Biti vladar cijelog svijeta vrlo je kompliciran posao. Javnosti se predstavljate kroz jedno, a u stvarnosti ste drugo lice. Samim time, na kocku stavljate sve što ste ikada izgradili. Takav osjećaj pojavljuje vam se u Evil Geniusu 2, nastavku krajnje originalne igre iz 2004. godine. Nije lako, mora se priznati, ali treba stisnuti zube i pokazati da se može – baš kao što to rade genijalni umovi Evil Geniusa.

Evil Genius 2: World Domination zločesta je igra u kojoj ste stavljeni u ulogu negativca. Njih je u igri četvero i svatko ima određene karakteristike koje pomažu u izgradnji baze i svjetskoj vladavini. Možete ih rasporediti na jedan od tri ponuđena otoka na kojima gradite svoj brlog. Pritom zapošljavate radnike, plaćenike, znanstvenike, zaštitare i bivše šefove bandi, a u isto vrijeme morate se braniti od lige pravdi, znanih kao Forces of Justice. Oni vam redovito šalju svoje detektive, odnosno agente da izvide situaciju na vašem otoku kako bi onesposobili vaš rad ako naiđu na sumnjive radnje. Vaše aktivnosti u svijetu uvelike diktiraju broj i jačinu agenata koji se nađu na otoku.

Radnici vam pomažu da što lakše izgradite bazu, a možete ih poslati u svjetske regije kako biste uspostavili lakše zavladali svijetom. Osim toga, u posebnim sobama ih trenirate kako bi postali jači, spretniji i pametniji. Zaštitari ovdje služe da bi obranili bazu od nepoželjnih gostiju, dok znanstvenici brinu o istraživanja. Postoje tu još i oni koji popravljaju stvari, brinu o gostima u vašem casinu. Radnici mogu imati različite uloge, a sve naravno ovisi o vašem napredovanju unutar igre.

Evil Genius 2 ima solidne temelje kao i njegov prethodnik. Međutim, tu je kraj pozitivnim usporedbama.

Dakle, EG2 ima solidne temelje kao i njegov prethodnik. Međutim, tu staje sva (dobra) usporedba. Ono što je valjalo u Evil Geniusu, ovdje kao da je nestalo. U ovom nastavku sve je nekako pojednostavljeno. Od nekih simpatičnih vizualnih elemenata do samog gameplaya, igra kao da je zaboravila odakle je potekla. I dalje je zabavno osvajati čitav svijet, ali mehanike pomoću kojih dolazimo do tog cilja nisu zadovoljile.

Kada biste u prvom Evil Geniusu poslali vaše radnike u svijet da obave neke zadatke – isti su se mogli vratiti. Ovdje toga nema! Pošaljite ih na neki zadatak, oni će isti obaviti, ali vam se nikada neće vratiti. Nema tu nekog osjećaja i bojazni hoće li se vaši radnici vratiti sigurni i zdravi, već je cilj riješiti ih se. Ne mora to nužno biti loše, jer vi ste ionako zločesti genijalac koji mari samo da osvoji svijet, ali mislim da nekakav rizik ipak mora postojati. Vaši novci pojavljuju se kao iz vedra neba. Na ekranu vam se neće pojaviti radnik koji donosi ili odnosi novac iz trezora u slučaju vaših potrebna. Iako nije značajan problem, ipak je to u Evil Geniusu davalo dojam života u bazi.

Novac u igri pojavljuje vam se kao iz vedra neba.

Za razliku od prvog dijela, osim što radnici ostaju u regijama u koje ih se pošalje, te regije sada pasivno daju novce i generiraju Heat. To je mjera koja regiju može dovesti u lockdown aka društvostaj ako se napuni do kraja. Kako se riješiti Heata? Vrlo jednostavno, a sve što trebate učiniti jest stisnuti opciju za reduciranjem istog i Voilà – smanjilo se. Toliko je jednostavno. Pomalo generičko i ne previše zabavno.

Nova promjena u odnosu na EG1 može se očitovati u dezerterima. Jednom kada vašim radnicima padne moral i odluče otići, u originalu ih se moglo uloviti, baciti u ćelije i malo istući. To više nije slučaj, sada odmah umiru (ako ne pobjegnu, naravno). Ponovo su pojednostavili stvari, što mi nikako nije sjelo, pogotovo kad znamo koliko je prvi Evil Genius bio kompleksan, što mu je – između ostalog – donijelo titulu voljenog klasika.

