Sjećam se kao danas slina koje su mi curile kada sam još prije sedam godina vidio prvi trailer za Lost Ark. Igra je već tada izgledala kao izometrijski MMO koji će pomesti sve na svom putu. Šansa da će ta igra doći na zapadno tržište tada je bio samo mokri san, ali danas je realnost koju živimo. Nakon dugogodišnje suše i nekoliko osrednjih MMO igara, gameri su ju jedva dočekali, a svakako je pomogla i činjenica da je igra besplatna za igranje. Pa eto, kad sam konačno došao u fazu da u redu za ulazak na server ispred mene nije 20 tisuća igrača… napokon mogu dati svoj odgovor je li se čekanje na Lost Ark isplatilo i hoće li svi MMO beskućnici njime konačno pronaći svoj dom? Idemo vidjeti!

POBJEDNIČKE KLASE

Lost Ark je korejski izometrijski akcijski MMORPG koji u Koreji i nekim drugim regijama žari i pali već nekoliko godina, a igra na zapad dolazi s tek djelićem sadržaja koji je dostupan u tim drugim verzijama. Za početak to podrazumijeva odabir jedne od pet dostupnih klasa: warrior, martial artist, gunner, mage ili assassin. Svaka od njih ima dvije do pet dodanih specijalizacija od kojih svaka opet donosi svoj set jedinstvenih vještina i stilova igranja. Nakon relativno pristojnog kreatora lika, igra vas baca u kratak tutorial gdje čak dopušta da isprobate svaku od specijalizacija odabrane klase – čisto da dobijete osjećaj što od koje možete očekivati. Time Lost Ark odmah izbjegava problem mnogih MMO igara gdje morate potrošiti par sati prije nego shvatite da određena klasa nije za vas.

Ono što ću odmah reći po pitanju klasa je da je Lost Ark jedna od rijetkih igara gdje je moj prvi odabir u pogledu klase bio strahovito težak. Prije svega zato što Lost Ark uopće nema tradicionalne MMO uloge u smislu DPS-a, healera i tenka, nego je svaka klasa suštinski orijentirana na dijeljenje štete protivnicima uz poneku potpornu vještinu tu i tamo. Odabrali vi ovdje gigantskog ratnika, gipkog ubojicu ili svestranog strijelca – svi oni imaju blještave, napadački orijentirane vještine koje će pokositi horde neprijatelja odjednom.

Lost Ark nema tradicionalne MMO uloge nego je svaka klasa orijentirana na dijeljenje štete protivnicima.

Koju god klasu odabrali, odličan ih je osjećaj koristiti i svaka klasa i specijalizacija donose neku jedinstvenu mehaniku koja će borbu učiniti osjetno svježijom. Primjera radi, moj prvi odabir, Gunner/Gunslinger u borbi barata s dva pištolja, sačmaricom i snajperom od kojih svako ima svoj set vještina i koje je moguće brzinski izmjenjivati usred napada.

Svakako preporučujem igranje s više klasa jer iako je sa svakom potrebno ponovno proći kroz priču, igra vam barem prilikom dizanja prvog lika na 50 dodijeli dva powerpassa s kojim je moguće još dva lika instantno dići na maksimalni level. Igra to i dodatno potiče primjenom Roster sustava gdje određene misije donose istoimene bodove koje donose bonuse svim vašim likovima.

Mala primjedba koju imam je što su neke od klasa zaključane po pitanju spola lika s kojim je moguće igrati. Nemam ništa protiv igranja sa seksi assassin ženom ili mađioničarkom, ali zaista ne razumijem takva ograničenja u igri s ovim tipom kreatora lika; naročito kad se muške i ženske varijante klasa mehanički ne razlikuju.

Ako to već nije jasno, borba je definitivno Lost Arkova najveća snaga i ono što će većinu igrača držati čak i uz sve boljke MMO žanra koje su i ovdje uvelike prisutne. Vještine izgledaju odlično, zvuče moćno i nema ništa bolje nego uroniti u hordu neprijatelja i jednim napadom ih pretvoriti u krvavu kašu. Svaka od vještina ima i mogućnost nadogradnje i igra ne zahtjeva da previše razmišljate što nadograditi – barem dok ne dođete do endgame faze. To je poduprto činjenicom što je sve uložene iskustvene bodove u bilo kojem trenutku, besplatno moguće vratiti i uložiti drugdje.

Vještine izgledaju odlično, zvuče moćno i nema ništa bolje nego uroniti u hordu neprijatelja i pretvoriti ih u krvavu kašu.

