Avti Mnogo ljudi vole igre kojima su tematika – auti. Ja ne spadam u takve. Zapravo, za razliku od mnogih pripadnika svog spola (da, muški), spomenuta vozila me uopće ne zanimaju. Kako u igrama, tako niti u stvarnom životu, a dosadni su mi filmovi koji služe kao reklama za dotične (Fast & Furious i tome slični). Zapravo, uživao sam u samo dvije igre kojima su utrke autima radnja (mada zapravo nisam igrao zbog utrka), a to su bili Death Rally i Carmageddon. Zašto sad govorim da ne volim ni aute, ni igre, ni filmove, pa ni sve ostalo što se bavi dotičnima? Otkrit ću vam na kraju teksta, sad čitajte o ovoj igri.

Vidi avta!!11 London Taxi Rush Hour… WTF? Da, pogađate, vozite taksi. Ajde, ideja i nije TOLIKO loša, ali zato izvedba definitivno jest. Naime, kao što i sam naslov igre predlaže, igra vas stavlja u ulogu Londonskog taksiste. Vozite jedan od onih standardnih Londonskih crnih taksija, s time da kasnije možete otključati i nove. Kako otključavate druge taxije, dobivate i druge vozače. Prvo ulazite u cipele mladog i nadobudnog taksiste Andy-a ( Vrlo kul ime, ako smijem primjetiti ). Ne vjerujem da će netko imati živaca da dođe do te faze gdje može otključati sve uber makine i ater ege debilnih imena (nisu ubacili „Florijan“, majke im).

Princip igre je jednostavan. Cilj ige je pokupiti ljude koji trebaju taksi te ih odvesti na željenu destinaciju. Te ljude je ujedno i poprilično teško ne primjetiti jer imaju ogroman oblak iznad sebe na kojem piše „Taxi“. Osim toga, na mini mapi su vam označeni žutom bojom i ima ih na svakom koraku. A mislim da je slučajnost da je doslovno svaki pješak potencijalna mušterija. I ne, ne možete ih pregaziti (Carmageddon nostalgija). Dakle, vi stanete kraj jednog takvog, on uđe u taksi, zada vam destinaciju, kaže da se žuri, dobijete određeno vrijeme za prijevoz putnika i pojavljuje vam se neki indikator koliko je vaša mušterija zadovoljna. Drugim riječima, ako postane iznimno nezadovoljna, izlazi iz taksija prije isteka vremena i ništa od zarade, a to nezadovljstvo raste kako se sudarate s prometom. Promet? Da, u Londonu ima više milijuna stanovnika pa stoga ima i mnoštvo vozila koja će vam često smetati i usporavati vas. Srećom po igrača, po putu se nalaze nekakve ikone koje možete pokupiti, a svrhu za svaku još nisam prokužio (nije baš da mi je to životni san). Uglavnom, jedna od njih je za tzv. „Boost“, tj. neku verziju nitra koja će vam privremeno ubrzati taksi i olakšati dolazak na vrijeme.

Kad mušteriju uspješno odvedete na zadano mjesto, ona će vam platiti shodno pređenoj udaljenosti, nešto ćete napojnice dobiti , odbit će vam se troškovi i dobit ćete ukupnu sumu novca koji ste zaradili. Jednom kad tako nekog odvezete, možete to opet i opet ponoviti, a nema razloga da to ne učinite. U redu, ima. Glupo je i dosadno, kao i cijela igra. Naravno, imate više modova za igru čime igra dobiva sasvim novu dimenziju! U redu, pričam gluposti. Od tih kvazi modova, tu ima nešto s novcem, nešto s vremenom… Ma nikoga nije briga zapravo jer su svi isti. Nevjerojatnim također smatram činjenicu što su kontrole (po defoltu) očajne. Umjesto klasičnog „WASD“, tipka za ubrzavanje vam je „Enter“. Sjajno. Također, zaboravite na miša. Da, beskoristan je. Samo tipkovnicom možete baratati u meniju. U Londonu bi rekli: „Splendid“.

Andy – ikona taksija Nakon ovog surovog raporta o gameplayu igre i zakletve da ovo nikad više neću pokrenuti, ostalo je samo još par sitnica navesti. Grafika? Loša. Zvuk? Muzika je kul, u neku ruku. Priča? Nema je. Da, nema je, ali od ovakvog naslova se ni ne očekuje priča, već kvalitetan gameplay, a nažalost ni toga nema. Zapravo, to što nema priču je sasvim odlična stvar. Pogledajte priču u Fast & Furious i u NFS. Glupo i klišejizirano? Apsolutno. Zato, palac gore ekipi koja nije išla raditi priču za igru u kojoj… Vozite taksi. Na kraju, ostaje samo reći da ako ikad dobijete tu ludu ideju da želite igrati igru u kojoj vozite taksi, radije odigrajte neki GTA, makar i onaj prvi. Sretno i ne pokrećite ovo.