Dobrodošli u socijalističku Poljsku – tijekom boravka iskusit ćete bijedu, bol, strepnju i opći osjećaj da niste dobra osoba. Pazite se čudovišta – nikad ne znate hoće li se pojaviti iz poda, zidova ili čak stropova. Nemojte jesti – gravitacijske anomalije će vas potpuno dezorijentirati, a pošto civilizacija više ne postoji, nitko neće čistiti za vama ako povratite. Ugodan boravak!

Već sam u prvih par trenutaka znao da će Cronos: The New Dawn biti posebna igra. Umjesto da dobijete nekakvo objašnjenje o tome što se događa, igra vas samo baci u misteriozan svijet, bez da znate tko ste ili što ste, a na vama je da nađete dijelove slagalice i složite ih u cjelinu. Cronos je igra koja vam ne drži ruku, koja će vam testirati mehaničke sposobnosti, i najvažnije od svega, igra koja tretira igrača kao odraslu osobu.

SUCH IS OUR CALLING

Sve dobre znanstvenofantastične priče koriste tehnologiju kao prozor kroz koji istražuju ljudsku psihu, pa tako i Cronos. Na početku nemate puno informacija – znate samo da je protagonistica The Traveler članica organizacije The Collective, te da je njezina misija putovati u prošlost kako bi pronašla način da spasi svijet od pandemije koja ga je razorila. Već je prošlo neko vrijeme od apokalipse, a preostali ljudi su očajni. Put do spasa nalaze kroz putovanje u prošlost i asimilaciju uma određenih važnih osoba. No taj proces ih, naravno, ubije na licu mjesta.

Teško je reći da igrate ulogu pozitivca. Vi ovdje niste John Cronos, junak koji svojim borilačkim vještinama spašava svijet i neodoljivom karizmom osvaja ljubav svog života – ovo je brutalna, depresivna priča gdje ćete preispitivati svoje postupke i donositi vrlo teške odluke. No, te odluke ne utječu previše na priču – jedino što utječe na kraj jest posljednja odluka koju donesete. Neovisno o tome, priča sjajno postavlja misterij i postepeno otkriva njegove slojeve. Neće vam sve biti otkriveno, no bit će vam jasno tko ste i što radite, iako istina možda nije toliko lijepa.

Ovo je brutalna, depresivna priča gdje ćete preispitivati svoje postupke i donositi vrlo teške odluke.

Čak i bez da vidite lice protagonistice, možete naslutiti što ona misli i kako se osjeća, zahvaljujući sjajnoj glasovnoj glumi i mimici tijela. Od svih aspekata Cronosa, priča me najviše uhvatila i htio sam vidjeti što će se sljedeće dogoditi te saznati odgovore na pitanja s početka. No, Cronos je sjajan upravo zato što su priča, vizuali i gameplay u kompletnoj sinergiji da stvore turobnu atmosferu.

BETONSKE ČIZME

Cronos: The New Dawn je spora, brutalna igra. Resursi su ekstremno ograničeni, a tako je i s kapacitetom inventara. Često ćete se vraćati do sigurnih soba da prešaltate stvari jer jednostavno nemate dovoljno prostora. Ako vam takve stvari smetaju, nećete se previše zabaviti. No, ako volite stare horore preživljavanja poput prvog Resident Evila, Cronos će vam biti pravo osvježenje od modernih ugoda.

Cronos: The New Dawn je spora, brutalna igra.

Kretanje je vrlo sporo, a opcija izmicanja ne postoji. Izbjegavanje neprijateljskih napada ovisi isključivo o pozicioniranju lika. Srećom, borbene arene imaju pregršt fizičkih prepreka koje možete iskoristiti. Ako se dobro namjestite i prioritizirate najbliže mete, imat ćete priliku preživjeti.

