Jer priznajmo, ova igra i nije za širu publiku. To bi valjda svima trebalo biti jasno. S druge strane, Guitar Hero igre su prilično zabavne čak i onda kad svirate pjesme koje ne znate. Ja sam, eto, znao samo jednu pjesmu Aerosmitha prije nego sam pokrenuo igru… Pa sam se opet zabavio. Ono što nisam znao, a ni očekivao je naći pjesme koje nisu iz opusa Aerosmitha, iako nažalost, većina tih pjesama su djela anonimnih bendova, no tu su i Kinksi te Lenny Kravitz. No ti bendovi nisu u igri tek toliko da bi dopunili soundtrack, već su to sve odreda bendovi koji su utjecali na Aerosmith ili bili opening act na njihovim koncertima. Što se tiče Aerosmitha, na listi pjesama su svi iole poznatiji uratci benda iz njihove dugotrajne povijesti. Kao i za GH3, nekoliko pjesama (Make It, Movin Out, Dream On i Mama Kin) moralo je biti u potpunosti snimljeno nanovo. Joe Perry je nanovo snimao lead gitaru u velikom broju pjesama (navodno da bi bolje pasale u gameplay… što god to značilo), kao što je i Steven Tyler snimio neke vokalne dionice ispočetka. Soundtrack je diskutabilan ( zapravo sve ovisi o tome koliko volite ili ne volite Aerosmith ), a važno je spomenuti kako je u igri ovaj put prezentirana četrdeset i jedna pjesma, što je uistinu malo u odnosu na skorašnje Rock Band 2 (84) i Guitar Hero World Tour (85).

Gameplay mehanika se nije promijenila. Ako još uvijek postoji netko tko ne zna kako izgleda GH u pokretu… pa, hmmm, to vam je tipična music igra. Dakle, svira glazba (oujea, moć zapažanja mi je fenomenalna), a na ekranu se nalazi vrat gitare. Cilj je pritiskati točne tipke u pravo vrijeme. Vaša izvedba odražava se na tzv. „Rock meter“, a ako svirate loše, rulja će vas isfućkati i sa pozornice ćete otići prije nego što ste planirali. Dobrim sviranjem možete zaraditi „Star power“, što vam udvostručuje broj bodova koji osvajate i vidno utječe na rock meter. Game modovi iz trojke su sačuvani, pa ćemo opet prijateljima u međusobnim okršajima dokazivati svoju nadmoć. Igrali ste battle mod? Ono gdje frendu podmuklo otežavate igru povećavanjem težine, trganjem žice, spuštanjem whammy-ja i slično… Nažalost, izbačen je jedan od najzabavnijih modova – kooperativna karijera.

Kad smo već kod karijere, ona ovaj put nije tu tek toliko da bude, već prati Aerosmith od početaka do svjetske slave i upravo Vi ćete im pomoći u tome. Da, znam da zvuči kao blesavi PR talk, ali nisam si mogao pomoći. Zbog toga su se developeri ovaj put potrudili više i oko mjesta na kojima svirate. Tako su, da bi što vjernije u igru prenijeli Max’s Kansas City (popularni noćni klub 60-ih i 70-ih), koristili stare fotografije i snimke. Ljudi koji su navodno posjećivali Max’s Kansas City u vrijeme njegove popularnosti tvrde da je posao odrađen odlično. Ne znam za vas, ali ja u to ne vjerujem. Uostalom, nije ni bitno za samu igru, jer i dalje tijekom igranja nećete primijetiti ništa doli vrata gitare i šarenih kružića. Guba. No red je reći da je grafika opet sasvim solidna, a dečki iz Aerosmitha „skinuti“ su odlično. Naravno, kao i u prethodniku, svi su malo karikirani, tako da Steven ima čak i veća usta nego u stvarnosti, ako je to ikako moguće. Također, svi članovi benda odradili su motion capturing, da bi virtualni Aerosmith koncert izgledao kao real deal. Doduše, ni to nije toliko potrebno jer ne vjerujem da bi itko primijetio razliku i da je motion capturing odradio neki prodavač u Getrou.

Igra opet dolazi u dva oblika – sa i bez gitare. Bundle sa gitarom donosi, pridržite se za nešto, bežičnu Gibson Les Paul gitaru i poseban crveni faceplate sa Aerosmith logom! Siguran sam da ste sad svi vrisnuli od ushićenja. Ili niste. Zanimljivo je da igra izlazi i na Playstationu 2. Ah, zarade nikad dosta. Kao i uvijek, igranje na bilo čemu osim na gitari ne preporučujemo osim ako vam je to jedini izbor. Jer, koliko god igra bila zabavna i zarazna, ne nudi ništa posebno u odnosu na ostale music igre. Ono što je GH oduvijek nudio, a ostale music igre nisu je mnoštvo dodatnog sadržaja. Opet možete kupiti nove gitare, obleke (da biste zadovoljili Barbiku u sebi) i likove, što je sve potpuno nebitno, kako za gameplay, tako i za igru. Ono što je bitno su dodatne pjesme i filmići. Siguran sam kako ćete svi pokupovati sve dodatne pjesme, a tu ćete pronaći još nekoliko pjesmuljaka Aerosmitha, kao i nekoliko pjesama sa Perryjevog samostalnog albuma. Vjerujem da će svaki fan biti i više nego zadovoljan. Meni su daleko zanimljiviji bili filmići, kojih je ovaj put još više te dulje traju. Od stvaranja benda, ovi filmići prate Aerosmith na putu do ustoličenja u Rock ‘n Roll Hall of Fame. Vjerojatno će biti zanimljivi i onima koji nisu fanovi Aerosmitha, a apsolutno sam siguran kako će baš svi primijetiti dvije stvari – Steven Tyler ima oooogromne ćube, a glava Joea Perryja ima oblik savršene kocke.

Novi Guitar Hero je standardno kvalitetan proizvod, što se ovaj puta može reći da malu skupinu ljudi – obožavatelje Aerosmitha. Apsolutno sve u igri ovaj put je podređeno njima, od menija i virtualnog benda, pa sve do soundtracka i bonus filmića. I ništa nije loše odrađeno. Igra će nesumnjivo naći svoju publiku, no ukoliko vam zidovi nisu krcati Aerosmith posterima, nemate sve CD-e, LP-je, Collector’s Edition DVD-e i figurice članova benda, njihovih menadžera i producenata – ovo nije igra za vas. Radije pričekajte Guitar Hero World Tour ili Rock Band 2, a ako baš ne možete čekati, GH3 i Rock Band su puno bolja rješenja. Ako ste fan, navalite. No to ste ionako već znali, pa se počinjem pitati kojeg vraga sam ja pisao ovaj tekst… Želim povišicu!

Eh da, kao što vidite ovaj puta ništa od trailera za kraj recenzije. Odgledali smo poneki video i zaključili da nisu uopće interesantni. Screenshoti uz recenziju dati će vam dovoljan uvid u izgled igre. I naravno, ako imate kakvih problema s ovom igrom ili vam nešto oko nje nije jasno ne bojte se pitati na našem forumu.