Otkako je ljubiteljima indie naslova prvi put predstavljen Dread Delusion, jedna je stvar kod te igre bila upečatljiva – njezin vizualni stil. Teksture kao da su servirane iz ere prvog PlayStationa i pri tome su još nakićene napadnim šarenilom. Dread Delusion je igra koja vrši napad na vaše oči, ali u pozitivnom smislu. Na prvi pogled to izgleda zastarjelo i odbojno, ali kad se nalazite unutar igre taj primitivan izgled ima svoj neki šarm i čak vam može probuditi nostalgiju za Morrowindom i sl. naslovima.

Na vizualni se stil Dread Delusiona nadovezuje interesantan dizajn lokacija te popratne flore i faune, što rezultira zanimljivim svijetom koji samo čeka na otkrivanje svakog kutka. Igra uz to i pametno kombinira dojam grandioznosti uz lokacije koje su zapravo prilično skromnih veličina ako bi ih se uspoređivalo s drugim naslovima otvorenog svijeta.

Prije nego se uopće zakorači u istraživanje Oneiric Islesa na kojima se odvija avantura, potrebno je odabrati pozadinu svog junaka. To se odnosi na biranje između četiri atributa kojima se definira način igranja. Fokus se tako može staviti na snagu pa se mogu razbijati vrata kao i protivnici. Agilnost definira koliko su razvijena pluća za brzo trčanje te koliko smo vješti s prstima kad se obijaju brave. Mudrost uključuje aktiviranje različitih elemenata i definira našu vještinu korištenja magije. Ako se odlučimo biti karizmatični, na lijepe riječi možemo saznati različite stvari. Na kraju, bodovi se mogu i pomiješati jer je dobar dio njih vezan uz opremu koju navučemo na sebe.

Iako je riječ o RPG naslovu, radi se ovdje o kompaktnoj igri. Nema tone naoružanja i hrpe različite opreme. Tu je tek nekoliko vrsta oružja, oklopa, druge opreme te magija. Rekao bih kako je razlog tome što je fokus na istraživanju. Borba je ovdje sporedni element kojeg se može u dosta slučajeva kompletno izbjeći. Dread Delusion želi da istražujete lebdeće otoke jer je svijet dizajniran tako da budi osjećaj radoznalosti u igraču. Tako se primjerice s prvog otoka u pozadini vidi zmaj koji se nalazi u drugoj regiji. Isto vrijedi i za ostale manje otoke koji su uvijek vidljivi, a opet odaju dojam da ih se može i mora posjetiti.

Svijet Dread Delusiona dizajniran je tako da budi osjećaj radoznalosti u igraču.

Zbog toga cijeli svijet ostavlja organski dojam jer ništa ne izgleda isforsirano. Postoje ograničenja koja su vezana uz putovnice kojima se otvara pristup drugim regijama, ali to je diktirano radnjom. Sve ostalo je potpuno na igraču kamo i gdje će se zaputiti. Jedan od zanimljivijih primjera koji se veže na element grandioznosti je kod prilaza jednom od gradova. Prvo što plijeni pozornost jesu masivni stupovi, a kad se zapravo stupi unutar gradskih zidova vidite tek nekoliko ulica koje se protežu vertikalno. No, dizajn grada je odličan jer i na toj manjoj lokaciji opet ima dovoljno zanimljivosti u arhitekturi da poželite provjeriti svaki kutak.

To je još jedan element vezan uz istraživanje. Otkrivanje raznih prolaza i skrivenih prostorija je jednako zabavno kao odlazak na nepoznatu lokaciju. Pomicanje svijeća ne samo da će otvoriti pristup skrivenim lubanjama koje su zapravo deluzije za razvijanje lika, nego se tako može pronaći nova oprema i magija. Postoji i napitak koji otkriva “istinu” oko nas, što je zapravo isticanje lažnih zidova i prolaza. Najbolje od svega je što se taj element ne forsira nego je opet pametno uklopljen u dizajn. Na kraju, ovo je dobar primjer kako ne treba uvijek nešto biti komplicirano da bi bilo zabavno. Istraživanje će zainteresirati igrače za detaljnije pregledavanje lokacije u kojoj se nalazi pa makar to značilo samo pronalazak predmeta za izvršiti interakciju s njima.

Otkrivanje raznih prolaza i skrivenih prostorija je jednako zabavno kao odlazak na nepoznatu lokaciju.

Isto vrijedi i za otkrivanje sporednih avantura. Niti jedan od žitelja ovog svijeta nema nekakav uskličnik nad glavom kojim bi se sugeriralo kako će on ponuditi nekakav zadatak. Kroz razgovore se dobiju informacije koje se mogu, a i ne moraju dalje slijediti. Tako se u jednom gradu mogu pročitati poruke na stupu o nestalim osobama. Ako se odlučiti nastaviti istraživati što se točno događa, otkrije se zanimljiv dio radnje vezano za lokaciju otoka na kojemu se nalazimo. Sami sporedni zadaci nisu revolucionarni u smislu gameplaya, ali radnjom su interesantni.

