Dragon Ball ne samo da je oblikovao moje djetinjstvo, već je i jedan od važnih faktora koji su me usmjerili kao odraslog čovjeka. Akira Toriyama stvorio je priču koja toliko zrači stoicizmom, zdravim optimizmom i djetinjim šarmom da je gotovo nemoguće ostati imun na sve draži koje njegov Dragon Ball već desetljećima sipa kao iz rukava. Koliko sam samo puta tijekom odrastanja zbog Dragon Balla odlučio učiti, odraditi trening ili ostati duže na poslu, unatoč toni izlika poput umora, bezvoljnosti ili privatnih problema… Ma koliko blesavo zvučalo, arhetipski narativ animea u kojemu se neprestano potiče pojedinca da testira i probija vlastite granice toliko mi se urezao u svijest da ponekad jednostavno ne mogu a da ne iscijedim još malo iz sebe, baš onda kada mislim da više ne mogu.

Danas mogu reći da sam na tome neizmjerno zahvalan, zbog čega me iznimno ražalostila i pogodila vijest o Toriyaminoj smrti. Premda je s vremenom izgubio na svježini i kreativnosti, Dragon Ball je jedan od najvećih fenomena popularne kulture i jedan od najvažnijih animea svih vremena. U kojem god mediju da se pojavi, Dragon Ball okuplja ljude i širi poruku o nepobjedivoj snazi čistog i pravednog ratničkog duha, koji u nama opstaje čak i kada smo naizgled potpuno slomljeni i poraženi. Bez imalo patetike, mogu slobodno reći da je Toriyamina “Zmajeva kugla” kolosalno umjetničko djelo koje će još dugo biti aktualno te sam siguran da će njegov opus itekako živjeti u budućim naraštajima.

Djelić Akirine magije uspješno se prelio i u mnogobrojne videoigre, od kojih su svima u sjećanju najviše urezane one iz Budokai Tenkaichi serijala. Iako smo u posljednjih nekoliko godina uživali u nekim izvrsnim igrama iz svijeta Zmajeve kugle poput akcijske avanture Kakarot ili tabačine FighterZ, mnogi od nas potajno su se nadali novoj, osvježenoj inačici Tenkaichija. Izlaskom DRAGON BALL: Sparking! ZERO Shenron je uslišio mnoge želje. Naime, DRAGON BALL: Sparking! ZERO možda je igra malo bedastog naziva, ali je zato najbolji Dragon Ball naslov kojeg sam ikad imao prilike zaigrati.

DRAGON BALL: Sparking! ZERO najbolji je Dragon Ball naslov kojeg sam ikad imao prilike zaigrati.

Prva stvar koju smo svi s nevjericom vidjeli je apsurdni broj likova s kojima je moguće zaigrati. Da budemo precizniji, u standardnoj verziji, bez DLC likova, uključeno je više od 180 boraca. Iako je istina da od tog masovnog broja maltene pa polovica odlazi na varijacije istih likova, svejedno se ne može poreći nevjerojatno bogata ponuda koja će zadovoljiti i one najsitničavije fanove. Pustite vi Gohana i Jirena, prava zabava započinje kada uzmete Frieza Force vojnika br.23024 – e taj je bio pravi baja!

Uostalom, Sparking Zero likovima obuhvaća gotovo 40 godina serijala, a oni su tijekom desetljeća doživjeli brojne promjene i transformacije, stoga ih ima smisla podijeliti po određenim fazama. Nadalje, Bandai se potrudio svakog lika učiniti što je moguće posebnijim, pa se primjerice Goku s početka Z-ja svojim posebnim napadima i tehnikama znatno razlikuje od modernog Gokua iz Supera.

Bandai se potrudio svakog lika učiniti što je moguće posebnijim, pa se primjerice Goku s početka Z-ja svojim posebnim napadima i tehnikama znatno razlikuje od modernog Gokua iz Supera.

