravno) jer naime ovdje se umire od jednog metka. Ako vas taj prvi metak odmah ne baci na pod, onda od njega počnete krvariti i morate tražiti zaklon kako bi si pokrpali rupe jer ako to pokušate napraviti na otvorenom, drugi će vas metak sigurno dokrajčiti.

Pa se radi ovakvih stvari preporuča pažljiviji, usporeniji tempo. Poželjo se kretati sa svojim timom jer oni vam mogu pružiti podršku, a u ovoj igri je to dosta bitno jer sadrži takvozvani suppression effect,a tu je i penetriranje zidova i  drugih objekata. Taj efekt će hendikepirati onoga po kome pucate, čak i ako ga ne pogodite. Svaki metak koji proleti iznad glave ili kroz zid će zamutiti vid drugog igrača, a trzaj puške će biti 2 do 3 puta veći. Radi toga se asumično pucanje prema neprijatelju dakako isplati, zapravo to je preporučljivo na klasama koje nose mašinke, jer na taj način onesposobite neprijatelja i omogućujete svojim suborcima sigurniji prelazak ceste ili napadanje ciljeva.

Slika 1 - Suppression efekt mi zamutio vid

Uz sve ovo igra nema nikakve minimape, a samim time nema ni crvenih točkica na mapi kad neko puca. Sve je prepušteno na vas i vaš sluh kojeg morate koristiti kako bi sami odredili od kud puca i tko puca. To se vrlo lako može saznati jer svaka puška ima drugačiji zvuk i jako dobru orijentaciju zvuka. Tu su i malo poboljšani skupovi ili ti squadovi, u svakog paše po 6 ljudi i svaki ima jednog vođu koji je zadužen da ih dovede što bliže cilju(objective). 

Gameplay bi najlakše opisao kao dijete koje su imali battlefield i arma, a upravo je taj gameplay uz atmosferu glavna stvaka ove igre.

Napredovanja u igri se svodi na levele, a svaki 5 ili 10 levela dobijete neki kozmetički item. Obično se radi o odorama, tetovažama ili šljemovima. Što ste viši level dobivate više podrapanu i istrošenu uniformu kako bi izgledali kao veteran i horor koji se prošli.


Slika 2 - Izbornik za odoru i šljemove


Balans igre baš standardan drugim FPS igrama, ovdje se naime radi o asimetričnom balansu. To znači da svaka strana ima drugačiji arsenal naoružanja i pristup borbi. Amerikanci i Australci imaju agresivnije i smrtonosnije naoružanje. Raznorazne helikoptere, bacače granata i plamena, bombardere, artiljeriju ili napalm kojeg može pozvati zapovijednik. Dok s druge strane Vietnamci više baziraju sve oko taktike, brojnosti, zasjeda i zamki. Baš kao u Vietnamskom ratu. Osim naravno odore koje nose, drugačije je čak i kretanje svake strane. Dok su Vietnamci nešto brži i kreću se nešto primitivnije, Američka vojska malo usporenije jer nose više stvari na sebi, a kretanje izgleda nešto profesionalnije. Što pak se klasa tiće, one su isto drugačije za svaku stranu, a svaka klasa ima neki drugi gadget ili puške.

Slika 3 - Klase za svaku stranu


Commander(zapovjednik) koji ima ulogu vođe cijelog tima na mapi. Obično treba naći radio ili pokraj sebe imati drugu klasu koja nosi radio(radio man). A preko toga vidi cijelu mapu i naređuje drugima što treba raditi. Da bi stvar bila malo zabavnija ima niz mogućnosti kojima poprilično utjeće na tok borbe. Američki može pozvati napalm, airship, bombardere ili artiljeriju na lokaciju koju mu daje squad leader, a s druge pak strane zapovjednik ima samo artiljeriju( i to porpilično snažnu), te nešto pasivnije sposobnosti za brži respawn vojnika ili da sa na njega respawna cijeli tim, te protuzračne rakete koje sruše sve što leti po zraku. Jedino što oba tima imaju jednako je dvokrilac koji okrtiva lokaciju neprijatelja. Sve te sposobnosti koje ima commander imaju svoje cooldown od 4-5 minuta tako da se ne treba brinuti za spam.

