HCL.HR

Final Fantasy Kronike – Treći dio

Petar Karabatić 03.02.2012.   •   11 komentara


U trećem i konačnom dijelu naših FF kronika osvrćemo se igre serijala izašle od vremena prelaska na na novi milenij, pa sve do današnjeg Final Fantasya XIII-2.

TREĆI DIO

Y2K bug, dolazak SDP-a na vlast, dolazak konzola novih generacija, spajanje Squaresofta i Enixa te novi Final Fantasy su samo neki od događaja koji su obilježili prelazak u novi milenij. S obzirom da je ovo Final Fantasy specijal, i to njegov posljedni dio, mi ćemo se koncetrirati na upravo to – SDP… ovaj, Final Fantasy i ono što je snašlo serijal u to vrijeme.

Final Fantasy Film

Dakle, 2000. godine Squaresoft je izbacio deveti nastavak kojim je zatvorio Playstation eru serijala. Paralelno s devetkom razvijan je bio deseti i jedanaesti nastavak, pritom je Final Fantasy XI predstavljao potpuni odmak od serijala, pretvarajući ga u multiplayer online RPG. Uz spomenute igre, Hironobu Sakaguchi je uspio nagovoriti šefove još uvijek Squaresofta na stvaranje holivudskog Final Fantasy filma. Square je itekakvu lovu dao, ponajprije za osnivanje novog filmskog studija, odnosno kompleksa posvećenog CG animaciji, a zatim i za produkciju samog filma koji je okupio poznata holivudska imena, kako u produkciji tako i među glumcima.

Veliki su novci bili uloženi i u reklamnu kampanju koja je trebala upoznati negamersku populaciju s Final Fantasyjem. Očekivanja su bila velika, kao i povrat velike investicije u film… no dogodilo se upravo suprotno. Final Fantasy film je nažalost bio flop po pitanju prodaje karata, kako u Americi tako i u ostatku svijeta. Usprkos dobrim kritika posebno na račun animacije i režije, fanovi su bili nezadovoljni zbog nedostatka Final Fantasy esencije unutar filma, a ostatak pučanstva jednostavno nije bio zainteresiran za Sci-Fi s računalno generiranim likovima. Sve je to dovelo Squaresoft u veliki dug zbog čega je čelništvo odlučilo naći način kompenzacije. Odlučili su provesti već dugo planirani potez o spajanju s Enixom, do tada njihovim RPG konkurentom, kako bi riješili svoje probleme, dok je mali dio kompanije (10%) preuzeo nitko drugi nego Sony. Sve je to navelo na razmišljanje kako će budući Final Fantasy naslovi biti sigurne eksluzive za Sony konzole, što se kasnije pokazalo netočnim.

Hironobu Sakaguchi je odlučio napustiti svoju dugogodišnju kuću smatrajući sebe odgovornim za podbačaj filma

Spajanje se provelo i tako se stvorio novi japanski gigant Square Enix koji je pod svojim okriljem imao dvije najjače japanske RPG franšize – Final Fantasy i Dragon Quest. Mnogi će reći kako je ovo spajanje uzrokovalo i kraj Final Fantasyja kakvog znamo; Hironobu Sakaguchi je odlučio napustiti svoju dugogodišnju kuću smatrajući sebe odgovornim za podbačaj filma, a i nije se slagao s odlukom novog čelništva da se u razvoj budućih Final Fantasyja uključe i ostale Square Enix divizije, čime gubi kreativnu kontrolu nad serijalom. Izjavio je kako ne može više ostvariti svoju viziju unutar Squarea pa je tako stvorio novu kompaniju imena Mistwalker, koja je kasnije razvila dvije jako dobre franšize; manje popularan Blue Dragon i popularniji Lost Odyssey koji je stekao kultni status u RPG zajednici. Obje su igre eksluzivno izašle za Xbox 360, a Lost Odyssey su mnogi smatrali igrom koja je trebala nositi Final Fantasy ime, što zbog produkcije, što zbog kvalitete. Najnovija Sakaguchijeva kreacija je Last Story za Wii koja je pokupila odlične kritike u Japanu, a uskoro očekujemo i izlazak u Europi.