Stvari je dosta lagano i kontrolirati koristeći miš i tipkovnicu i definitivno vam neće trebati neki macropad ili miš sa 75 tipki za efektivno igranje. Osam vještina može se dodijeliti na prečice i to je taman dovoljno da jednom kada naučite raspored tipki lagano baratate svime što vam je na raspolaganju.

IZA LEVELA 50

Što se tiče same strukture igre, Lost Ark ima ono što ja volim nazvati MMO filter. Ovo je definitivno MMO igra gdje njen najbolji dio počinje iza levela 50, a vjerujem da će način na koji je strukturiran taj put odbiti mnoge igrače. Ovisno o brzini kojom se prolaze misije, za doći do te točke je potrebno otprilike 15 do 20 sati igranja. Na prvu to ne zvuči tako strašno, ali leveliranje do levela 50 je uvjerljivo najdosadniji dio igre. Borba protiv svijetom razasutih protivnika nosi minimalnu razinu iskustvenih bodova pa se potrebno osloniti na misije za brži napredak.

Opet, to je za mnoge igre normalno, ali ovo nije World of Warcraft ili Final Fantasy 15 pa su te misije često do bola generične što iskustvo leveliranja svede na trčkaranje od NPC-a do NPC-a bez trunke izazova ili potrebe za razmišljanjem. Neke od njih su gore od onih standardnih MMO: “Pobij sedam pilića” misija i doslovno traže da se prošećete tri koraka do obližnjeg NPC-a ili svog lika natjerate da pleše. Da, toliko je loše.

Misije su banalne do bola i većina ih se svede na trčkaranje bez trunke izazova ili potrebe za razmišljanjem.

Tu i tamo neka glavna misija zna zaintrigirati, naročito kada ima popratni filmić i glasovnu glumu. Dosta su se oslanjali na poznate anime klišeje, a na momente i kopirali koncepte ili scene iz poznatih franšiza. Ako ste čitali ili gledali Berserk, a znate što je God Hand, vidjet ćete na što mislim. Sve između tih značajnijih misija slobodno možete preskočiti bez da išta propustite. Bljesne rijetko neka zanimljiva sporedna misija, ali one su u konačnici više tu za brzo skupljanje iskustva i nagrada nego za hvalevrijednu priču.

No, ako izgurate taj dosadniji dio, igra se s vremenom otvori i zaista stasa u pravi gigantski MMO s tonom sadržaja. Različite vrste sadržaja podržavaju različit broj ljudi s kojima je moguće kooperativno zaigrati, a neke misije se moraju odigrati solo.

Ulaskom u end game zapravo sam ostao pomalo zatečen koliko aktivnosti imam na raspolaganju i koliko se dinamično svijet zbog toga može doimati. Neki otoci primjerice postanu dostupni za istraživanje samo u određeno doba dana, a neke misije iskrsnu nasumično dok istražujete mapu. Tu su naravno i world bossovi protiv kojih se morate udružiti s drugim igračima, tjedni ghost ship raidovi i još mnoštvo toga.

Bossovi su na razini World of Warcrafta po kvaliteti izvedbe pa osim što su vizualno vrlo impresivni, često traže sve alate raspoložive određenoj klasi da ih se uspješno savlada. Naravno, tu su instancirane chaos tamnice, ali i guardian i legion raidovi. Raidovi su standardno mehanički kompleksniji i zabavniji od normalnih misija, a donose i najbolju opremu u igri.

Bossovi su na razini World of Warcrafta po kvaliteti izvedbe pa osim što su vizualno vrlo impresivni, često traže sve alate raspoložive određenoj klasi da ih se uspješno savlada.

A onda tek imamo sadržaj za opsesivne sakupljače u vidu mokoko sjemenja, masterpiecesa, srca divova, ignea i otočnih tokena i mnogih drugih s potencijalom da vas zaokupe stotinama sati uz neke vrijedne i isplative nagrade. Povrh toga, u nekom trenutku dobijete i vlastiti brod kojim je moguće ploviti i istraživati otoke, a jedan od njih postane i vaš pa ga se može uređivati kao da igrate pojednostavljene Simse. Tu su i ljubimci, mountovi, stvaranje odnosa s NPC likovima i naravno – ultimativni endgame u vidu uređivanju odjeće i skinova za vaše likove.

Naravno, kao i svaki MMO, nakon mjesec dana provedenih u završnici, dnevne chaos tamnice i raidovi zahtijevaju opasan grind i postanu vrlo repetitivni, ali bi generalno rekao da je osjećaj progresije u toj fazi igre dosta dobar. Ako vas repetitivnost tu i brine, Lost Ark je specifičan jer uvijek možete poviriti što ima u robusnijoj, korejskoj verziji i vidjeti da najbolje u pogledu klasa i sadržaja tek dolazi.