Slika 4 - Izbornik i ekran koji zapovjenik najviše korisit:

Squad leader(vođa skupine ili grupe) on je povezica između zapovjednika i svoje grupe od nekoliko vojnika. Ima dimnu granatu kako bi njegov tim mogao proći neku cestu ili otvoreno polje, a osim toga zadužen je za dovođenje svojih vojnika iz grupe što bliže cilju. Razlike između frakcija je to što Vietnamski vođa može napraviti tunel na kojeg se spawna cijeli njegov squad, a Američki pak je sam po sebi spawn točka za grupu od 6 vojnika. To sve donosi negativnu stranu jer ako on pogine mora trčati sa spawna ponovo, kao i njegov squad, dok se na drugoj strani svi mogu pojavljivati na tom tunelu dokle god nije uništen. Uz sve ovo squad leader mora postavljati markere po mapi sa svojim dalekozorom kako bi omogućio Commanderu da baci artiljeriju na njegove koordinate. Pa se tu dolazi do još jedne dubinske povezanosti između tima i klasa.

Slika 5 - Squadovi desno i izbornik kod odabira klase i oružja:

Osim ove dvije bitne tu su i nešto jednostavnije i standardne klase. Zaboravio sam napomenuti da svaka klasa ima limitirani broj korisnika, za slučaj da nebi svi bili sniperi u jednom timu.

Grunt ili Rifleman -  su standardni pješadinci sa jurišnom puškom, granatom i zamkom(ovo samo za Vietnamce)
Pointman - ima sačmu ili SMG i pištolj, a njegova zadaća je da otrkiva zamke vietnamaca
Scout i Sapper - slični pointmanu ali postvalja do 5 nagaznih mina koje se jako teško vide, odnosno mine na koncu koje je nešto lakše uoćiti, ali zato pokrivaju veće područije.

Slika 6 - Žičana zamaka koju nosi Scout

Machine gunner - je isti na obije strane i nosi veliku mašinku sa po 100 metaka i njegova uloga je da pokriva tim sa pucanjem, ali treba paziti jer se puške u ovog igri pregriju, pa čak i unište cijev ako ne prestanete pucati kako bi ih ohladili.
Sniper - nosi naravno sniper i drži se pozadi.
Radioman - koji ima jurišnu pušku  i nosi radio kojeg commander može koristiti
RPG - koji je dostupan samo za Vietnamce i nosi raketni bacač te jurišnu pušku ili sačmaricu, trebao bi gađati letjelica ali je RPG tolko dobar za čiščenje kuća da je šteta ne ispaliti ih među grupu Amera, koji se vole buksati po kućicama.
Grenadier - nosi sa sobom bacač granata. Kao što je RPG takov je ova kalsa ekspert za brisanje cijelih grupa neprijatelja ili tunela
Combat Engineer - sa sačmom ili SMG-em i C4 ili umjesto toga nešto zabavniji bacač plamena, koji šprica po svuda, pa čak i po kolegama. :)

Slika 7 - Posljedice bacača plamena:


Combar i transport pilot su jedino za Amerikance i Australce, a oni su to da upravljaju helikopterima.
U tim istim helikopterima je zabavno ali teško letjeti, a pogotovo kad administrator servera uključi realističnije kontrole. Ali to veterane i iskusne pilot ne smeta jer ako ste dobar uništavati ćete sve pred sobo, barem do kad vas neki nasumični RPG ne spusti na zemlju.

Slika 8 - Izbor helikoptera

Slika 9 - Rokačina iz helikoptera
Video 1 - Helikopter
http://youtu.be/tcJKlfk60sA

Službenih mapa i game modova nema baš previše. Tek svega 11 mapa, a 8 po izlasku. Ali zato je dobra stvar što su developeri dali igru moderima koji sami rade nove modove i mape, kojih ima već sad dosta.  Jedini problem ovdje zna biti traženje servera koji imaju te mape u rotaciji, iako ih nema baš previše, obično se to naglasi u imenu servera.

Čak se možete okušati i sami u level dizajnu, možda osvojite kakve nagrade jer developeri nagrađuju najbolje mape sa po 5000 dolara.

Slika 10 - Moderski kutak sa preko 80 novim mapa, modove i ostalim stvarima koji su napravili drugi igrači

S tehničke strane igra ne donosi nešto specijalno. Rađena na već sad prastarom Unreal 3 engineu iako krcatom modernim stvarima i funkcijama na teksturama i grafici se vidi da nije baš prema današnjim standardima, iako na momente igra izgleda dobro ali to samo radi dobrog dizajna i nadograđenog engina, no ipak na kraju krajeva vidi se da je sve to skupa za penziju.