Sakaguchijevo napuštanje Square Enixa je Final Fantasy serijal razdijelilo između dva tima, Division 1 i Divison 4. Divison 1 vodi Yoshinori Kitase koji je u prošlosti bio zadužen za Final Fantasy VI, VII i VIII dok je Division 4, pod vodstom Yasumi Matsunoa bio zadužen za Final Fantasy Tactics, kultni Vagrant Story kao i druge manje poznate Squareove igre.

Kao što smo već saznali, Final Fantasy X je bio razvijan još od 1999. godine kada je Square dobio prve development kitove Playstationa 2. Hironobu Sakaguchi nije imao preveliki utjecaj u razvoju igre jer se bavio devetkom i Final Fantasy filmom. Razvoj je stoga bio prepušten Divisionu 1, tj. režisersko je kormilo preuzeo Yoshinori Kitase, dok je Sakaguchi imao tek savjetodavnu ulogu. Ipak u jednom su se složili; Playstation 2 ima dovoljno snage da 3D okoliš postane dovoljno ugodan oku kao 2D prerenderirane pozadine po kojima su Playstation nastavci bili poznati.

Final Fantasy X

Jedna od Kitaseovih odluka je bila rješavanje problema random encountera. Čudovišta su trebala biti vidljiva na mapi no zbog nepoznavanja još uvijek nove arhitekture Playstationa 2 i neoptimiziranosti grafičkog enginea odustali su od te odluke te su se odlučili posvetiti detaljnosti likova i samog svijeta. Random encounteri su ostali, ali je zato sama borba doživjela promjene. Režiser borbe Toshiro Tsuchida odlučio je izbaciti Active Time Battle i uvesti Conditional Turn Based Battle, odnosno mnogo taktičniji pristup borbi koji će sličiti šahu. Naravno promjena borbe je bila popraćena sa Sphere Gridom ili kako su Squareovci nazvali, „interaktivnim sustavom napredovanja“ koji omogućuje fleksibilnost razvoja likova.

Sphere grid je odbacio standardni EXP sustav i uveo Ability Points kojima se „kupuju“ sposobnosti unutar Sphere Grida. Promjene su se dogodile i kod Summona. Cilj je bio pokazati odnos između Summona i Summonera pa su animacije prikazivale međusobnu interakciju spomenutog para. Također, Summoni nisu samo puka čarolija popraćena wow animacijom već postaju dio borbe, baš kao klasični igrač unutar borbe. Summonom se upravlja, određuje kako će postupat i kada želite izvršiti Final blow. Sve te promjene su donijele traženi dašak svježeg zraka u serijal što su igrači itekako dobro prihvatili.

I tako je nastao najhvaljeniji Final Fantasy nove generacije. Desetka je pratila priču Tidusa i Yune. Tidus je blitzball igrač koji želi sex, drogu rock-n-roll… dobro ne baš sve to; želi biti slavan i poznat. No cijelo vrijeme živi u sjeni svog jako slavnog oca Jechta koji je jednog dana nestao, pa je Tidus to protumačio kao napuštanje. No sve se promijenilo jedne obične noći kada je Tidus išao na utakmicu, kad su se počele događati čudne stvari. Odjednom se iz neba stvorila masa, kugla koja je počela privlačiti i uništavati cijeli grad Zanarkand. Ljudi su bili u panici, kao i Tidus, a nikome nije bilo jasno što se događa. No na svu sreću pojavio se Auron, Tidusov skrbnik koji ga je cijeli život pazio, dao mu mač u ruke i poučio ga tamanjenju čudovišta koji su se odjednom počeli pojavljivati. U trenutku Tidusa i Aurona masa počne privlačiti i Tidus nestane. Naravno probudio se živ i zdrav, u svijetu potpuno drugačijem od rodnog high-tech Zanarkanda.

Final Fantasy X priča

Tamo upoznaje djevojku Yunu i njezine prijatelje Lulu, Waku i velikog zvjero-čovjeka Kihmarija. Yuna je Summoner iliti prizivač moćnih bića te ima jednu jedinu svrhu u životu, uništiti Sin koji joj terorizira svijet. No Tidus i Yuna se zaljube i Tidus nije spreman na Yuninu žrtvu, jer ako želi pobijediti Sin mora umrijeti. Uskoro saznaje kako ovaj svijet u kojem se nalazi jest pravi svijet dok njegov Zanarkand nije ništa drugo nego san sanjan od strane tisuća ljudi koji se nalaze u vječnoj hibernaciji. Vašoj družini se konstatno suprotstavljao Seymour, koji žudi za kontrolom Sina kako bi postao živući bog, a za to mu treba Yuna. Naravno, Yuna je bila zaljubljena u Tidusa pa je Seymour shvatio ako neće milom onda će silom. Seymour je prisilno htio oženiti Yunu, no Tidus je spasio u zadnji čaš. U konačnosti smo Seymourov naum o kontroli Sina i uništavanju svijeta spriječili.

