Pariški Eugen Systems je s nedavno izašlim Act of Aggressionom nastavio graditi svoju reputaciju specijalista za RTS-ove u igraćoj industriji. Ovaj posljednji uradak je ni manje ni više nego njihova deveta strategija u zadnjih 15 godina. Radi se o spiritualnom nastavku solidno prihvaćenih Act of War igara koje su nas zabavljale u doba kada smo još mislili da je Cico Kranjčar najveća nesreća koja se može dogoditi repki. Pa, što su nam to točno francuzi servirali ovog puta?

Act of Agression je kvalitetan proizvod koji lukavo igra na nostalgiju igrača starih Command & Conquer naslova. To nikako ne znači da se radi o potpuno neoriginalnoj igri, već jednostavno onoj koja ne skriva svoje uzore. Igračima su na izbor dane tri sukobljene frakcije, svaka sa svojim osebujnim stilom igranja.

Cartel je tajanstvena organizacija s vezama u brojnim privatnim vojskama koja se u borbi oslanja na naprednu tehnologiju i klasične specijalce. Zatim slijedi Chimera, operativna skupina Ujedinjenih naroda čija su glavna snaga na bojištu prilagodljive jedinice koje nisu najbolje, no ni loše u ničemu. Za kraj je tu pa tko drugi nego američka vojska za čije se naoružanje i borbena vozila Eugen Systems čak potrudio osigurati i licence. Tako ćete upravljajući amerikancima imati prilike proizvoditi kultne Abramse i Apache helikoptere te brojne druge visoko specijalizirane jedinice koje će zahtijevati mudro taktiziranje kako bi bile efikasne u borbi.

Singleplayer kampanja broji petnaest misija i može je se odigrati u ulozi Chimere i Cartela, što je podvig koji će trajati dvadesetak sati. Priča se odvija u bliskoj budućnosti i prilično je tragikomično izvedena, a vrti se oko planiranog uništenja SAD-a u organizaciji Cartela i Chimere koja se brani od istog. Nimalo neočekivano, sam zaplet odaje dojam kao da je našvrljan od strane nekog umornog pripravnika na pauzi za kavu, a u upravi scenarij nisu ni pročitali i samo rekli „može mali“. Naravno da ne treba zaboraviti da je Act of Aggression ipak RTS, a ovaj žanr nikada nije stekao popularnost dubokoumnim pričama. Ipak valja napomenuti da potencijalni kupci ne polažu velike nade u singleplayer kampanju igre.

Act of Aggression screenshots

Sam gameplay je u osnovi vrlo C&C-ovski, a temelji se tradicionalnoj izgradnji baze i skupljanje resursa te proizvodnji i slanju raznoraznih jedinica u borbu. Dakle, očekivanom. Ono po čemu se Act of Aggression ponešto izdvaja od konkurencije jest nešto kompleksnijim elementom skupljanja resursa.

Za nadvladavanje neprijatelja će vam trebati nafta koja je praktički živa lova (plus za realnost), aluminij koji se koristi za proizvodnju većine jedinica te rijetki zemni metali koji služe za izgradnju par najnaprednijih jedinica i superoružja, tj. alternativnih uvjeta za pobjedu. Ono što me ugodno iznenadilo jest način na koji je riješeno skupljanje najosnovnijeg resursa – nafte. Naime, iako je izvore nafte moguće zaposjesti s jednom jedinom jedinicom kao i u sličnim RTS-ovima, u tom slučaju ne očekujte ogroman priljev tog resursa. Brzina kojom skupljate naftu je proporcionalna količini jedinica koje osiguravaju njen izvor, što je odličan način za poticanje igrača da šire svoje snage čim prije.

Act of Aggression screenshots

To kao prvo značajno smanjuje broj dosadnih perioda u kojima samo skupljate resurse i zujite po mapi, što je obilježje praktički svih modernih izdanaka ovog žanra. Ova mehanika time posljedično i ubrzava same bitke koje su i dalje podugačke, no ne zbog loše osmišljenog gameplayja već ogromnih mapa. Čak i kada iscrpite dostupne resurse, svaka frakcija na raspolaganju ima neki način da iste u manjim količinama stvori iz ničega.

Definitivno najzabavniji od njih jest sustav razmjene ratnih zarobljenika. Recimo da uspijete oboriti neprijateljski helikopter, njegova posada neće nužno poginuti u padu, barem ne cijela. Preživjeli vojnici će pak biti razoružani i beskorisni u borbi, no ako ih zarobite prije nego što se uspiju vratiti u bazu, osigurat ćete si solidnu otpremninu u vidu nafte. Radi se o toliko jednostavnoj, originalnoj i zabavnoj mehanici koja obogaćuje gameplay da je nevjerojatno kako nikome prije nije palo na pamet napraviti nešto slično. Ima tu još kreativnih elemenata po pitanju mikromenadžmenta, a neke popularne mehanike iz prijašnjih igara su zaživjele i u Act of Aggressionu. Tu poglavice treba spomenuti mogućnost vaše teške artiljerije da ispaljuje dimne granate koje mogu poslužiti da improvizirate nevidljive avione, usporite napredovanje protivničkih jedinica ili jednostavno na brzinu skrenete neprijateljsku pozornost s lažnim napadom.

Act of Aggression screenshots

S tehničke strane vrijedi spomenuti da je Act of Aggression oku ugodna igra s prilično detaljnim teksturama i solidnim specijalnim efektima. Posebne pohvale su zaslužili animatori koji su se zaista potrudili napraviti realistične i raznovrsne animacije svih jedinica. Iako je dio dostupnog naoružanja u igri stvaran, većina nije, no toliko je dobro dizajnirano da bi bez problema moglo proći kao takvo. Također, gotovo potpuno uništivi okoliš puno doprinosi kaotičnoj atmosferi Act of Aggressiona. Nešto manje impresivni su malobrojni (iako kvalitetni) zvučni efekti, a igra također dolazi sa siromašnim soundtrackom i lošom glasovnom glumom.

Unatoč manama i jadnoj singleplayer kampanji, svi ljubitelji RTS-ova bi trebali dati šansu Act of Aggressionu. Sve i da je Eugen Systems odlučio u potpunosti izbaciti tih petnaestak misija iz igre, Skirmish i Mulltiplayer modovi su itekako vrijedni uloženih novaca za sve ljubitelje žanra. S multiplayerom koji podržava do čak osam igrača i 20 enormnih mapa, Act of Aggression definitivno ima potencijal zabavljati vas mjesecima. Igra uz to izgleda lijepo, igra se dobro i dolazi s nekoliko originalnih i dobro osmišljenih mehanika koje oplemenjuju tradicionalni RTS gameplay. Ako je to sve što tražite, samo naprijed, samo nemojte očekivati da ćete se zbog Act of Aggressiona zaljubiti u žanr ako već niste. Ovo je proizvod rađen od starih fanova za stare fanove.