Borci su podijeljeni u sedam jedinstvenih klasa poput androida, stručnjaka za napade na daljinu ili onih koji koriste mačeve. Na moju radost, uključena je i takozvana divovska klasa, koju čine mrcine poput Great Ape Vegete, Lord Sluga ili Janembe. Iako je igranje s divovima prilično tromo, a zbog velikog nesrazmjera veličina često stvara i probleme s kamerom, neizmjerno mi je drago što su i ovakvi likovi reprezentirani u igri jer svakako daju posebnu draž ionako raznolikom izboru boraca.

Po uzoru na starije naslove, ni Sparking Zero nije se pretjerano potrudio balansirati sve borce tako da postoje oni koji su jasno i nedvojbeno “jednakiji od drugih”. Iza ovakve odluke stoje prvenstveno ljubav i razumijevanje za izvorni materijal, a treba i reći kako podžanr arena fighting igara nikada nije bio poznat po minucioznom balansu kakvom obično teže kompetitivni(ji) borilački naslovi.

Sparking Zero nije se pretjerano potrudio balansirati sve borce tako da postoje oni koji su jasno i nedvojbeno “jednakiji od drugih”.

Ipak, u mrežnim okršajima Sparking Zero doskočio je tome tako što koristi svoj “DP” sustav. Svaki raspoloživi lik, ovisno o svojim atributima, ima dodijeljen broj destrukcijskih bodova, koji su jednostavni prikaz njegove snage. U timskim borbama, dopušteno je koristiti tim čija ukupna destrukcijska moć ne prelazi 15 bodova, što sprječava igrače u tome da koriste isključivo najjače borce te istovremeno potiče radoznalost i eksperimentiranje. Postoje i borbe jedan na jedan, no koliko sam uspio isprobati, rijetko sam nailazio na protivnike koji ne koriste najjače likove poput Vegita, Gogete ili Whisa.

Perfect form

Dragon Ball Sparking Zero izgleda i zvuči kao moderna inkarnacija najljepših uspomena iz starih Budokai Tenkaichi naslova, pomiješanih s bezvremenskim Toriyaminim umjetničkim stilom. Apsolutno sve, od glasova likova, tutnjave zraka pri transformacijama pa do onog jedinstvenog zvuka teleportacije, napravljeno je tako da što vjernije dočara izvorni materijal.

Apsolutno sve, od glasova likova, tutnjave zraka pri transformacijama pa do onog jedinstvenog zvuka teleportacije, napravljeno je tako da što vjernije dočara izvorni materijal.

Bilo da govorimo o interakciji između likova, načinima na koje izvode svoje potpisne napade ili o bešavnom prebacivanju iz gameplaya u režirane sekvence usred borbe, ne može se ne primijetiti golema posvećenost detaljima iz koje naprosto pršti ljubav prema Zmajevoj kugli. Nisam se samo jednom uhvatio kako se kesim kao malo dijete zbog apsolutno spektakularnog i blještavog kaosa koji se neprestano odvija na ekranu.

Također, fanovi serijala malo-malo bit će nagrađeni brojnim referencama koje se aktiviraju jednom kada usred borbe rekreirate događaje iz animea. Primjerice, Toppo ima posebnu animaciju i liniju dijaloga koja se aktivira jedino kada uhvati Friezu. Ovakve sitnice dobrano podižu atmosferu, a svojom brojnošću samo potvrđuju visoku razinu truda i posvećenost detaljima. Najvažnije, svaka od njih dodatno će vas uljuljati u velebni svijet koji je Akira tako neumorno gradio.

Fanovi serijala malo-malo bit će nagrađeni brojnim referencama koje se aktiviraju jednom kada usred borbe rekreirate događaje iz animea.