… ovo je ujedno i jedan od najemotivnijih Final Fantasyja, jer smo se po prvi put susreli s tužnim završetkom.

U samoj su priči postojale brojne peripetije i obrati za koje bi trebao poseban specijal pa nije ni čudo što je priča bila hvaljena kao jedna od najboljih od svih Final Fantasyja. Moramo li spomenut kako je ovo ujedno i jedan od najemotivnijih Final Fantasyja, jer smo se po prvi put susreli s tužnim završetkom, za razliku od prošlih igara. Ljubav Tidusa i Yune se i dan danas prikazuje kao gamerske Romea i Juliju. Gameri diljem svijeta su odmah osjetili povezanost s junacima priče, što radi nevjerojatnog CG-a korištenog u neigrivim sekvencama, što radi pisanja i premijernog korištenja glasova u serijalu. Naravno, tužni završetak je uzrokovao negodovanje brojnih fanova koji su suzni zahtjevali od Square Enixa da im objave što se dogodilo s Tidusom koji je na kraju umro tj. nestao jer je, kao i njegov Zanarkand, bio zapravo san.

I vi ste plakali, ili ste barem pustili suzu… ako će vas potaknuti na priznavanje, ja jesam i nisam si mogao pomoći. Hajde vi budite tvrdi na nečije nestajanje ljubavi života! Nemoguće!

Na stranu s emocijama, Final Fantasy X je bio ogroman korak naprijed za serijal, čemu je svakako pridonijela snaga Playstationa 2. Igrači su to prepoznali, kako stari fanovi tako i oni koji će fanovima tek postati. Bio je to prvi sales-bumper za Playstation 2 zbog kojeg je zavladala nestašica konzola i same igre u Japanu, jer Square Enix, a ni Sony nisu očekivali takvu potražnju. Troškovi od 32 milijuna dolara te preko sto ljudi na razvoju igre su itekako bili opravdani s prodanih sedam milijuna primjeraka do danas. Želja igrača za nastavkom, kao i velike pohvale kritike te dobra prodaja uzrokovali su promjenu Squareove taktike izbacivanja nastavaka.

Odlučili su se za prvi direktni nastavak nazvavši ga Final Fantasy X-2. Igra je proizvedena u rekordnih godinu dana jer je veliki dio lokacija iz originala bio recikliran u ovom nastavku. Priča se koncetrirala na Yunu i postsinovski period svijeta Spire. Bila je to svojevrsna girl-power Charlie’s Angle priča.

Tako saznajemo kako je Yuna postala sphere hunter s Rikku, iz prošlog nastavka. Njima se pridružila i Pain, tajanstvena cura koja se drži one-linera. Yuna je potpuno promijenila svoju osobnost. Sada je puno otvorenija, što bi naši ljudi rekli „od akcije“, što zapravo i paše novom ozračju koje je bilo znatno veselije. Spira lakše diše otkako je nestao Sin. Grade se novi gradovi, nastaju nove nacije, stvaraju se političke stranke, a tehnološki napredak je nezaustavljiv.

Final Fantasy X-2 priča

Saznajemo kako je Yuna postala sphere-hunter zbog nikad prežaljenog Tidusa. Naime vidjela je u jednoj sferi njegovu sliku gdje je zarobljen u kavezu te ga je odlučila pronaći. Na kraju saznaje kako to zapravo nije bio Tidus već Shuyin, osvetoljubljivi dečko koji želi uništiti Spiru zbog smrti svoje voljene Lenne, koja je pak jako slična Yuni. A da bi slučajnost bila veća Yuna je nosila njezinu odjeću, čega ću se dotaknuti kasnije. Yuna je uspjela smiriti Shuyina uništivši njega i oružje koje je odlučio iskoristiti protiv Spire i tako je uspjela dovesti mir u Spiru još jednom. A uspjela je i još nešto… Dok je bila u Farplaneu, svojevrsnom Raju, svojom velikom željom uspjela je vratiti i Tidusa koji se na završetku igre pojavio odjednom u moru. Tako je u konačnici Final Fantasy X saga završila sretno.

