Đuka u snijegu

[imagineak]

Ne znam kako da ovo formatiram pa ću se pokušati objasniti u više pitanja koje će zapravo biti jedno pitanje (za mene).

Imate li unaprijed određeno koje igre / filmove ćete recenzirati ili to odlučite nakon što ste pogledali film ili završili igru? Morate li se prije naslova mentalno pripremiti ili ste već istrenirani tretirati sve kroz naočale objektivnog? Smatrate li da vaš pristup gledanju / igranju vodi drugačijem doživljaju filma / igre (poprilično sam siguran da znam odgovor) i ako da, poželite li nekad zaboraviti na tu objektivnu i kritičnu stranu i jednostavno se opustiti uz to što gledate / igrate te pustiti da vam misli i emocije ostave glavni dojam o filmu / igri?

[Wyzard]

1. Prvo.
2. Objektivnost s vremenom postane navika, tako da nema neke posebne mentalne pripreme.
3. Mislim da se stvari mogu doživjeti različito ovisno o situaciji, ali to nije isključivo vezano za zadaću recenziranja. Npr. kod gledanja filmova neki ljudi unaprijed očekuju previše pa se na kraju razočaraju, ili imaju toliko visoka očekivanja da im to uzbuđenje pred gledanje filma utječe na konačan dojam. Ne bih rekao da mi kritičko promatranje uništava doživljaj igranja/gledanja jer uglavnom pokušavam uživati u svemu - čim nešto radim na silu, znam da to vjerojatno neće završiti dobro. Najčešće tek kasnije procjenim što mi nije odgovaralo i za što mislim da nije dobro - tijekom igranja/gledanja to još uvijek razrađujem u glavi.

Jedino što me smeta, primarno kod igara, jest što moram žuriti kroz njih kad ih recenziram. Nekad mislim da bih neke stvari doživio drugačije da ih igram u nekim pravilnim razmacima umjesto u komadima od 3-4 sata.

[qubizrrr]

Imate srece da nove igre sve krace i krace traju :)