Misije su raznovrsne, no i tu se zna pronaći nekoliko banalnih.

Misije su raznovrsne, no i tu se zna pronaći nekoliko banalnih. Dijele se na glavne i sporedne, a napredak se naravno očitava jednom kad sredite glavnu misiju. One variraju od podmićivanja vlasti do otmice važnih ljudi za vašu zločinačku organizaciju. Često se dogodi da vam misije koče napredak, čak i u sandbox modu. To djeluje naporno i iziskuje previše vremena, a moglo se riješiti u kraćem roku.

Zamke su raznovrsne i veoma kreativne, no ne služe svrsi koliko je dojam na početku. U 9 od 10 slučajeva one će onesposobiti protivnike, umjesto da ih trajno riješe. Ne pomaže ni činjenica da agenti bez problema mogu pokvariti zamke pa njihova postojanost gubi smisao. Što je najgore, zamke će prije ubiti moje radnike nego dosadna njuškala.

Zamke su raznovrsne i veoma kreativne, no ne služe svrsi onako kako bi trebale služiti.

Budući da sam već spomenuo agente, zamjerka kod njih je uočljiva od samog starta. Neshvatljivo mi je kako nisko rangirani agenti mogu bez ikakvih problema u dva udarca uništiti moje radnike. Čak i oni koji služe kao zaštitari, a trebali bi po prirodi biti jači i izdržljiviji. Riješiti se agenta obično znači da ostajete bez 20-30 radnika, a imajte na umu da ih u jednom valu može njih petero doći na vaš otok. Naravno, agenti ne moraju biti ubijeni ili ulovljeni – treća opcija je da im odvratite pažnju raznim aktivnostima u casinu ili zaposlite vaše pristalice da to urade umjesto radnika.

Među opcijama koje imate u svom arsenalu postoji i ona koju znanstvenici rado obavljaju – istraživanja. Istraživanja vam zapravo daju mogućnost otključavanja novih radničkih sposobnosti, zamki, novih poslova i slično. Evil Genius 2 kao da je rađen za mobilne uređaje jer ima sličnu mehaniku čekanja kao igre na spomenutima. Tier 1 i Tier 2 se relativno brzo mogu otključati, ali svo vrijeme ovog svijeta otići će vam na otključavanje onih najvećih Tierova. Razumljivo je da za najjače i najkorisnije stvari treba vremena, ali kada ih ne otključate nakon 25 sati igranja, onda definitivno nije problem u vama.

Evil Genius 2 kao da je rađen za mobilne uređaje jer ima mehaniku čekanja na otključavanje nadogradnji.

Audiovizualni elementi Evil Geniusa 2 daju moderan i nostalgičan štih ovoj igri. Zabavan i pomalo crtićki izgled odlično se uklopio u postojeću garnituru Evil Geniusa. Zvukovni materijal kroz svoju glazbenu podlogu daje pravu špijunsku temu. U takvu okolinu možete se uklopiti onog trena kad upalite igru i krenete kovati svoje planove.

Humor i elegancija negativaca u Evil Geniusu 2 svakako su jedan od najvećih pluseva ovog naslova. Scenarij je pomno osmišljen, a dijalozi su uz svaku pošalicu zločesto dobro odrađeni. Iako, ne mogu se oteti dojmu da je scenarij rađen prema Maximilianu, zločestom genijalcu povratniku, dok je ostatak ekipe osuđen na performans glasovnih glumaca. I taj dio je također solidno odrađen, ne može se pronaći previše zamjerki.

Tehnički dio igre mogao je biti bolji. Kamera je nespretno odrađena i ponekad vam treba nešto više vremena da namjestite izgled mape kakvu želite. Isto tako, vaši radnici mogu ostati zaglavljeni u uskim hodnicima, a to je pogubno u slučaju dolaska nepoželjnih gostiju.

Evil Genius 2 mogao je biti dostojan nastavak originala, ali je razočarao u većini toga što je ponudio. Iako vrvi zabavnim, smiješnim i nostalgičnim stvarima, nezgrapnim i napornim mehanikama gameplaya je pomalo ukaljao značaj Evil Geniusa.