Pročitao nekidan
Michael Chabon - Gospoda pustolovi
E. Odavno nisam nešto s ovolikim oduševljenjem pročitao. Knjiga ima 200 stranica, i to dosta malih tako da je zapravo dosta kratka, ali svejedno, par glavnih likova su tako krasno i suptilno opisani i osmišljeni da detaljnija razrada uopće nije potrebna. Radnja je smještena oko 950 godine u Hazarskom kaganatu, znači centralna Azija. Glavni likovi su jako daleko od svog doma, pomireni sa svojom životnom sudbinom, vjerni svom karakteru i vještini. Knjiga ima tu neku depresivnu nihilističku notu, ali uvijek nekako okrene na humor i pozitivnu stranu, radije no da se jednostavno valja u samodopadnosti depresije (
vidite li što sam tu ućinio ).
Uz to, i ono što je mene najviše oduševilo, opisi tog Hazarskog carstva su jako uvjerljivi, počevši od uporabe izraza za stvari koje više ne koristimo, opisa vojske i nekih društvenih odnosa, baš onako stvara uvjerljivu atmosferu i uljuljka te priču. I stil pisanja je odličan, lako se čita, a nije GLUPO štivo, nezz.
Ne znam, još bi pecto toga rekao, ali baš je u detaljima kojih ima milijun čar ove knjige, pa eto, preporuka za sve kojima se ne da nešto imalo naporno čitati, a žele nešto inteligentno i šarmantno.