Slika 11 - Kao što sam napisao na momente grafika ne izgleda loše

Zvuk pak s druge strane briljira što i mora s obzirom da se igra jako oslanja na njega. Svako oružje ima svoj zvuk, helikopteri, svaki korak i šuškanje lišća se čuje, a kad nekoga pogodite čuje se tupi pogodak u meso ili probijanje šljema ako ga žrtva nosi. Orijentacija prema zvukovima te udaljenost tih zvukava je pogođena točno u sridu i baš radi toga pomaže igraču kako bi se snalazio i nalazio naprijatelje. Malo glasnija je jedino artiljerija i to je dobro jer kad pada oko tebe želiš se sakriti u neku rupu i misliš da ćeš dobiti PTSP.  Na sve ovo dodana je i glazba koja svira u pozadini, te stvarno brutalno deranje i krikovi prženih ili ranjenih vojnika koji nabijaju ratnu atmosferu do maksimuma.

Slika 12 - Grafičke postavke

Zaključak:
Iako igra ima zastarijeli engine i grafiku, to nikad nije niti bio glavni fokus ove igre već njen gameplay i atmosfera u kojoj igra odrađuje dobar posao. Timska igra, taktika i sveukupna dubina gameplay mehinke su dobro usađene kako bi napravili jedno dobro igrače iskustvo. Dok modovi i mape rađene od samih igrača uvijek mogu donjeti nešto novo ako igra slučajno dosadi. Realističniji i hardcore pristup igri bi neke mogao odbiti od igre, ali bez toga igra bi izgubila ono štu ju izdvaja od drugih shootera.

Slika 13 - Ne nije mi krepala grafička, ovo je LSD filter koji se može uključiti u igri. Za potpuno doživljaj tog rata :)

+Brutalna ratna atmosfera
+Zvuk
+Gameplay
+Timska igra i povezanost određenih klasa
+Modovi

-Zastarijeli engine
-Grafika
-Malo službenih mapa

OCJENA: 80/100


Video 1 - Random momenti
http://youtu.be/RGaTlDod8fg


Te dokaz da je original:
« Zadnja izmjena: 25. Siječanj, 2018., 09:42 kuky90 »

*

peromlinar

  • n00b
  • 1
Odg: Natjecanje recenzija 01/2018
« Odgovori #6 : 23. Siječanj, 2018., 20:56 »
Naziv igre: Assassins Creed 2

Žanr: SF povijesni spektakl
Datum izlaska igre: 2009.
Uključeni igraći modovi: igra za jednog igrača (single player)
Igra namijenjena osobama: 11
Platforma na kojoj je igra igrana: PC
Trenutna cijena: 20 eura
Platforma na kojoj je igra još dostupna:    PlayStation 3, Xbox 360, Microsoft Windows, Mac OS X, PlayStation 4, Xbox One
Kada je igra igrana: 24. 1. – 28. 1. 2018.
Broj provedenih sati u igri: 26

Kako nisam gejmao godinama, a nedavno sam nabavio novi komp, fino prolazim kroz malo starije igre da vidim kako funkcioniraju danas i usput pišem recenzije dok skupljam pare za put u Egipat, tj. novi Assassin's Creed

Assassin's Creed 2

Iz Firence s ljubavlju

Nakon kratke rekuperacije od Jeruzalema i žderanja maminih kolača, uputio sam se na novu avanturu, ovaj put s početkom u Firenci - gradu renesanse, lijepih žena i loših tekstura.

Odmah sam se oduševio njenim osvjetljenjem, puno življim od onoga bliskoistočnoga, lijepim obojanim kućicama i impozantnim katedralama. Popeo sam se na vrh Santa Marie del Fiore, i vidjevši grad kako se prostire na sve strane , rekao sam sebi: "Ovo je život".

Potom sam maestralno skočio s tornja, te promašivši vagon sa sijenom, ponovno razbio glavu na pločniku.
Zaključak te scene, koji se je nametnuo sam od sebe, progonit će me kroz ostatak igre -  koliko god da Assassins Creed predstavlja napredak u odnosu na izvornik, riječ je o igri još uvijek dovoljno nezgrapnoj da bude iritantna.
 