Kako sam već rekao, zbog vesele atmosfere u samoj Spiri dogodile su se i promjene po pitanju glazbe i borbe. Glazba je postala „popastičnija“. Bio je to prvi put da Nobuo Uematsu nema nikakvog inputa u Final Fantasy glazbu. Fanovi su se bunili kako nema poznatih Final Fantasy melodija, ali ruku na srce one nisu ni pripadale ovdje. Ipak, igra je proizvela dva hita koja su završili na vrhu japanskog Billboarda; Real Emotion i 1000 Words.

Borba se vratila starom ATB-u pa je nestalo svo taktiziranje iz prethodnika. Osim ATB-ova povratka, vratio se i job sustav koji se zadnji put pojavio u davnom Final Fantasyju V. Vaše cure ste tako usred borbe mogli oblačiti u white magea, black magea, warriora itd. i to koristiti za taktiziranje, posebno kod bosseva.

Povratak je doživio i EXP points sistem u kombinaciji s klasičnim level-up sustavom. Očekivano, Igra se prodala u milijunskoj nakladi što je Square Enixu dalo vjetar u leđa za buduću “mužnju” serijala ovakvim direktnim nastavcima.

Od 2001. do 2006. nije bilo klasičnog Final Fantasyja. No izlazili su brojni spin-offovi. Osim spomenutog X-2, po prvi put nakon 1996. godine izlazi nova Final Fantasy igra na Nintendo konzoli – Gamecubeu. Bio je to akcijski orijentirani Crystal Chronicles koji je oduševio igrače i kritiku sa svojim multiplayer pristupom. Razvijao ga je TheGameStudio koji je nastao od Squareovih i Nintendovih ljudi čiji je cilj bio razvijati RPG-ove za Nintendove konzole. Iako igra nije imala multimilijunski budžet kao klasični Final Fantasyji, mnogi će reći da je imala dušu. Bila je to zabavna, jednostavna i drugačija igra. Crystal Chronicles franšiza je dobila još jedan nastavak još jednog podnaslova The Crystal Bearer za Wii no nije prošla jednako dobro kao prvijenac. Akitoshi Kawazu nije krio razočaranje no i sam je priznao da ga lošiji rezultat nije čudio jer je htio toliko toga ubaciti u igru da je u konačnosti izgubio smjer.

Final Fantasy X-2 priča

Osim ovog serijala, izašao je novi Final Fantasy Tactics i to za Gameboy Advance koji je postao hit. Advance Tactics je izašao i za DS kasnije, dok je originalni Final Fantasy Tactics doživio PSP remake, dobivši nove animacije i levele. Također je izašao i Final Fantasy XI, MMORPG koji je direktno konkurirao World of Warcraftu i to poprilično uspješno. Jedanaestica je aktualna i do dan danas s brojnim expansion packovima te je Square Enixu donijela velike prihode mjesečnim članarinama. Bio je to prvi uspješni cross-over MMORPG koji se igrao i na PC-u, PS2 i Xboxu 360.

No dok su svi ti brojni remakeovi i spin-offovi izlazili, u tajnosti se pripremao novi glavni Final Fantasy. Odlučeno je kako će ovaj Final Fantasy u potpunosti prekinuti s nekim glavnim tekovinama serijala; dakle najradikalniji odmak od dosadašnjih normi. Hironobu je već odavno otišao iz Square Enixa, kao i Nobuo Uematsu, dugogodišnji skladatelj. Glavnu je ulogu preuzeo Yasumi Matsuno inače zadužen za jednu od najboljih Playstation igara – Vagrant Story. Glazbu je preuzeo Hitoshi Sakimoto dok je grafički dizajn preuzeo Akihido Yoshida. Final Fantasy XII je tako bio svojevrsni spiritualni nasljednik Vagrant Storyja. Najradikalnija od svih promjena je preuzimanje principa zapadnjačkih RPG-ova.