Neopisiv je osjećaj ispaliti taj Kamehameha i protivnika sabiti u zemlju toliko jako da njegov udar izazove uništenje čitavog planeta. Trava i drveće koji se izvijaju od siline udaraca, čitave stijene koje nestaju u oblaku prašine, zgrade pretvorene u krš i dim, sve to samo pojačava vašu iluziju da ste stvarno zakoračili u napetu epizodu animea, što je zapravo i najveća pohvala koju uopće mogu dati.

Imajući u vidu kako izgleda originalni materijal iz kojeg se religiozno crpila inspiracija, mogu bez pretjerivanja reći kako je Sparking Zero jedan od ljepših naslova kojeg sam ove godine zaigrao. Jedina zamjerka apsolutno prekrasnoj prezentaciji ide kameri koja povremeno zna zalutati i prikazu glavne priče u takozvanim epizodama.

Od blata do blajha

Sparking Zero pruža solidnu količinu sadržaja za jednog igrača, no jedno od najvećih razočarenja upravo je glavna kampanja. Za razliku od klasičnog, linearnog te, ruku na srce, prožvakanog pristupa u kojemu pratimo Gokuovu priču od početka vremena, Sparking Zero odlučio se za skraćeni, epizodni format u kojemu najvažnije događaje serijala pratimo iz perspektive različitih likova. I dok smo takav pristup donekle vidjeli i u Dragon Ball: Kakarotu, Sparking Zero otišao je korak dalje, nudeći igračima mogućnost otključavanja alternativnih događaja koji ponekad mogu znatno izmijeniti svima već poznatu priču.

Ispunjavanjem određenih uvjeta u borbama otvara se alternativni “što bi bilo da je bilo” scenarij o kojem je svaki obožavatelj animea barem jednom u životu razmišljao. S obzirom na to da je riječ o najvažnijoj mehanici čitave kampanje, neću vam ništa spoilati, no vrijedi se zapitati kako bi se primjerice Z odvijao da Goku nije umro sa svojim bratom.

Ispunjavanjem određenih uvjeta u borbama otvara se alternativni “što bi bilo da je bilo” scenarij.

Alternativne verzije događaja hvalevrijedan su dodatak, no sveukupna izvedba kampanje dorađena je dosta zbrzano i aljkavo, da ne kažem i šlampavo. Radnja između važnijih borbi uglavnom je prezentirana kroz statične i nijeme ingame slike, zbog čega cijela stvar izgleda kao da je rađena u PowerPointu. Ključni događaji, iako bolje napravljeni, i dalje su daleko od kvalitete režiranih scena u već spomenutom Kakarotu.

Osim kampanje, igračima su na raspolaganju nezaobilazni turniri, mrežni okršaji, vrlo bazičan trening sustav i poseban mod u kojemu igrači preuzimaju redateljsku palicu. Naime, postoji čitava sekcija u kojoj igrači mogu sami stvarati svoje Dragon Ball scenarije. Moguće je podesiti čitav niz uvjeta i ograničenja u borbi, napraviti uvodne i završne animacije s dijalozima likova te druge sitnice poput naslovnog fonta.

Osim kampanje, igračima su na raspolaganju nezaobilazni turniri, mrežni okršaji, vrlo bazičan trening sustav i poseban mod u kojemu igrači preuzimaju redateljsku palicu.

Sustav je dovoljno kreativan da omogući sate i sate zabave, a za sve one lijene, postoji opcija preko koje lako možete zaigrati scenarije i izazove drugih igrača. Ovdje valja naglasiti kako se od ovog, barem u trenutačnom stanju, ne može očekivati ne znam kakva dubina, ali definitivno je riječ o alatu koji u rukama brižne zajednice može donijeti puno svježeg sadržaja u igru.

Dodane su i mogućnosti uređivanja pojedinih likova, na način da im možete mijenjati odjeću, dodavati određene ukrase poput aureole ili čitača ki energije, a svima možete nadograditi statistike koristeći blage pojačivače koji, ako ćemo sasvim iskreno, ne čine nikakvu osjetnu razliku na bojištu. Odjeću i druge ukrase, kao i pojedine likove i brojne druge stvari kupujete zenijima, odnosno virtualnom valutom koju obilato zarađujete aktivnom igrom, što je lijep poticaj za još jednu borbu više – ne može Vegeta podrapan po svijetu bauljati!