Lista za odstrel

Nakon odličnog uvoda u kojem protagonist Ezio sudjeluje u uličnoj tučnjavi, bratskom prepucavanju, utrci po krovovima i incidentu s ljubavni činim ocem, igra nažalost vrlo brzo gubi svoj šarm, te se pretvara u još jednu makljažu u kojoj u potrazi za osvetom kroz dvadesetak sati gameplaya Ezio decimira polovicu stanovništva Italije.

„Za svaki korak unaprijed, vratit ćemo se dva koraka unazad“ neslužbeni je moto ovo igre. Nakon živopisne i poletne Firence, radnja igre seli se u pustoši poput San Gimignana i Forlija, minijaturne gradove-utvrde loše palete boja okružene kilometrima generičkog seoskog prostora i bezveze nabacanih viewpointova.

Jedino mjesto koje još odiše životom je Venecija, ujedno i najveći grad u igri, u koji se dolazi tek u drugom dijelu igre. Međutim,  arbitrarno postavljeni zidovi koji brane pristup određenim četvrtima i koji se miču tek kad se pređe određena točka u priči, prepreka su punom uživanju u gradu.



Fotografija s razglednice


Pričaj mi priču…

Sama priča u igri  je, kao što sam već napomenuo, prilično problematična. Ne samo iz razloga što se je vrlo lako pogubiti među imenima desetaka Ezijevih žrtava, već i zato što igra kao da nastoji obuhvatiti sve važnije povijesni događaje i ličnosti na prijelazu u 16. stoljeće te ih na silu inkorporirati u svoju priču.

Primjerice, ludi propovjednici tako izniču niotkuda; u trenutku kad se čini da se stvari primiču kraju,  a i sam je završetak, uzevši u obzir Ezijevu dotadašnju nemilosrdnost, itekako nezadovoljavajući. Previše je momenata u kojima se povijesna autentičnost pokušava sačuvati nauštrb pričanja koherentne priče, da bi se već u sljedećem trenutku ta autentičnost narušila. Na kraju sve to skupa stvara dojam kao da određeni likovi po volji mogu navući plašt povijesne autentičnosti i spasiti se nevolje.

Suvremena je pak strana priče, većim trajanjem igre nerazrađena, praktički do samoga kraja, gdje odjednom stvari bivaju prebačene u petu brzinu te se preokreti počnu javljati na sve strane. Neki od njih su zanimljivi i smisleni u sklopu SF mitologije Assassin's Creeda, drugi su pak, poput određene smrti koju neću spoilati, tek posljedica korporativnih odluka (u ovom slučaju nesuglasica oko ugovora između Ubisofta i člana glumačke postave), pa ispadaju slabo i proizvoljno.



Počinje makljaža

Ali ne predugu.

Što se tiče samoga gameplaya, došlo je do određenih poboljšanja u odnosu na prvi dio, pa je tako primjerice borba učinjena zanimljivijom uvođenjem različitih tipova neprijatelja, poboljšano je upravljanje opremom, pa je tako moguće nadograđivati oružja i oklope, uvedeni su još neki mini RPG elementi kao što je upravljanje imanjem, te tuniranje, odnosno preoblačenje protagonista.

Nažalost,  to su promjene koje ne uspijevaju sakriti repetitivnost gameplaya koja se vuče od prvog nastavka. Zadaci su i dalje uglavnom nemaštoviti, što je najuočljivije u sporednim aktivnostima kao što je primjerice raznošenje pisama, no zbog nerazrađenog stealth sustava pate i obvezni zadaci koji često od igrača traže praćenje mete ili atentat, te zbog nedostatka težine brzo dosade.



Kao kroz ušicu igle
[/i]

Čega tu još sve ima?

Dobrodošla novost su stoga Assassin's tombovi, prostrani "dungeoni" (zapravo interijeri arhitekturalnih znamenitosti) ispunjeni zagonetkama i zadacima koji traže vještinu i koordinaciju u rješavanju i ponešto razmišljanja. Elementi platformiranja generalno su dobro izvedeni, te je zabavno pratiti Ezija kako nezaustavljivo hita preko greda, slika, visećih lustera, ormara, altara, zvonika… Barem tako dugo dok se igra od sve te elegancije ne pogubi, te odluči Eziju polomiti noge.

Ali što se može, takav je život - ono što dade, brzo i uzme.

Ostale sporedne aktivnosti nisu ni izbliza toliko zanimljive - još jedna novost, templar denovi, zone su koje, kako i sam naziv sugerira, pod kontrolom templara, te stoga predstavljaju još jedan (opcionalni) oblik makljaže.