Rrandom Encounteri su u potpunosti izbačeni i borba je postala dio svijeta …

Cjelokupni svijet Ivalice je jedna velika otvorena površina gdje se slobodno možete kretati. Random Encounteri su u potpunosti izbačeni i borba je postala dio svijeta, a ne odvojeni svijet za sebe. Nažalost redatelj Matsuno je morao napustiti svoje mjesto zbog psihičke bolesti uzrokovane stresom pa je njegovo mjesto preuzeo Hiroyuki Ito, no to u principu nije utjecalo na sami smjer razvoja jer je Matsuno prethodno dao glavne smjernice. Zanimljivo je kako je Hironobu Sakaguchi izjavio kako neće odigrati Final Fantasy XII jer Matsuno, inače njegov veliki prijatelj, više nema redateljsku palicu, ali da je tu ukoliko ga produkcija bude trebala.

Final Fantasy XII

Sakaguchi je kasnije u creditsima stavljen kao „series creator“. Kao nastavak na borbu stvoren je Licence Board razvoj likova. Svaki je lik imao svoju šahovsku ploču i igrač je mogao razvijati lika kako on želi, bilo to kao warriora, magea ili healera. Uz Licence Board bio je tu i Gambit sustav koji je predstavljao umjetnu inteligenciju drugih likova u vašoj družini. Naime, ne kontrolirate više sve likove, već kontrolirate jednog glavnog lika dok drugima morate namjestiti umjetnu inteligenciju, tj. odrediti kako će se oni ponašati u borbi. Gambit sustav je bio izuzetno fleksibilan te je naišao na odobravanje igrača. A ukoliko ste doista željeli kontrolirati sve svoje likove, jednostavno ste mogli pauzirati borbu i odabirati naredbe, baš kao u starim Final Fantasyjima. Bio je ovo potpuni odmak od standarda serijala, čak radikalniji od Sphere Grida no kritika i igrači su promjene pohvalili.

Final Fantasy XII je uz trinaesti nastavak najdulje razvijani Final Fantasy što je potvrđeno i u Guinenossovoj knjizi rekorda. Čak pet godina je utrošeno na pre-produkciju, razvoj i prevođenje. Prijevod je bio poseban izazov jer je Square Enix htio prisustvo starog engleskog i brojnih dijalekata kako bi bio dočaran šaroliki svijet Ivalicea. Tako smo dobili najkvalitetniji voice-acting u jednom Final Fantasyju kojeg se ne bi mogao posramiti ni neki Pixarov film. A kakva je sama priča bila? Dosta netipična za Final Fantasy, barem ove moderne varijante serijala. Ovaj je put inspiracija za priču bila, ne biste vjerovali, Star Wars saga.

Priča se vrtila oko sukoba dvaju velikih nacija – Archadije i Rozzalije, gdje se kao kolateralna žrtva našlo malo kraljevstvo Dalmasce, koje usput, podsjeća na našu obalu, Dalmaciju, što nije ni čudno s obzirom da je arhitektonska inspiracija igre bio Mediteran i Turska. No vratimo se priči; Vaan, sitni lopov, koji živi u gradu Rabanastre, upoznaje curu za koju na kraju saznaje kako je to princeza Ashe, inače nesuđena princeza Dalmasce. Ashe je stvorila pokret otpora koji se bori protiv Archadije, koja je pak aneksirala Dalmascu. Na čelu Dalmasce je konzul Vayne koji u biti ima skrivene planove za polako preuzimanje Archadije kako bi u konačnosti ušao u otvoreni sukob s Rozzarijom. Uskoro se vašem timu priključuju zgodna (ne Playboyeva) zečica Fran i uglađeni pirat Balthier. Naravno postoje određene iskre između Fran i Balthiera koje će se razotkriti tek krajem igre.

Final Fantasy XII priča

Ekipi se priključila i plaha Penelo, Vaanova prijateljica iz djetinjstva i Basch, vojnik optužen za ubojstvo kralja Dalmasce, a u biti je ubojica bio njegov brat. Cjelokupnom pokretu otpora suprotstavljaju se Suci tj. Judges koji su kao svojevrsni čuvari reda Archadije. Na kraju saznajemo kako događajima dirigira odbjegli Occuria, Venat, božanstveno biće čija je rasa inače stvorila svijet Ivalicea. Occuria je u konačnosti opsjeo Vaynea koji je prizvao tvrđavu Bahamut. Ashe se odlučila usprotiviti takvom slijedu događaja. Uspjela je zajedno s Vaanom i ostalima uništiti Venata, Vaynea i suce te je vratila mir u Ivalice i oslobodila ga od kontrole Occuria.

