Zaigrali smo Path of Exile 2, hit igru koja je na dobrom putu da zauzme tron ARPG žanra

---

Iako živim za akcijske RPG igre poput Path of Exilea, moje iskustvo s prvom igrom ostalo je začuđujuće ograničeno. Path of Exile sam zaigrao još dok je bio na početku svoga puta, ali recenzentske obaveze i pregršt drugih igara ubrzo su me odvele u drugom smjeru. Kako je igra s vremenom prerasla vlastite granice, pomisao na povratak postajala je sve izazovnija – kao da bi me čekale stotine sati igranja prije nego što uopće uhvatim korak s najnovijim sadržajem.

Za mene i sve slične zaljubljenike koje je igra zaobišla, najava nastavka stigla je kao naručena. Path of Exile više nije samo obećavajući naslov – već etablirano ime ARPG žanra. S obzirom na uspjeh prve igre, očekivanja su bila visoka – i treba reći opravdana. Pa uzmite moj savjet te ovog puta nemojte ostati po strani: uskočite na hype vlak od samog početka!

Prije toga – par servisnih informacija. Path of Exile 2, baš kao i njegov prethodnik, bit će potpuno besplatan za igranje, ali će prije toga provest gotovo godinu dana u fazi early accessa, kojoj se može pristupiti za 28 eura. Moj još raniji pristup igri bio je vremenski vrlo ograničen zbog čega nisam stigao zaroniti u sve aspekte igre koja će se ionako značajno mijenjati i balansirati tijekom sljedeće godine. Ipak, vjerujem da sam vidio dovoljno da steknem čvrst dojam o tome što donosi i koliko visoko cilja kao ARPG naslov.

Path of Exile 2 odvija se par desetljeća nakon događaja iz prve igre i nudi relativno jednostavnu priču o širenju zle sile koju igrač(i) moraju zaustaviti. Ne garantiram da priča kasnije neće prerasti u nešto grandioznije, ali u početku su stvari maksimalno u domeni mračno-fantastičnih klišeja. Kao i prvi dio, češće je povijest svijeta zanimljivija od događaja koje igrač aktivno proživljava, a igri definitivno nedostaje pamtljivih ličnosti kakvima se Diablo razbacuje šakom i kapom.

Međutim, Path of Exile definitivno prednjači u odnosu na Diablo po samom ugođaju. S punim samopouzdanjem mogu reći kako je mračna atmosfera ove igre ono čemu Blizzard godinama teži još od slavnih dana Diabla 2. Čak i najmračnija mjesta radnje u Path of Exile 2 izgledaju nevjerojatno, a istraživanje njihova sumornog svijeta pravi je užitak.

Mračna atmosfera ove igre je ono čemu Blizzard teži još od slavnih dana Diabla 2.

Bilo da se radi o sablasnim kriptama, jezivim selima ili kojekakvim močvarama, svaki kutak igre zrači upečatljivom estetikom očaja i tame. Čak i svjetliji prostori zadržavaju taj specifični, depresivni prizvuk koji prožima cijelu igru, stvarajući kohezivnu atmosferu koja neprestano podsjeća u kakvom se nemilosrdnom svijetu nalazite.

Osim što su vizualno raznolike, mape su poprilično velike u svojoj strukturi. Čak i u nekim naizgled sporednim, prijelaznim područjima moguće je utući sat-dva ako ih želite detaljno istražiti. Doduše, zna to biti i frustrirajuće ako niste otključali checkpointe pa nakon umiranja morate trčati natrag probijajući se opet kroz hordu regeneriranih neprijatelja.

Osim što su vizualno raznolike, mape su poprilično velike u svojoj strukturi.

Srećom pa probijanje kroz horde neprijatelja izgleda fantastično. Neki neprijatelji dinamično reagiraju na udarce, efekti spektakularno pršte na sve strane, a određeni dijelovi okoliša također se urušavaju, tresu ili eksplodiraju pod silinom napada. Da stvar bude bolja, igra ne traži zadnji krik PC komponenti da bi to sve relativno glatko prikazala, a nudi i popularne upscalere za AMD i Nvidiu kad sve ostalo propadne. Zna se ekran nagužvati neprijateljima i zatrzati kada ih se naglo pojavi hrpa, što će definitivno trebati izgladiti prije nego igra dođe do 1.0 verzije.

Path of Exile 2 mehanički donosi prepoznatljivu ARPG gameplay petlju iz izometrijske perspektive – red priče, red borbe, red lootanja i bavljenja raznovrsnim sustavima razvijanja lika. Borba pruža zadovoljavajući miks osjećaja moći, gdje bez poteškoća gazite horde neprijatelja, te izazova koji dolazi s mnogobrojnim boss protivnicima. Iako ovo nije Dark Souls, kasniji bossovi često zahtijevaju promišljen pristup, učenje napadačkih obrazaca, pažljivo planiranje, ali često i dobru dozu grinda.