Dodano je još nekoliko predmeta za skupljanje u odnosu na prvi nastavak, pa se tako osim zastava mogu skupljati i pera, no na svu sreću te aktivnosti nisu obavezne. Izuzetak su stranice kodeksa koje je potrebno sakupiti da bi se pristupilo zadnjem dijelu igre, te su tako još jedan od elemenata koji dodatno produžuju, već ionako, s obzirom na sadržaj, predugu igru.

Assassin's Creed 2
tako predstavlja nastavak koji je uvođenjem određenih promjena učinio iskorak u odnosu na original, no te su se promjene pokazale premalima da serijal u potpunosti pobjegne od repetitivnosti te nemaštovitosti u pričanju priče.

Vidimo se u Rimu.

 

 živopisni veliki gradovi

 RPG elementi

 istraživanje dungeonova

 

-jednolična i nategnuta priča

-repetitivnost zadataka

-nemaštovita manja područja

 

Ocjena

69.33/100


« Zadnja izmjena: 23. Siječanj, 2018., 21:03 peromlinar »

Odg: Natjecanje recenzija 01/2018
« Odgovori #7 : 24. Siječanj, 2018., 19:27 »
Igra: Evolution Inc. Evolved
Igrano na: PC - Windows
Platforme: XBOX ONE, Windows, OS X, Playstation 4, Linux
Igrano: 80+ sati uključujući mobilnu verziju, od dana izlaska do danas
Datum izlaska: 18.02.2016.
Developer: Ndemic Games
Žanr: Simulacija/strategija



Rane 2013. godine, Plague Inc. se nalazio na vrhu App store-a, i u 25 milijuna preuzimanja nalazilo se i moje. Kada sam čuo 2016.g. da je developer Vaughan (osnivač  Ndemica) odlučio se izdati igru na PC-u pod naslovom Plague Inc. Evolved mojoj sreći nije bilo kraja. I sada nakon skoro 2 godine kada u razgovoru sa ljudima shvatim da nikad nisu ni čuli za ovu igru (neki načuli ili vidjeli negdje sliku, i pomiješali sa Darwinia/Multiwinia pa nisu reagirali), šokiran sam, stoga i pišem review stare igre.
Tema igre, kao i sam cilj je razviti smrtonosnu bolest koja će naposljetku iskorijeniti čovječanstvo, prije nego se otkrije lijek. Tko nebih volio biti ludi znanstvenik, i stvarati kaos na globalnoj razini? Kad ramišljam o ovoj igri prvo što mi pada na pamet je „Evil Genius“, koji je isto briljantna igra, iako nisu slični po gameplayu nimalo.

Pregled doslovce svega


Izazov u igri je shvaćanje kako koja bolest funkcionira, kako reagira u različitim uvjetima. Apsolutno sve utječe na širenje bolesti, razvijenost zemlje u kojoj se nalazi, lokacija, politika, gustoća stanovništva, klimatski uvjeti, pa čak i sam teren igra ulogu kako bolest reagira na okoliš u kojem se nalazi. Bez obzira koliko igra jednostavno izgleda, stari igrači, kao i novi obavezno moraju zaigrati deset minuta tutoriala, jer u protivnom neće se ni snaći, a lijek će već biti istražen.

Još malo i pa pa


Napredak u igri je dosta jednostavan, nove zaraze (kampanje) se otključavaju redom dok igrate. U početku je dostupna samo bakterija, i uspješnom kampanjom otključavate virus, nakon njega fungus i tako redom. Kako napredujete kroz igru patogeni postaju sve dinamičniji i donose nove stvari u igru koje nebih htio spoilati novim igračima radi kojih i pišem ovo.
Igra ima i sustav perkova (pet različitih može biti aktivno istovremeno) koji se nazivaju geni koji dodatno produbljuju strateški aspekt igre. Ukoliko vam je sve u početku komplicirano, i na normal modu nikad ne potamanite čovječanstvo prije pronalaska lijeka i nemožete naći ispravan tijek otključavanja sposobnosti bolesti, igra ima „Pity mode“ koji od početka ima sve otključano kako bi mogli eksperimentirati sa postavkama za maksimalni efekt, bez obzira na naziv moda gledajte na njega kao na easy mode.

