Ovi Smrtonosni strojevi su savršeno bedasti. Ko da je pisao srednjoškolac, nema baš neki stil i sve je užasno naivno.
S druge strane, radnja ide, maštovito je i totalno over the top. Kao daleka budućnost al tipa ono 50. stoljeće negdje, gradovi su pokretni i sve su manji, postoje i amfibijski gradovi (
), a ovi na kopnu se kreću gusjenicama itd. I proždiru manje gradove. Postojao je Šezdesetominutni rat koji je sve razjebo. I tak. Blesavo je al čitam s nekim guštom. Ako je netko čitao Rat Nebeskih Gospodara trilogiju, ovo je na tu shemu, ali malo neozbiljnije. Ono, pisac stvara događaje i likove kako mu se prohtije, al je ok u praksi.