To je još jedna od pozitivnih strana Dread Delusiona. Sam svijet ima zanimljivu povijest pa se tako malo po malo otkriva zašto su ljudi nastanili lebdeće otoke. Postoje i stanovnici koji su besmrtni pa se od njih mogu saznati interesantne povijesne informacije. Iz knjiga se također saznaje što se događalo u svijetu, a njihova prezentacija izgleda kao da su napravljene u srednjem vijeku što je simpatičan detalj. Dovoljno je za reći kako se tijekom istraživanja mogu susresti šaroliki stanovnici svijeta među kojima su i bogovi, a na nama je da im odredimo njihovu sudbinu.

Tijekom istraživanja mogu se susresti šaroliki stanovnici svijeta, među kojima su i bogovi, a na nama je da im odredimo njihovu sudbinu.

Koliko je svijet interesantan, borbeni segment ipak nije na toj razini. Riječ je o najjednostavnijoj mogućoj borbi koja je u funkcionalna i ništa više od toga. Korijen problema je što protivnici ne daju pravi izazov jer im se napadi mogu veoma lagano izbjeći, a nema ni puno situacija u kojima se borite s više od dva protivnika u isto vrijeme. Koliko su neprijatelji dobro dizajnirani, toliko su im napadi jednostavni i ne predstavljaju pravu opasnost. Čak i element stamine u borbi nije bitan jer je dovoljno udaljiti se od protivnika i sačekati da se malo obnovi prije idućeg snažnog napada.

Borbu se donekle pokušalo napraviti zanimljivijom uz korištenje magije, no opet zbog manjka izazova nije potrebno ni to koristiti kad mač dovoljno dobro obavi posao. Još je čudnija odluka kako su strijele dosta slabije, iako je teže s njima pogoditi. Magiju možete koristiti ako poželite ponešto drugačiji pristup pa se tako mogu šarmirati protivnici kako bi stali na našu stranu. Moguće je i podići kosture iz zemlje koji će se boriti za nas. To je donekle zabavniji način interakcije s protivnicima, ali se time ne može sakriti izostanak pravog izazova.

Korijen problema s borbom je taj što protivnici ne daju pravi izazov i napadi im se lako mogu izbjeći.

Još jedan od razloga zašto se borba može izbjegavati odnosi se na način kako se vaš lik razvija. Eliminacijom protivnika se ne skupljaju iskustveni bodovi nego to ide s pomoću spomenutih lubanja deluzija. Rješavanjem zadataka i njihovim pronalaskom se skupljaju bodovi koji se dodjeljuju atributima pa se pored protivnika može protrčati bez problema. Međutim, ponekad treba sasjeći kojeg neprijatelja jer on može ostaviti iza sebe pokoji novčić koji će dobro doći za kupovinu različitih dozvola.

Osim borbe, glazbena podloga bi također nekome mogla biti negativna točke igre. Naime, lokacije imaju po jednu melodiju koja svira u pozadini. Subjektivno, nisam imao problema s time jer svaka skladba mi je uhu ugodna i nije mi smetalo ponavljanje. Vjerojatno jer ostavljaju dojam mistike kombinirane s opuštajućim tonovima i nije riječ o napadnoj glazbi. S druge strane to nekome može brzo dosaditi i uništiti inače zanimljivu atmosferu svijeta po kojemu se korača. U svakom slučaju bilo bi bolje kad bi se više skladbi izmjenjivalo po lokaciji pogotovo jer je riječ o dobrim kompozicijama koje kvalitetno nadopunjuju na vizualni stil.

Unatoč svojim nedostacima, Dread Delusion je pomalo neobična istraživačka avantura koju ne definira samo grafički stil nego i dobar osjećaj otkrivanja novih stvari. Bilo to dolazak do farme ljudskog mesa, upoznavanje mehaničkog kralja kojemu nisu svi zupčanici na mjestu, prva kupnja letećeg broda – igra uvijek ima nešto zanimljivog za ponuditi. To uključuje i presjek naših odluka po završetku igre, koje se u tom trenutku mogu smatrati ispravnim da biste na kraju poželjeli postupiti drugačije.

Kroz nekakvih 20+ sati potrebnih za kompletno istraživanje otkriva se neobični svijet koji neće postati dosadan ili napunjen bespotrebnim stvarima kako bi se umjetno produžilo trajanje igre. Baš naprotiv, puno toga je opcionalno, ali uz zanimljiv dizajn Dread Delusion zna usmjeriti prema pregledavanju i otkrivanju svakog kutka mape.