U RL ovo traje već neko vrijeme


Bolest razvijate bodovima valute, točnije sa DNA bodovima koji se automatski skupljaju sa svakim uspješnim razvijanjem zaraze, a i ponekad iskaču prozorčići na koje morate kliknuti za dodatne bodove kako ne bi bio previše monoton gameplay. Bolest se razvija kroz tri kategorije: prijenos, simptomi i sposobnosti. Sama imena ih objašnjavaju, a potrebno je napomenuti da sposobnosti ne utječu na smrtnost, nego na otpornost samog patogena. Dodatnu dozu zabave daje imenovanje vašeg patogena, npr. date ime virusu „Politika“, pa na kraju uspješne kampanje iskoči veliki prozor „Politika has successfully eliminated all life on Earth“.

Nije daleko od istine


Dosta jednostavno je zaraziti svijet, na početku sami odabirete državu/regiju od kud će krenuti zaraza. Ja osobno volim odabrati Indiju pošto je najnaseljenija i siromašna, što pomaže kod prijenosa bolesti, gdje bez puno potrošnje DNA bodove zarazite preko milijardu ljudi. Većina patogena se nemogu prenijeti u državu koja je izolirana (Island, Grenland, Madagaskar) i ima samo jednu morsku luku nakon što je zatvori, dok ima nekih koji se prenose sporama i slično. Nulti pacijent, zemlja porijekla i način razvoja bolesti je na vama.

Prije razvijanja simptoma volim zaraziti što više ljudi kako patogen nebi prerano bio otkriven. Jer čim liječnici otkriju vašu bolest, odmah će krenuti sa razvojem lijeka, a sve dok nema simptoma, nema ni otkrivanja. Sve što trebate je čekati pravi trenutak i krenuti sa razvijanjem simptoma i gledati kako svijet polako umire. Plague Inc. Evolved je jedinstven jer svaki prolazak je jedinstven, i svaki zahtijeva drukčiji pristup, dok neki patogeni imaju potpuno drukčije simptome i sposobnosti, te način prijenosa.
Tok vremena u igri se da ubrzati do tri puta, na taj način se ubrza lagani i relativno dosadan početak kampanje koji traje do dvije minute. Sučelje igre djeluje prirodno i ugodno za koristiti, i sadrži sve potrebne informacije, a vaš patogen širenjem polako crveni kartu svijeta, gdje svaki zaraženi stanovnik je crvena točka, a mrtvi crna. Iz nekog čudnog razloga potpuno uništenje čovječanstva pruža osjećaj sreće.

Ovdje razvijamo bolesti


Mrežna igra se sadrži od „Versus“ i „Co-op“ modova, koji su dobrodošao novitet. U „Versus“ modu igrate protiv drugog igrača, gdje se utrkujete tko će više ljudi ubiti, a i imate nove mogućnosti za bolesti čime sabotirate protivnikov patogen.
Nažalost nakon dužeg vremena od izlaska igre skoro pa nemoguće je naći suigrača za co-op.
Šlag na tortu su novi scenariji koje radi zajednica igrača, i jako su maštoviti i detaljno razrađeni. Možete npr. pustiti hordu Aliena ili Predatora, dinosaure, zmajeve i slično.  Ndemic nas je počastio sa 2 njihova nova scenarija, „Shadow Plague“ gdje igrate kao vampir, i „Simian Flu“ po uzoru na film „Planet majmuna“.
Sve u svemu Plague Inc. Evolved je igra gdje je cillj svjetska dominacija, daje apsolutno svu kontrolu igraču i to je ono što pruža maksimalnu zabavu i osjećaj zadovoljstva. Čak i uči igrače kako se bolesti prenose u stvarnosti, čudom postaje i edukacijski sadržaj za djecu. I ako sam nešto naučio iz igre, to je da u slučaju nečeg sumnjivog, odmah selim na Madagaskar, Island, ili još bolje besmrtni Grenland.