Najzanimljivija borbena mehanika je držanje napada. Naime, možete pritisnuti gumb za pucanje i ispaliti slab metak, ili držati gumb nekoliko sekundi kako biste napravili puno jači napad. Pošto je municija vrlo rijetka, idealno biste htjeli najveću štetu po metku, no kad prema vama juri čudovište od dva metra načinjeno od nekolicine mutiranih ljudskih tijela, teško je pričati o idealnome, a još teže izdržati tih nekoliko sekundi prije nego vam oružje dosegne maksimalnu štetu. Svaka bitka tako postaje napeta – pokušavate naći balans između zadavanja i izbjegavanja štete te efektivnog korištenja resursa.

Pokušavate naći balans između zadavanja i izbjegavanja štete te efektivnog korištenja namirnica.

Neprijatelji su izgledom prilično maštoviti, no raznolikost ovdje nije adut. Uglavnom ćete se boriti protiv istih 4-5 neprijatelja tijekom cijele igre. No, ima jedna stvar koja ih čini interesantnim. Ako ubijete jedno čudovište, ostala će se moći spojiti s njegovim truplom i pritom se pojačati. Možete zapaliti trupla kako biste ovo spriječili, no gorivo je, možete pretpostaviti, vrlo rijetko.

Samo tamanjenje neprijatelja nije nešto posebno – ragdoll efekti su jednostavni, a nema nikakvih zanimljivih efekata krvi ni oštećenja tijela kao u Resident Evilu 2 ili Dead Space preradi. Prava šteta, jer bi nešto takvo zaista uzdiglo cijelu borbu na novu razinu. Kako sada stoji, sustav borbe je izvrstan, ali fale mi takvi fini detalji.

Cijelo vrijeme sam bio kompletno fokusiran jer igra sjajno raspoređuje bitke, trenutke tihog istraživanja i događaje u priči.

Razine su uglavnom linearne, no uvijek postoji nekoliko slijepih ulica gdje možete naći dodatnu municiju i opremu. Dizajn samih lokacija mogao je biti i bolji, no važno je spomenuti ritam. Iako je Cronos prilično spora igra, cijelo vrijeme sam bio kompletno fokusiran jer igra sjajno raspoređuje bitke, trenutke tihog istraživanja i događanja u priči. Nikada nisam bio siguran što je iza ugla, tako da sam skoro uvijek bio napet, a stalno sam htio istraživati radi municije i raznih dokumenata koji daju uvid u priču.

LJEPOTA U RUŽNOME

Grafički je Cronos jedna od najljepših horor igara u ponudi. Ne samo da je igra tehnički impresivna, već je i umjetnički stil vrlo upečatljiv. Teksture su oštre, a modeli vrlo detaljni. Geometrija okoliša je osobito sjajna. Kako hodate pustim socijalističkim blokovima, svaka cigla i svaki komad prljavštine na podu se doima realan. Prisutan je i Lumen sustav globalnog osvjetljenja, koji materijalima daje dodatnu dozu autentičnosti. Produkcijski dizajn je također zanimljiv kao mješavina socijalističkog brutalizma i retrofuturizma tmurne budućnosti izgleda sjajno.

Animacije su spore i daju snažan dojam težine bez da se kretnja osjeća tromo, a animacije čudovišta su prikladno gadljive. Mimika lica i tijela je također na razini. Likovi na koje naiđete poprilično su uznemireni – vjerojatno zbog toga što im se svijet bliži kraju, a animacije i gluma to lijepo prodaju.

Paleta boja je također impresivna. Dominiraju hladni tonovi, no čak i dijelovi igre koji su pretežito toplih boja nekako uspijevaju izazvati osjećaj nelagode. Ne pomaže što je često izvor tih toplih boja biomasa načinjena od rastopljenih i spojenih ljudskih tijela.

Ipak, postoje neki problemi. Izravne sjene su iznenađujuće niske kvalitete, a to je pogotovo vidljivo kada vam je upaljena svjetiljka, što je većina igre. Lumen se katkada zbuni i vidljivi su artefakti poput čudnog svjetlucanja ako se približite površini s upaljenom svjetiljkom. Moguće je koristiti opciju naprednog ray tracinga, no to će vam pojesti framerate bez nekakve vizualne koristi.