Lost Ark je specifičan jer uvijek možete poviriti što ima u robusnijoj, korejskoj verziji i vidjeti da najbolje u pogledu klasa i sadržaja tek dolazi.

Što se tiče PvP-a, svi igrači koji u uskoče u taj segment naći će se u ravnopravnom položaju jer oprema tu ne utječe na statistike. Odličan je to pristup jer lako možete odigrati stotine sati bez da taj PvP uopće dodirnete i ne morate brinuti da svoj PvE build istovremeno optimizirate za PvP. Glavnina PvP-a odvija se u instanciranom Proving Groundsu koji se otključa kada lik dosegne određeni level. Tu lijepo dobijete hrpu iskustvenih bodova da ih slobodno distribuirate i eksperimentirate s vještinama odabrane klase.

Iako nisam neki PvP igrač, moram priznati da me ova pristupačnost često ponukala da uletim u pokoji deathmatch i stvar zna biti vrlo zabavna. Ukratko, iako je PvP sadržaj u zapadnoj verziji uvelike tek u povojima, lijepo je vidjeti da je njegova implementacija ovdje vrlo promišljena i neinvazivna.

E sad, Pay2Win inače mehanike dolaze u raznim, blažim ili grubljim oblicima, a Lost Ark je tu negdje na sredini. Ukratko, pravim novcem je moguće kupiti kristale koji se mogu konvertirati u zlato s kojim se mogu kupiti materijali za unaprjeđenje opreme. Naravno, moguće je do njih doći i pukim igranjem, ali činjenica je da će onima koji odriješe kesu progresija biti znatno brža.

Mnogima se neće svidjeti i činjenica da te nadogradnje zahtijevaju značajnu količinu grinda jer se oslanjaju na RNG iliti čistu sreću. Donekle je barem utješno što ovo nije najgora implementacija istog u nekom MMO-u jer za razliku od Black Desert Online, ako ju ne uspijete unaprijediti, oprema se neće degradirati i slotovi joj neće doslovno eksplodirati.

Smiješno je da je Pay2Win trenutno naglašeniji u zapadnoj nego u korejskoj verziji zbog relativno brze dinamike kojom dobiva novi sadržaj jer igrači koji ne troše novac još teže mogu držati korak. Naravno, to ne znači da u igri ne možete uživati ako joj pristupite vlastitim tempom, a i velika je šansa da niste opsesivni MMO igrač koji mora među prvima završiti svaku novu misiju ili raid.

UNREAL ARK

Lost Ark radi na Unreal Engineu 3 (!) i grafički izgleda vrlo dobro, a definitivno je najljepši izometrijski MMO. Što se tiče dizajna svijeta – naravno, ima tu generičnih travnjaka, šuma i sličnih područja kojih ste vidjeli u milijun drugih MMO igara, ali svako malo dođe i neki level koji dizajnom oduzima dah, naročito kasnije u igri.

Dizajn likova i njihove opreme je više manje standardan za ovakav tip fantastičnog MMO-a, ali glavna zvijezda je definitivno audiovizualni spektakl njihovih vještina u borbi. Nažalost, taj vizualni dio nije popraćen kvalitetnom glasovnom glumom ili pamtljivom glazbom, što nekako i očekujem već od istočnjačkih MMO igara.

Što se tiče korisničkog sučelja, u usporedbi s mnogim MMO igrama, ovdje neki njegovi segmenti mogu biti ugašeni, a ostali nisu pretjerano nakrcani po ekranu. Misije su jasno istaknute i lako je locirati ciljeve, mapa je jasna i čitljiva, vještine ne zauzimaju pola ekrana, a meniji su lijepo raspoređeni u dnu ekrana. Neke stvari, poput menija za unaprjeđenje opreme mogli bi biti bolji, jasniji i intuitivniji, a volio bih da postoji i filter za opremu koji bi skratio vrijeme sortiranja kada se inventory njome nakrca.

PONEŠTO ZA SVAKOGA

U konačnici, mogu reći da je Lost Ark poprilično ispoliran akcijski MMO i ako mu date šansu, mogao bi postati vaša nova opsesija narednih nekoliko mjeseci, ako ne i godina. Nudi jedan od ponajboljih sustava akcijske borbe u jednom MMO-u, donosi hrpu sadržaja bilo solo bilo u multiplayeru, budući sadržaj mu je već osiguran, a najbolje od svega – sve je to besplatno i koštat će vas jedino vašeg vremena.

Naravno, tište Lost Arka sve standardne boljke mnogih MMO igara kao što su generične misije, grind i isprazna priča, ali za sve ostalo su Korejci odradili solidan dvogodišnji playtest i omogućili nam da uživamo u jednom od najsadržajnijih i ponajboljih MMO naslova u posljednje vrijeme.