Pravi je užitak hodati kroz gradove i promatrati razne rase kako obavljaju svakodnevne životne aktivnosti …

Sama mitologija Ivalicea je jako detaljna, pa tako kroz igru možete saznati detalje o podrijetlu gotovo svake stvari, bića ili rase. Da, Final Fantasy XII obiluje raznim rasama koje obitavaju u svim djelovima svijeta. Pravi je užitak hodati kroz gradove i promatrati razne rase kako obavljaju svakodnevne životne aktivnosti. Sve je to povećalo dojam grandioznosti samog Final Fantasyja.

Final Fantasy XII je prodan u šest milijuna primjeraka do dana današnjeg, iako navode da bi se prodao još više da je izašao ranije, a ne tik pred izlazak nove generacije konzola. Igra je pokupila brojne nagrade, odnijevši čak i nagradu za najbolju igru godine IGN-a. A kao dodatna potvrda kvalitete došla je i ocjena 40/40 u Famitsu magazinu. Bila je to tek šesta igra koja je dobila perfektni score u ovom cijenjenom gaming časopisu.

Nastavljajući trend započet s desetim nastavkom i ovaj je dobio direktni nastavak nazvan jednostavno Final Fantasy XII-2. Izašao je 2007. za Nintendo DS s podnaslovom Revenant Wings. Igra je trebala biti dio Ivalice Alliance serijala koji je na kraju ostao neostvaren. Naime Ivalice Alliance se trebao sastojati od četiri igre uključujući i nikad izašli Fortress. Fortress je trebao biti Final Fantasy na zapadnjački način, razvijan od strane švedskog Grina. No Square Enix je bezrazložno prekinuo daljni razvoj i na taj način doveo Grin u bankrot i u konačnosti zatvaranje studija.

Iste godine kada je Izašao Final Fantasy XII izašao je i Playstation 3. Paralelno je predstavljen Fabula Nova Crystallis, mitologija na kojoj će se bazirati novi nastavak Final Fantasy XIII i pod-nastavci koji će izaći u tom periodu. Mnogi smatraju kako broj 13 nije bio sretan za serijal jer igra nije nadvladala standarde postavljene u prijašnjim nastavcima. Kritičari su kudili linearni pristup, nepostojanje gradova i premalu aktivnost igrača u borbi. Usprkos kritikama, fanovi su bili zadovoljni poslasticom kakvu su dobili iz Square Enixovih radionica. Stoga kritike nisu uspjele omesti megalomansku prodaju i ovog nastavka, koji je po prvi put izašao na dvije konzole, Xbox 360 i PlayStation 3, naravno sve u svrhu bolje prodaje.

Final Fantasy XIII priča

Avanture heroine Lightning, koju mnogi nazivaju ženskim Cloudom, dobivaju i nastavak u obliku igre nazvane Final Fantasy XIII-2 koji izlazi na dan objave ovog teksta (3. veljače, 2012.), a primarni Square Enixov cilj s ovim nastavkom biti će ispravljanje počinjenih grešaka u originalu.

Ipak, mnogi smatraju kako je redateljski prvijenac Tetsuye Nomure, Final Fantasy XIII Versus, zapravo pravi trinaesti nastavak koji svi čekaju  jer će ponuditi novi svijet dosad neviđen u Final Fantasy igrama. Bit će to drama temeljena na događajima iz pravog svijeta začinjena finalfantastičnim elementima u kojoj glavnu ulogu preuzima Noctis, tajanstveni protagonist latinskog imena. O igri se ne zna mnogo, pa tako ne znamo ni datum izlaska te je mnoge strah da je igru pogodilo Duke Nukem Forever prokletstvo. No nada umire posljednja, pa ćemo se nadati da će Versus ugledati svjetlo ove ili sljedeće godine.

I eto dragi moji, na moju, a i vjerujem vašu žalost došao je kraj ovog specijala. Na dan izlaska novog veliko nastavka serijala završili smo naš pregled cjelokupne povijesti Final Fantasya te ponovno proživjeli drame i događaje koje su naši dragi likovi doživjeli i koje smo mi skupa s njima proživljavali. Kakva je sama budućnost serijala to samo možemo nagađati. Square Enix uvijek uspije iznenaditi svojim odlukama pa ne sumnjamo da nas očekuju novosti koje će šokirati, pozitivno ili negativno. Bilo kako bilo, vjerujem da ćemo svi igrati i nove nastavke – ipak je to Final Fantasy. Mrzili ga, voljeli ga, morate ga odigrati… Baš kao i sapunice, nitko ih ne gleda, a svi znaju kako je Juan Miguel ostavio Consuelo.

