Prilično je teško za povjerovati da su prošle već tri godine od THQ-ove najave Darksidersa na E3-ju 2007. Tada su kao mogući datum izlaska spominjali 2008. godinu. Kao što vidimo zakasnili su dvije godine, iako nije bilo za vjerovati da će završiti igru u samo 12 mjeseci nakon najave na E3-u, poglavito jer je i tada razvoj igre bio tek u startu. S vremenom smo saznali da na ovom obećavajućem akcijskom naslovu radi teksaški Vigil Games, koji su osnovali poznati crtač stripova Joe Madureira i David Adams koji je radio na Warhammer 40,000 Onlineu.

Originalnosti smo oduvijek posvećivali mnogo pozornosti i pažnje jer je originalnost ono što igri daje ono nešto, posebice njenu osobnost, što je čini prepoznatljivom i nezaboravnim iskustvom. Igrajući Darksiderse u tu smo se teoriju i dodatno uvjerili. Bez sumnje Darksiders je jedan vrlo zabavni akcijski naslov koji je u srži sačinjen od lude combo borbe i dungeonsa punih zagonetki, pa opet bez obzira na to sumnjamo da ćemo ga se sjećati za pet ili deset godina, osim ako ne preraste u dugotrajan i uspješan serijal. Pošto je jahača četiri, nekako nastavke i očekujemo, a THQ ih je već i najavio. Ovo je vrijeme kada uloge najvećih hitova pripadaju nastavcima i kada se rijetko tko odlučuje na rizične poteze neke nove franšize.

Darksiders se pokazao iznenađujuće zabavan naslov koji je poslužio također kao i jedan svojstveni vremeplov koji nas je proveo kroz starije igre poput God of Wara, Zelde, Devil May Crya, Soul Reavera, Warcrafta, Tomb Raidera, Panzer Dragoona, Dynasty Warriorsa i mnogih drugih.

Darksiders: Wrath of War screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

I doista, svaku od navedenih igara uspjet ćete osjetiti u nekom trenutku igre, a nostalgični flashbackovi navirat će sami od sebe. Iako je to prisutno skoro na svakome koraku nemamo osjećaj da je riječ o bezličnoj kopiji nego više o nekakvom hommeage-u Vigil Gamesovih dvadesetak najdražih akcijskih avantura, iz kojih su uzeli određene elemente, spojili ih nekakvom pričom te prepustili Joeu Madureiri da ga ukrasi. Darksiders možda gubi potragu za vlastitim identitetom, ali ovakva akcijsko-avanturistička mješavina funkcionira i više nego solidno.

Da bi sačuvala balans između Pakla i Raja, posrednička grupa, The Charred Council šalje četvoro jahača apokalipse kako bi se upleli u vječni sukob i prisilili dva kraljestva na primirje nakon brojnih stoljeća rata. Milenijima nakon primirja Council proriče da će čovjek imati veliku ulogu u tom sukobu i da će se posljednja bitka održati kada se Seventh Seal slomi… U današnje vrijeme na Zemlju nam je stigla apokalipsa, a demoni i anđeli padaju na Zemlju uništavajući sve redom. U sveopćem kaosu War je prizvan na Zemlju kako bi uspostavio red. Nakon susreta sa Abaddonom, vođom rajskih vojski, War otkriva da ostali konjanici apokalipse nisu stigli i da Seventh Seal nije slomljen. Straga, moćni demon diže se iz zemlje i ubija Abaddona. War se bori sa Stragom i biva poražen. War je spašen od smrti no biva bačen pred Vijeće gdje je optužen da je on krivac za ovu preuranjenu apokalipsu. Vijeće ga osuđuje na smrt, a War zahtjeva šansu da se vrati na Zemlju i pronađe odgovornoga, jer je on nevin. Vijeće pristaje, ali šalje ga sa čuvarom, The Watcherom koji ima slobodu ubiti Wara ako misli da ovaj odmiče od svoje misije. War se skoro kao pas na uzici, vraća na Zemlju gdje otkriva da ga nije bilo čitavo stoljeće, pakao je pobjedio u ratu, ljudi su ubijeni i postali su zombiji.

Sve u svemu priča je pomalo intrigantna, ali prilično nezanimljiva. Ponovno je glavni motiv našega protagonista osveta i skidanje ljage sa svojega imena, nešto što smo u igrama vidjeli bezbroj puta. Kraj svijeta je zanimljiv kao i uvijek no političke makinacije raznih demona možda bi trebale sjesti u zadnji red. Čisto nam je dovoljno gledati političke makinacije naših realnih, saborskih demona.