Kaže se da je zvuk pola filma, a rekao bih da je u igrama još važniji jer može imati i mehaničku funkciju. Cronos ovdje također briljira. Dizajn zvuka je izvrstan. Tijekom kretanja čuje se zveckanje metalnog oklopa, teški udarci čizama o pod i tihi detalji micanja tkanine. Ako stojite pored biomase, čut ćete ljigavo micanje tkiva i krvi, a kada bježite od neprijatelja, čujete ga odmah iza sebe, što stvara poseban osjećaj napetosti.

Dizajn zvuka je izvrstan.

Glazba je mješavina nečega što zvuči kao da je ispalo iz Blade Runnera i elektroničkih motiva u duhu 80-ih. Tijekom istraživanja ćete rijetko čuti glazbu – ona pretežito svira tijekom borbe, filmskih dijelova i kad se odmarate u sigurnoj sobi. Dizajn zvuka je dovoljno dobar da bi nosio ostatak.

NOVA ZORA, STARA MUKA

Igru pogoni Unreal Engine 5 te su nam svi poznati i ne toliko dragi problemi ovdje prisutni. Kako prolazite kroz svijet, česti su trzaji tijekom učitavanja novih razina. Ovo nije nešto što će vam uništiti dojam o igri, no događa se dovoljno da to primijetite.

Ova igra će gurati skupe konfiguracije do krajnjih granica.

Glavni problem je loša optimizacija. Ova igra će gurati skupe konfiguracije do krajnjih granica. Ako uključite sve postavke, ne očekujte da ćete imati stabilnih 60 sličica čak ni na nativnoj 1080p rezoluciji. Morao sam progutati svoj gejmerski ponos i spustiti nekoliko postavki te uključiti DLSS na performance opciju. Okoliš je uglavnom statičan tako da nema puno vizualnih artefakata, no ne bismo se trebali oslanjati na AI rekonstrukciju slike kako bismo dobili stabilno iskustvo na 1080p.

Silent Hill 2 remake izašao je prije manje od godinu dana, a ta je igra tehnički na istoj razini kao i Cronos, samo što je Cronos puno, puno zahtjevniji. Ne znam što se događa ispod haube, ali nešto se ne podudara.

28 ZORA KASNIJE

Cronos: The New Dawn neće biti igra za svakoga. Nekim igračima će smetati manjak municije, sporo kretanje, backtracking ili sama težina igre. Nije ovo soulslike, ali težina je fiksna i igra traži puno od igrača. Cronos je taman za one igrače koji traže ovakvo old-school survival horor iskustvo. Rezultat takvog strogog dizajna je igra gdje je svaka borba napeta, svaki metak važan, a svaka smrt – rezultat loših odluka.

Trebalo mi je 13 sati da dođem do kraja, a pritom sam istražio baš sve što se dalo. Nisam tip koji mjeri vrijednost igre prema broju sati. Ako igra pruža kompletno i vrijedno iskustvo, cijena mi nije bitna – što je slučaj s Cronosom. Ako želite još, možete otići u New Game Plus mod, koji je neophodan ako želite dobiti treći, tajni kraj. A želite li osjetiti duplu dozu mazohizma, pri prelasku vam je dostupan i novi, još teži difficulty level.

Sveukupno, Cronos: The New Dawn ostavlja snažan dojam. Sjajna priča držala me angažiranim od početka do kraja, a borba je izvrsna upravo radi svoje jednostavnosti. Mogao sam zanemariti tehničke probleme jer se ispod njih nalazi sjajna igra, no ne bih očekivao da će svi moći preći preko toga. Ako ste poput mene, rekao bih da igru itekako vrijedi nabaviti po punoj cijeni jer je Cronos zaista pravo survival horor iskustvo i igra koju ću dugo pamtiti.