I naravno – slobodno prokomentirajte; sviđa li vam se ovaj trodjelni specijal? Je li vam možda stvorio želju za ponovnim igranjem nekog nastavka? Ili još bolje, postoje li neki hateri koji su postali „loveri“ serijala zahvaljujući ovom specijalu? U svakom slučaju, svaki komentar je dobrodošao.

Komentari (11)

  • WEAPONX

    03.02.2012 - 18:45

    Odličan članak, sva tri. Nadam se da ću u skorije vrijeme imat priliku odigrat ove novije nastavke.

  • buby8992

    03.02.2012 - 19:50

    Svaka Vam čast na detaljnom i dobro razrađenom članku. Meni je FF najbolji serijal zato jer gotovo svakim novim nastavkom ponudi nešto novo i svježe, za razliku od ostalih igara, koje gotovo uvijek samo kopiraju prethodnog. Igrao sam gotovo sve FF i svi su mi podjednako bili dragi, pa čak i kontroverzna trinajstica. Što se tiče Versusa, pročitao sam negdje da je igrivi demo u izradi i kako bi navodno mogao biti na ovogodišnjem TGS-u. Iskreno se nadam kako je ovo istina jer mi je Versus najočekivanija igra od kad sam ga prvi puta vidio, sad već davne 2006. btw zaboravili ste reči kako je FF 12 imao najgoreg i najiritatnijeg glavnog lika u serijalu, za kojeg sam se nadao da će nenadano preminuti i kako ću moči igrati sa nekim drugim gl. likom (Ashe).

  • MrVivi

    03.02.2012 - 21:51

    dobri članci, ali meni su FF izgubili ono nešto poslije desetke svi se sjecamo slavne smrti jedne od glavnih likova u sedmici, onog plesa u osmici i ljubavne price između dva glavna lika, hvatanja priceze za guzu u devetci te vivia jednog od najslađih likova ikad sa kickass moćima, te tužnog kraja u desetci, dok igre poslije desetke nisu na mene ostavile nekakav poseban dojam.

  • Chaky

    04.02.2012 - 14:00

    Prvo pohvale na velikom trudu za ove trodjelne kronike. Saznao sam puno stvari koje nisam prije znao (posebno u prvom dijelu kronika). Dobio zelju da odigram sesticu. Od novijih mi je devetka zadnje sto sam igrao. Kronicni nedostatka vremena me sprijecava da odigram XIII, a nakon sto sam procitao da je XII mrak dobio sam zelju da nju rijesim prije (mozda i prije desetke). Mozda jednog dana 😀

  • ellinor

    05.02.2012 - 13:29

    Nemojte lupati gluposti, 12tka je bila fantasticna, najbolji FF dosad 🙂

    • Rogue

      @ellinor, 05.02.2012 - 14:19

      Kako kome 🙂 Meni je IX najdraži u serijalu i najbolji

    • Armor

      @ellinor, 05.02.2012 - 14:23

      Također, uvjerljivo. I jedna od najboljh igara ikad. od novih FF naslova ide mi zlo, šteta kaj nisam imal prilike odigrati X, no on dolazi na PS3… Zadnje kaj mi je valjalo, a da je na šemu FF-a je The Last Remnant (također Square). BTW, sad imam FF V 🙂

    • Celeber

      @ellinor, 06.02.2012 - 11:02

      Tebi se svidio last remnant? ne znam što bi rekao o toj igri.. provao sam demo i nije me se previše dojmila.. jel se isplati provati malo dublje?

  • numeral

    14.02.2012 - 13:35

    ODLICNO KAO I PRVA DVA…..HVALA NA OVIM LIJEPIM KRONIKAMA!!!

  • bombajstampa

    14.02.2012 - 14:07

    Nedavno sam čitao na njemačkoj domeni GamePro-a nešto slično, al stari, nisu ti ni do bermuda. Osobito ona prva dva; valjda leži više emocije u onim starijim nastavcima

    • Celeber

      @bombajstampa, 20.02.2012 - 12:58

      Hvala ti 🙂 Drago mi je da ti se svidilo. ne znam.. valjda me uhvatila ta nostalgija, koja se vjerojatno i osjetila u tekstovima… valjda kad radiš nešto s dušom pa dobro ispadne 🙂

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?