Darksiders: Wrath of War screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

I tako započinje naša igra. Bez ikakvog osobitog uvoda u priču, (ovo ispričano je moj uvod, ne dobijete ta saznanja u igri tj. dobijete, ali s vremenom) bivate bačeni usred akcije, u najboljoj formi glavnoga lika, sa svim raspoloživim sposobnostima i moćima. Nekoliko minuta kasnije uviđate da je sve to bio trening i oduzete su vam vaše moći, a napredovanjem u igri polako vraćate i unaprijeđujete ponovno sva oružja, moći te opremu.

Prvo što mi pada na pamet je Prototype, jer je na isti način započela igra. Svakome tko zna nešto o igrama znat će da se Darksiders igra na klasičan način tj. napredujemo kroz igru borbom protiv hordi protivnika, rješavanjem zagonetki te borbom protiv golemih bossova. Naime ako ste igrali ijedan sličan naslov, uvod vam praktički niti ne treba jer je shema kontrola prepisana iz God of Wara, ali što je najbolje tako smo se već i priviknuli te tako najbolje i funkcionira.

Darskiders uopće nije strogo linearna igra, barem ne na prvi pogled…

Kontrole su precizne i nimalo komplicirane što se pokazuje idealnim u borbama i nabijanju velikih comboa. Poznato nam je da su TPS igre ovakvoga “akcijskog” žanra vrlo linearne što zbog priče što zbog ostalih elemenata. Darskiders uopće nije strogo linearna igra, barem ne na prvi pogled. Ja bi ju čak smjestio u neku podskupinu freeroaming igara jer ima golemi otvoreni svijet. Ali, opet u freeroaming igrama istraživanje predstavlja zadovoljstvo, a ovdje više dosadu. Morat ćete prihvatiti da se u ovoj igri morate vraćati nekoliko puta na početak “nivoa” jer sveukupno oni predstavljaju jednu glomaznu kompleksnu zagonetku pa sukladno s tim ponoviti součavanje sa istim preprekama, istim respawnanim protivnicima itd.

Dalje, za razliku od ostalih beat’ em up ili hack & slash akcijskih igara (Bayonetta kao najnoviji primjer) Darksiders ne čini neprestano tamanjenje protivnika, kompleksan sustav borbe, dugi žestoki comboi i slično. Bez obzira na to borba ovdje itekako ima svog šarma. Glavno Warovo oružje je mač Chaoseater. Bazični potezi s Chaoseaterom su jednostavni koliko i pritiskanje i držanje iste tipke što s vremenom prerasta u kombiniranje gotovo svih tipaka te nekoliko oružja odjednom. Iako se tako čini, nije komplicirano.

Darksiders: Wrath of War screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

Naime, gotovo se svi napredniji potezi dobivaju kupnjom kod Vulgrima, kojeg je moguće pronaći na svakoj od desetak lokacija koje čine golemi svijet ove igre, Usporedbe radi Vulgrim bi bio Merchant iz Resident Evila 4. Osim itema moguće je kupiti i nekoliko skupocjenih i razornih sposobnosti te jedno jedino dodatno oružje – kosu. To mu je valjda posudio kolega jahač Smrt. Ili možda Dante?

Kao što smo već i naglasili Darksiders je besramno sastavljen od fragmenata drugih igara što je najočitije kada je riječ o zagonetkama, avanturističkim preprekama itd. S pozitivne strane, Vigil Games je sa svime izašao na kraj i uz razne kombinacije mijenjanja oružja unutar borbe radi lijepših combo poteza, uspjeli su i neke zagonetke učiniti ne toliko monotnima. Iako nisu nešto osobito teške uzimajući u obzir današnje standarde, neke su prilično kompleksne i izazovne. Neke se prostiru preko cijelih nivoa, no nisu pretjerano naporne, a nude izrazito velik osjećaj zaovoljstava nakon rješavanja. Sve se uglavnom svodi na pronalazak određenog itema, otvaranje puta do poluge koja vodi na novu razinu zagonetke itd.

Određeni dijelovi gameplaya neodoljivo podsjećaju na neke starije hitove.