ZA:
-lako za naučit, teško za usavršit
-hrpa opcija
-zabavni scenariji
-modovi zajednice
-igrate kao negativac
-brzi scenariji koji traju 10 minuta
-cijena igre

PROTIV:
-manjak igrača za multiplayer

Dokaz o vlasništvu


OCJENA: 90/100

https://www.youtube.com/watch?v=xlJ_r11Yzwc&feature=youtu.be

http://youtu.be/xlJ_r11Yzwc
« Zadnja izmjena: 26. Siječanj, 2018., 08:40 DoxyTheCroat »

Odg: Natjecanje recenzija 01/2018
« Odgovori #8 : 29. Siječanj, 2018., 17:42 »
Igra: Unreal Gold
Igrano na: PC
Dostupno na: PC, Mac
Igrano u: 1. mjesecu 2018.
Sati provedeno u igri: 17


Vjerujem kako je manje-više svatko od vas upoznat s Unreal Tournament serijalom, igrama koje su svojevremeno žarile i palile multiplayer FPS scenom, a na aktivne servere i vješte igrače moguće je naići i danas. No prije izlaska UT-a, postojala je igra koja je u mnogočemu predstavljala proboj Epic Gamesa na scenu i koja je, poput mnogih FPS-ova izašlih u to vrijeme, zasjenjena od strane revolucionarnog Half-Lifea. Radi se o Unrealu, igri izdanoj davne 1998. godine, koja je naknadno dobila i ekspanziju pod nazivom Return to Na Pali. Ova se recenzija odnosi na Gold izdanje igre, koje obuhvaća originalni Unreal kao i navedenu ekspanziju.


Igra vas stavlja u ulogu zatvorenika ili zatvorenice (ovisno o vašem izboru) 849, te ste bez puno objašnjenja bačeni u svoju ćeliju iz koje morate pobjeći kako biste se suočili s neistraženim planetom Na Pali te na kraju i pobjegli s njega. Priča je vrlo jednostavna i minimalistička, što znači da nema NPC-ova s kojima biste u stilu Ace Stankovića i njegovih gostiju raspravljali u petominutnim cutscenama. Jedini izvor informacija bit će vam poruke i poneki hint na vašem uređaju za prevođenje. Ovakav pristup će nekima zasmetati, ali kompleksnija bi radnja teško odgovarala ovoj igri, budući da je atmosfera građena na osjećaju usamljenosti i nemoći u neprijateljski nastrojenom okolišu.

Za današnje standarde, kampanja Unreala traje prilično dugo, čak i ako ne računamo ekspanziju. Kroz gotovo 40 levela (i još 17 u ekspanziji) nagledat ćete se raznolikih lokacija, od zapuštenih hramova i primitivnih sela, preko dvoraca, high tech postrojenja i letećih otoka (ozbiljno), do konačnog obračuna u matičnom brodu vanzemaljske rase Skaarj, koja je ujedno i glavni neprijatelj vašeg junaka (ili junakinje).


Unreal se svako malo prebacuje između otvorenijih i linearnijih levela, što funkcionira prilično dobro i razbija monotoniju, no takav pristup donosi i određene probleme. Naime, iako su "zagonetke" prilično jednostavne i svode se na povlačenje poluga kako bi se negdje otvorila neka vrata, pojedini leveli su prilično kompleksni i lako se izgubiti u gomili hodnika bez ikakvog pojma što morate učiniti kako biste napredovali. Ako ste poznavatelj starijih FPS igara, zasigurno ste se u više navrata susreli s levelima koji djeluju poput labirinta. Srećom, ovdje to nije tolika smetnja kao u nekim drugim igrama tog vremena, pa ne biste trebali imati većih problema s nalaženjem pravog puta.

Uz već navedene Skaarj na raspolaganju imate i mnoge druge vrste neprijatelja koje neću posebno predstavljati, no budite sigurni da opasnost vreba na tlu, u zraku i u vodi, te da različiti protivnici zahtijevaju različite taktike. Umjetna inteligencija je iznenađujuće nepredvidiva, posebno kod bržih neprijatelja čiji će vas manevri zasigurno podsjetiti na kretanje igrača u multiplayer mečevima. Kako biste preživjeli obračune s njima uz što manje gubitke healtha i armora, poželjno je kretati se upravo na taj način. Otkrit ćete kako su neki protivnici pretjerano izdržljivi i sposobni preživjeti nekoliko pogodaka iz igrinih najjačih oružja, što vam može predstavljati problem ako igrate na višim postavkama težine.  Uz sva ta stvorenja kojima je jedini cilj napraviti musaku od vašeg lika, tu su i Nali, humanoidni četveroruki likovi koji su ujedno i domaćini planeta, te će vam nekad pomoći i otkriti poneku skrivenu lokaciju, pod uvjetom da i oni ne postanu vaše žrtve.