530 000

Lijepo je da igra ima sadržaja i da je slatkiš za oči, no kakav je zapravo osjećaj same borbe i djeluje li ona poznato veteranima Tenkaichi igara? Ukratko, gameplay je fantastičan te na najbolji način spaja epske borbe sa zabavom i razbibrigom, dok istovremeno ostavlja prostora svima onima koji žele biti bolji i kompetitivni. Ne dajte da vas naslov zavara, jer Sparking Zero komotno se mogao zvati i Budokai Tenkaichi 4, o čemu svjedoči i izbor između modernih kontrola i onih starih, kaljenih i testiranih u “prijašnjim” naslovima. Neprestana nestajanja, dvoboji ultimativnih napada, manično lupanje tipki pri međusobnom hrvanju… Sve ono što je krasilo Tenkaichi, prisutno je i u Sparkingu.

Osim vašeg zdravlja, dva najvažnija resursa u borbi su ki i skill mjerač. Vaš ki puni se zavijanjem i urlanjem, a trošite ga na specijalne napade, teleportaciju, ki napade i slično. Transformacije, posebne sposobnosti likova i protunapad zahtijevaju bod vještine. S obzirom na to da vještine ne dobivate tako brzo, a da punjenje ki energije zahtijeva da bespomoćno stojite na mjestu, Sparking Zero ima i solidnu dozu taktiziranja, što samo daje dodatnu vrijednost eksplozivnim borbama.

Borba u Sparkingu neizmjerni je gušt jer u svojoj srži sadrži više zabavnih i epskih elemenata od tradicionalnih borilačkih naslova.

Borba u Sparkingu neizmjerni je gušt jer u svojoj srži sadrži više zabavnih i epskih elemenata od tradicionalnih borilačkih naslova. Estetski dojam i osjećaj moći i zabave ovdje su na prvom mjestu, što nikako ne znači da igra nema razrađen combo sustav ili natjecateljske elemente. Baš naprotiv, kao i u prijašnjim igrama, i ovdje će padati teške riječi, no nikada do te razine da zbog jednog krivog poteza izgubite čitav meč pa u nekontroliranom super Saiyan bijesu fino odalamite tipkovnicu ili kontroler o zid.

Najjednostavnije rečeno, Sparking Zero nije igra koja pretendira na glavnu pozornicu  na velikim borilačkim turnirima ala EVO. Međutim, mišljenja sam da osim atraktivne i prekrasne grafike ipak sadrži sasvim solidne mehanike koje svaki dobar borilački naslov mora imati.

Sparking Zero nije igra koja pretendira na glavnu pozornicu  na velikim borilačkim turnirima ala EVO.

Ipak, treba naglasiti izostanak nekih bitnih stvari poput crossplatform igranja i implementiranog rollback netcode sustava, što u rijetkim situacijama zna izazvati lagano kašnjenje kontrola prilikom mrežnih okršaja s nestabilnijom vezom. Doduše, neka utjeha mogao bi biti uključen lokalni multiplayer, iako je zbog tehničkih ograničenja on sveden samo na borbe u Hyperbolic Time Chamberu.

Ako imalo volite Dragon Ball, ovo je idealan naslov za vas. Posvećenost detaljima i ljubav prema izvornom materijalu vidljivi su na svakom koraku te vas uvjeravamo da nećete ostati ravnodušni. Ako pak niste obožavatelj Akirine epske bajke, Sparking Zero izgubit će glavni dio svojih draži, no i dalje će vam ostati zabavna tabačina sa solidnim temeljima, u kojoj s užitkom možete gledati kako se bića nalik bogovima mlate preko cijelog planeta.