Osim nekih već spomenutih povuci/potegni zagonetki tu su one klasične poput onih viđenih u igrama Zelda ili Tomb Raider franšize. Bilo kako bilo, nitijednu od tih “klasičnih” zagonetki nije moguće proći bez adekvatne sposobnosti ili specijalnog komada opreme. Uzimajući to u obzir igra vas navodi na neke predodređene puteve i Darksiders se lagano pretvara iz freeroaming avanture u precizno odmjereno i tek prividno nelinearno iskustvo. Sve u svemu moramo spomenuti neke dijelove gameplaya koji neodoljivo podsjećaju na neke starije hitove. Guranje kamenih blokova je već prastara klasika. Platformiranje se uglavnom sastoji od skakutanja i penjanja po zidovima. Čisti Kratos stil nema šta. Postoji i mogućnost igranja u drugoj dimenziji što nas neodoljivo podsjeća na Soul Reaver. Jedna “on rails” misija u kojoj letimo na leđima griffin izgleda kao identična kopija onoj iz Panzer Dragona.

Darksiders: Wrath of War screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

Na više-manje isti način kao i u Dynasty Warriorsima, nakon što eliminiramo određeni broj neprijatelja, Wara možemo trasnformirat u golemog vatrenog demona koji praktički ruši sve pred sobom. Sličnost sa DMC serijalom ćete vidjeti u Warovom pištolju imena Mercy. Ako se pitate koji će vrag jahaču Apokalipse pištolj, vjerujte niste jedini. Mercy je prilično beskoristan u borbi., a vrijedi jedino u situacijama gdje je potrebna njegova upotreba za napredak, no sve je to nekako nepotrebno.Ono što je veoma zabavno i originalno je jahanje Warovog konja u nekim sekvencama, često prekratkima.

Borbe protiv bosseva su razočaravajuće prelagane.

Puno nas toga podsjeća i vraća u prošlost, ali Darksiders je daleko od bijedne kopije. Sve u svemu akcija je i više nego dobra, a zagonetke su takve kakve jesu, ponekad zanimljive i teške, ponekad naporne i dosadne. Ukoliko opišemo Darksiders: Wrath of War kao tipično nabrijanu akciju, nećemo puno pogriješiti. Samo bi još dodao da su borbe protiv bossova prilično razočaravajuće lagane.

Darksiders: Wrath of War screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

Ukoliko idemo pričati o grafici nemamo šta puno za reći. Grafika je sasvim ok, ništa prespektakularno i ništa već ne viđeno. Svi demoni, neprijatelji i sve lokacije dolaze iz glave Joea Madureire kreatora Battle Chasersa. Njegov pomalo heavy metal stil itekako dolazi do izražaja u Darksidersima. Protivnici su sjajno dizajnirani, iako se ne razlikuju previše, a lokacije mračne ili pak vatrene. Animacije finisherskih poteza su itekako stripovski napravljene: velike su, odvažne i naravno krvave.

Najveća zamjerka zapravo ide glavnom protagonistu Waru. Jahač apokalipse War (Rat) trebao bi ipak imati malo opakiji izgled nego kao ljepuškasti Arthas pod kapuljačom, dok je još bio na dobroj strani. Što se tiče njegova glasa, hrapav je kao Steven Seagal dok jede brus papir i ubija horde protivnika jednom rukom… žmireći. Drugim riječima glasnice su mo dovoljno badass, plava kosica baš i ne. Da nam ne bi to dosadilo Vigil Games se uozbiljio i angažirao sveprisutnog Marka Hamilla koji kao i uvijek svoj posao odrađuje fantastično, posuđujući glas vašem iritantnom čuvaru tj. The Watcheru. Glasovna gluma je solidna ista kao i glazba, iako su zvučni efekti ponekad mlaki.

Meniji su vrlo informativni i što je najbolje pregledni i jednostavni za korištenje. Kontrole dovoljno jednostavne za sve. Što se igrivosti tiče mislim da mogu reći da je svaki element zabavan dovoljno da vas drži prikovanim za ekran iako istraživanje zna biti monotno, skoro da počnete hrkati i slina vam teći niz bradu. Oko 15 sati bi vam trebalo biti čisto dovoljno za prolazak, ali Waru fali inspiracije da vas privuče na povratak. Sve u svemu da se približimo kraju, Darksiders: Wrath of War je solidna TPS akcijska zabava gdje veliki svijet, zagonetke, brojnost opreme i poteza te jahanje i borba spadaju pod plus. Minus bi pak bio neoriginalnost, dosadno istraživanje i nedovoljno iskorišten potenicijal kod borbi s bossovima. Konačno Darksiders je neoriginalan, no vrlo zabavan naslov koji ne oduševljava da vam oči ispadnu, ali definitivno ne radi ništa osobito krivo. Ljubitelji žanra svakako moraju probati.

A što vi mislite o Darksiders: Wrath of War? Jeste nabavili ovu igru? Jesmo vas uspjeli zainteresirati za nju? Ako ste registrirani na HCL-u, ostavite nam koji komentar u boxu ispod i prokomentirajte ovu igru sa nama.