Naravno, kako biste neke od neprijateljski raspoloženih vanzemaljaca dodali na popis zaštićenih vrsta, potreban vam je moćan arsenal oružja. Igru započinjete s energetskim pištoljem koji ćete s vremena na vrijeme nadograđivati, a kroz igru ćete sakupljati naoružanje koje će, uz par iznimki, biti poznato svakom igraču Unreal Tournamenta. U ovoj su se igri prvi puta pojavili klasici kao što su Shock Rifle, Flak Cannon i Rocket Launcher (ovdje nazvan Eightball Gun). Arsenal je izuzetno raznolik i od velike je važnosti znati koje je oružje prikladno za koju situaciju, posebno kad uzmete u obzir da svako oružje ima i sekundarni način paljbe.

Nakon što igru privedete kraju, priča se nastavlja u ekspanziji Return to Na Pali, koja vas vraća na planet u potrazi za olupinom broda UMS Prometheus, odnosno podacima koji se na njemu nalaze. Većih odstupanja od Unrealove formule nema, dok su najveći noviteti poneko novo oružje i par novih neprijatelja. Dodatnu dozu zabave ponudit će vam Botmatch, način igre u kojem se borite s botovima u stilu Unreal Tournamenta, a zanimljiva je činjenica kako je jedna od mapa prva verzija legendarnog Deck16. Tu je i multiplayer koji nikad nije doživio veliku popularnost upravo zbog izlaska UT-a koji se fokusirao isključivo na online okršaje.


Grafička strana igre nije nešto što će vas zadiviti, no nema smisla kritizirati grafiku igre stare 20 godina. Ipak, vrijedi napomenuti da je igra u svoje vrijeme bila tehničko postignuće čiji je engine uz Quake III engine bio jedan od najmoćnijih i najkorištenijih na tržištu. Istina, mnoge teksture su mutne i modeli likova imaju malo poligona, ali neki detalji poput dinamičkog osvjetljenja i skyboxova izgledaju dobro i danas.

Unreal ne bi bio to što jest bez svog soundtracka koji uvelike doprinosi atmosferi igre. Radi se o elektroničkoj glazbi koja dinamički miješa ambijentalne skladbe s akcijski nastrojenima. Za veći dio soundtracka zaslužan je Alexander Brandon, koji je radio i na glazbi za Unreal Tournament i Deus Ex. Zvuk u igri je zadovoljavajuće odrađen, s posebnom pažnjom prema pozadinskim zvukovima poput jeke, vjetra, krikova u daljini i glasanja vanzemaljskih krava i zečeva (stvarno, ima i toga). Naravno, ne smijem zaboraviti onaj sočan zvuk kad granata Flak Cannona pogodi svoju metu.

Na kraju se postavlja pitanje: je li Unreal vrijedan igranja nakon svih ovih godina? Ako ste fan oldschool FPS-ova i propustili ste ovu igru - svakako. Ako niste upoznati s takvim igrama, a spremni ste prijeći preko činjenice da je Unreal možda i stariji od vas, dajte mu šansu. Većih problema s pokretanjem igre na modernom hardveru nema, ali preporučljivo je instalirati neslužbenu zakrpu 227i kako biste izbjegli eventualnu nekompatibilnost. Ovo je jedna od onih igara kojima zaista treba remake, no budući da se Epic Games posvetio razvoju Fortnitea i nadmetanju s PUBG-om, veća je vjerojatnost da će Valve najaviti Half-Life 3 nego da ćemo dobiti osvježenu verziju Unreala.


ZA:

Raznolikost levela, oružja i neprijatelja
Atmosfera, glazba i zvuk
Trajanje singleplayer kampanje

PROTIV:

Kompleksnost pojedinih levela
Nekad frustrirajući protivnici
Prezentacija priče neće odgovarati svakome


Dokaz o vlasništvu:



*

Hrv4tin4

  • Moderator
  • ******
  • 5550
  • Bez predrasuda
    • Steam
Odg: Natjecanje recenzija 01/2018
« Odgovori #9 : 05. Ožujak, 2018., 06:28 »
Pobjednik je tazmaniac! Čestitke. Dobiti ćeš Witcher 3 putem privatne poruke.  :thumbs:

Odg: Natjecanje recenzija 01/2018
« Odgovori #10 : 05. Ožujak, 2018., 08:15 »
Zahvaljujem na čestitkama, a posebno onima koji su glasali za mene.

 

Sitemap 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23