Iako ovo nije Dark Souls, kasniji bossovi često zahtijevaju promišljen pristup, učenje napadačkih obrazaca, pažljivo planiranje, ali često i dobru dozu grinda.

Bilo kako bilo, borba rijetko pada u rutinu ili autopilot – konstantno drži igrača angažiranim, ne samo kroz mehanike poput izbjegavanja napada već i kroz strateško korištenje širokog spektra vještina koje svaka klasa nudi. Uz sve to, borba je ne samo vizualno impresivna nego i konstantno uzbudljiva – pruža onu prepoznatljivu dopaminsku injekciju koju samo ovakvi akcijski RPG naslovi mogu isporučiti.

Što se klasa tiče, early access verzija nudi šest od ukupno planiranih 12, a u svom vremenu s igrom isprobao sam Rangera, Warriora i Monka. Ranger je iznimno mobilan i precizan korisnik luka i strijele koje može pojačati različitim statusnim efektima, Warrior preferira borbu prsa o prsa i stručnjak je za razbijanje neprijateljskog oklopa, dok Monk predstavlja moćnu kombinaciju brze borbe prsa o prsa i magičnih napada.

Early access verzija nudi šest od ukupno planiranih 12 klasa, a svaka ima suludu količinu pasivnih atributa.

Kao i u prethodniku, svaka klasa iznimno je različita i donosi svoj set specifičnosti i vještina, ali i suludu količinu pasivnih atributa. To je onaj aspekt igre koji u kombinaciji s opremom koja opet donosi svoj set atributa predstavlja apsolutnu zarazu progresije s kojom je moguće eksperimentirati na doslovno stotine sati.

Path of Exile 2 u prvih par sati već igrača uvuče u žrvanj sustava progresije gdje je pravi gušt isprobavati različite opcije i opipavati obrise kojekakvih buildova za svaku od klasa. Naravno, igru tu čeka još podosta balansiranja jer nije svaka putanja progresije jednako efektivna kako se na početku igre možda čini. Čest je slučaj da s jednim buildom dominirate sve dok ne naiđete na posebno teškog protivnika koji zahtijeva specifičan META build – koji možda nije vaš omiljeni način igranja. Ovo je dodatno naglašeno činjenicom da igra ima samo jednu razinu težine, što znači da nema prečaca za olakšavanje izazova.

Path of Exile 2 u prvih par sati već igrača uvuče u žrvanj sustava progresije gdje je pravi gušt isprobavati različite opcije.

Ne pomaže ni što je igra užasno štura po pitanju tutoriala. S jedne strane mi odgovara pristup gdje me igra ne drži konstantno za ruku, ali igra ima toliko mehanika i sustava progresija da to na momente zaista može predstavljati izazov. Igrajući teže dionice nikad nisam bio siguran je li moj build zaista tako slab ili mi igra jednostavno nije spomenula neku ključnu mehaniku zbog koje bi moj lik dobio neki suludi množitelj štete i tako mi omogućio nastavak.

Od ostalih stvari, igra omogućuje klasično kretanje mišem uz korištenje vještina putem prečaca na tipkovnici, ali i opciju upravljanja likom WASD tipkama. Neće to vjerojatno biti preferirani način igranja na PC-ju, ali je fora za isprobati zbog veće preciznosti i generalno većeg fokusa na mobilnost lika u borbi. Igranje na kontroleru, iako još zahtijeva određenu doradu, već sada pruža impresivno iskustvo, približavajući se razini poliranosti kakvu nudi Hades – što je itekako vrijedno pohvale.

Za one koji planiraju uskočiti u early access, važno je napomenuti da iskustvo nije posve glatko. Iako je igra generalno vrlo ispolirana, očekujte bugove, nedovršen sadržaj, pa čak i brisanje napretka prilikom većih ažuriranja. Osobno sam iskusio situaciju u kojoj mi je ažuriranje uklonilo ključnu vještinu na kojoj je počivao moj build, što je efektivno značilo da sam morao krenuti ispočetka.

Unatoč takvim izazovima, tipičnim za igre u aktivnom razvoju, Path of Exile 2 već sada ostavlja snažan dojam. S polovicom priče, polovinom planiranih klasa i tek naznakom endgame sadržaja, igra nudi zavidnu dubinu i složenost koja će nesumnjivo oduševiti ljubitelje žanra. Iako balansiranje i tehničke dorade još čekaju svoj red, temelj igre je toliko snažan da je teško zamisliti išta drugo osim briljantnog rezultata kad dočekamo 1.0 verziju.